Bijahu postojani
Dakle, bili smo u Varaždinu, i bilo je stvarno odlično.
Vjerujem da te to doživljaj koji nitko ne bude zaboravio.
Iako smo u kada smo čuli da smo
smješteni po obiteljima negodovali,
ugodno smo se iznenadili. Ljudi su toliko dobri
i ugodni da smo svi bili i pre zadovoljni.
Ja nisam od nikoga čula da je nekome
bilo loše u obitelji u kojoj smo bili smješteni.
Ovako: kretalo se u subotu oko 10 sati ispred crkve.
Čim smo krenuli dobili smo majice, ali i doručak
jer je mama Šemper pekla kiflice (barem mislim)
tako da smo se svi najeli, i zahvaljujemo se na tome.
Čim smo krenuli atmosfera se "podigla"
tj. svi smo bili jako dobro raspoloženi.
Pjevalo se (dobro, neki su i kartali), smijalo, sve kako treba biti.
Oko podneva smo bili u Varaždinu na parkiralištu autobusa
gdje smo svi dobili tzv. ulaznice, bijele šilterice.
Polako smo krenuli prema samom stadionu gdje se
cijeli susret i održavao. Na putu do tamo smo sreli
neku djevojku i dečka koji su vjerojatno snimali za
neku televiziju, tako da smo Anamarija i ja rekle
neke sitnice što se tiče samoga susreta, a i nas.
Uglavnom, dosta dugo smo hodali prema stadionu, ali i to nije prošlo
bez pjesme. Jedno vrijeme smo se i zadržali na tru kako
bi otpjevali Santo :).
Uglavnom, na stadion smo stigli oko 13 h,
a u sami stadion smo ušli oko 13.30 h. Smjestili smo se na
tribinama i uživali u programu gdje su svoja svjedočenja
pričali poznate osobe, među ostalima tu su bili Ivana Husar,
Sanja Doležal, Meri Cetinić, jedna časna sestra Karmelićanka,
svećenik koji je i pola Hrvat pola Kanađanin :), Thompson,
i ako sam koga zaboravila, recite mi.
Uglavnom taj program je trajao od 15 h do 18h,
tj. do mise koje je trajala do 20 h. I mogu reći da je misa
bila jako lijepa, jer eto napokon smo zreliji,
tj. ja znam za sebe da je ovo prvi susret na kojem
sam ja slušala riječi biskupa koje su bile izrečene i
sad shvaćam neke stvari, i vjerojatno mi je
zato ovaj susret možda čak i najdraži,
iako je i u Puli i u Šibeniku bilo lijepo na svoj način.
U toku mise bili smo slikani i za milenijsku fotografiju
i to je bio doživljaj. Mene su trnci prošli kada
sam vidjela tolike ruke u zraku. :)
Nakon same mise uputili smo se u mjesto Đelekovec
gdje smo bili smješteni i to je stvarno bilo
gotovo najljepši dio susreta.
Obitelji koje su nas smjestile bile su stvarno prekrasne
i ugostili su nas kao da smo ugledni ljudi :)
Ja imam samo pohvalne riječi, i Suzana i ja
smo stvarno oduševljene.
Upoznale smo prekrasne ljude kod kojih smo
uvijek dobrodošli i
tu se osjeća povezanost.
Dakle, u nedjelju smo imali mali program prije same mise,
i pjevali smo pod misom, i dali smo sve od sebe da budemo
što bolji i to se osjetilo u zraku :)
Misu je vodio velečasni Branko i stvarno smo
mu zahvalni na lijepim riječima.
Ispred crkve smo posadili dva hrasta lužnjaka
koje ćemo morati doći i zaliti :)
Nakon ručka smo se uputili prema Legradu
gdje nas je dočekao velečasni Vjekoslav i
rekao nam par riječi o samoj crkvi koja je stvarno lijepa.
I tamo smo također posadili dva drveta.
Nakon toga smo se u putili kući, i došli smo sretni i zadovoljni.
Ispunjeni Duhom Svetim i veselimo se Zadru
gdje će susret biti za dvije godine.
A sada je na vama da napišete svoje doživljaje.
Možda sam ja malo pretjerala s pisanjem, ali bez brige
budem ja još pisala.
I da, slušajte radio Ivanić u četvrtak oko pola 6 jer će u emisiji
Život župe biti riječi o samom susretu.
Ivana
