Kad sam bio nešto mlađi, negdje tamo u srednjoj školi, obožavao sam gledati professional wrestling (u nastavku hrvanje s napomenom da mislim na professional wrestling, a ne na staru sportsku disciplinu). To je oduvijek svima bilo smiješno: «To je bez veze, oni glume, to nije sport». Da, oni glume. Znači li to da cijeli show ne može biti zabavan? Kako su zabavni filmovi, serije i ina sranja? Kad se ufurate u svijet hrvanja, ubrzo prestanete primjećivati da istovremeno s udarcima rukom, nogom udare po podu ringa da bi udarac bio zvučan (i slično), postanete upućeni u međusobne zavade i pratite kako će završiti. Normalno vam je da netko utrči u ring i nokautira jednog od hrvača stolicom po glavi dok je sudac, naravno, zaokupljen nečin drugim i to sve ne može vidjeti. Ni upotreba kanti za smeće kao oružja nije nešto neobično. A to što svakih par mjeseci oko ringa montiraju kavez i organiziraju cage match, prava je poslastica. Uglavnom, svijet hrvanja vas preuzme i postane vam jako zabavan. Imate svoje favorite i znate njihove zavade pa s nestrpljenjem očekujete kako će završiti. Otprilike kao u sapunici.
Kad sam počeo pratiti hrvanje, pratio sam uglavnom World Championship Wrestling (WCW). U toj organizaciji je bio Hulk Hogan, koji je u svijetu hrvanja ostao poznat poput Cicioline u svijetu porna, i sve je bilo jako glamurozno. Redoviti tjedni show je bio Monday Nitro, a svakih par mjeseci je bio nekakav veliki cjelovečernji show koji uglavnom nije bilo moguće cijeli pogledati na satelitu (jer je pay-per-view), pa sam frustrirano hvatao isječke. Za ne tako dugo vremena imao sam tamo cijeli niz favorita, od kojih ću ovdje spomenuti samo najvažnije. WCW je bio posebno dramatičan nakon što je grupa «negativaca» pokušala «preuzeti organizaciju» i nametnuti svoju podorganizaciju NewWorlOrder (NWO).
Istovremeno se na drugim kanalima moglo gledati hrvanje u okviru jedne druge organizacije World Wrestling Federation (WWF). Kako sam bio privučen glamurom WCW-a, činilo mi se da je WWF slabija organizacija sa slabijim hrvačkim zvijezdama. Ipak, kako mi je praćenje WCW bilo nedovoljno, počeo sam pratiti i WWF. Ubrzo sam skužio da je zapravo riječ o puno zanimljivijem svijetu. To je dovelo do mog potpunog prešaltavanja i stvaranja nekih drugih heroja.
Na moju veliku žalost, besplatni njemački satelitski programi su prestali prenositi hrvanje i ja sam bio prisiljen prestati pratiti taj svijet. Zato sam prije par dana bio tako oduševljen kad sam, tražeći nešto sasvim drugo, na wikipediji naletio na hrvanje i shvatio da imaju sjajnu arhivu koja ne samo da sadrži opise najznačajnijih hrvača, nego i povijest zavada među njima, ratove među organizacijama, zakulisne igre i podmetanja. Riješio sam i jedan od davnih misterija: što se je dogodilo u ringu one noći prije prelaska Breta Harta iz WWF-a u WCW kad je pod sumnjivim okolnostima izgubio match od Shawna Michaelsa? Da, vjerovali ili ne, nije baš sve namješteno. Ne tako rijetko dolazi do shootinga - događaja kada hrvač (ili netko drugi) izvede potez (ili govor) potpuno izvan dogovorenog scenarija. Dolazi i do ozbiljnih ozljeda uslijed grešaka u izvođenju matcha, kao i zbog same tjelesne surovosti borilačko-gimnastičkih peripetija koje izvode. Većina hrvača je imala razne operacije na koljenima, šavove po glavi, čak i jedno odstranjeno uho, kao rezultat «borbi» u ringu. No da ne duljim, da mi je tada bilo interneta, gdje bi mi bio kraj. :-))
Za kraj sam teškom mukom izdvojio nekoliko od mnogih hrvača koje sam rado pratio.
Sting
Moj vjerojatno prvi hrvački favorit. Obilježio je onu prvu eru mog gledanja hrvanja iz WCW vremena. Ovako zamaskiran izgleda smiješno (motiv je iz filma Vrana), no tada mi je djelovao smrtno ozbiljno.
Chris Benoit
Chris je bio strašan performer. Nije bio super teškaš i u vrijeme dok sam pratio WCW, nije bio suerstar za glavne matcheve, ali je u ringu uvijek bio iznimo uvjerljiv. Kad je kasnije prešao u WWF, nije bilo nikoga sretnijeg od mene.
Kevin Nash
Jedan od dvojice opakih momaka koji su pokušavali preuzeti WCW pomoću NWO grupacije odmetnutih boraca. Impresivno jak i visok, a opet šaljiv i zapravo simpatičan lik.
Shawn Michaels
Prelaskom na gledanje WWF-a, Shawn mi je među prvima postao zanimljiv. Valjda je bio najsličniji WCW glamuroznim zvijezdama pa sam se na njega najlakše privikao. Inače, privatno je nekoć bio dečko Pamele Anderson i svojedobno se morao tući s ljubomornim i agresivnim sukcesorom (u Pamelinu životu) Tommyem Leeom.
Bret Hart
Jedan od najpopularnijih i najcjenjenijih hrvača na svijetu. Morao napustiti WWF nakon nesuglasica s vlasnikom i namještanja da izgubi match pred njegovom publikom u Montrealu (namjestili su mu da izgubi match usprkos tome da je tijek matcha bio inicijalno drugačije namješten).
Undertaker
Lik nalik na stvorenja iz horror filmova, no zapravo respektabilna hrvačka superzvijezda koju su valjda svi ljubitelji hrvanja voljeli vidjeti u ringu.
Steve Austin
Čovjek koji je hrvanje uveo u attitude eru. Beskompromisni hrvač koji prkosi autoritetima i mlati sve živo. Po mom mišljenu, najznačajniji hrvač 90-ih.
Jack Foley (aka. Mankind, aka. Dude Love, aka. Cactus Jack)
Nevjerojatno uvjerljiv hrvač, čiji su matchevi bili poznati po neviđenoj brutalnosti (uglavnom su njega mlatili). Jedan njegov match s Undertakerom krajem 90-ih je do danas za mnoge ljubitelje hrvanja najbolji match svih vremena. Taj je match podigao ljestvicu očekivanja i hrvača i publike od hrvačkih matcheva i postao osnova za benchmarking analizu dobrog matcha.
UPDATE
Odlučio sam dodati još jedno ime:
Ric Flair
Vjerojatno najbolji svih vremena. Nikad nije bio fizički građen poput Hulka Hogana ili Lexa Lugera, ali je imao zavidne hrvačke vještine (kojih Hulk skoro uopće nema). Rekorder je po broju osvojenih naslova prvaka po različitim organizacijama u kojima je hrvao (čak 16). Većinu vremena što sam pratio hrvanje imao je ulogu negativca (heel), pa ga uglavnom nisam volio, ali kad sam pohvatao konce, shvatio sam da je najveća faca.
|
