Što učiniti s vrećom nađenog novca? Ove nema veze s onom apsurdnom situacijom u Splitu. O tome je sve rekao Mračni. A danas sam kod Jackie pročitao ovo:
Znate li priču o čovjeku koji je prije nekoliko godina našao torbu s pola milijuna (tadašnjih) maraka i vratio ih vlasniku? Ne bi ta informacija bila toliko neobična da nalaznik nije živio u baraci, na rubu egzistencije. Kada su ga pitali zašto je vratio novac, odgovorio je da ni u jednom trenu nije ni pomislio na nešto drugo i da bi ponovo tako postupio.
Makes you wonder.....
Na to sam napisao:
Mislim da je odlučujući faktor znamo li čiji je. Jer, da nađem novčanik krcat novčanicama od po 500 kn, ali i osobnom iskaznicom vlasnika novčanika, puno bih teže zadržao novac nego da je novac u vrećici i nema iskaznice. Prije par dana sam u kiosku kupio bon za mobitel i greškom dobio dva (bili su zalijepljeni), vratio sam se u kiosk i vratio jedan (iako mi je odmah prostrujalo kroz glavu da je i Suputničin račun blokiran). Prije par godina u sličnoj situaciji nisam uočio grešku dok nisam došao doma (nekih 20 km dalje) pa se nisam vratio, ali moram reći da me to od tada muči. A radi se samo o 50 kn. Lani je «jedna blogerica»* rekla da će ako se ne skrasi s nekim do 35 (mislim) godine, zamoliti nekog dobrog prijatelja da joj napravi dijete. No nije kalkulirala s time da će teško naći nekog voljnog da to učini. Dok s druge strane, banke sperme uopće nemaju problema s donatorima. Zašto? Zato jer kad daš spermu u banku, nemaš pojma kamo će oni s njom i hoće li je uopće upotrijebiti. Kad napraviš dijete frendici, čak i ako te oslobodi svih obaveza, znaš točno čiji si otac. Logika je ista. Lakše se je nositi s savješću i odgovornošću kad one nemaju ime. Zaključak, vreću novaca bih vjerojatno zadržao, a vreću novaca s podacima o vlasniku, vjerojatno ne. Ma o kom se iznosu radilo.
* Ne sjećam se je li mi to rekla u povjerenju ili je možda čak pisala na blogu. Zato joj neću navesti nick, ali ako pročita i javi da joj ne smeta, nick će biti će postavljen.