
Natpolovičnom većinom od 63.63% (odnosno 54%, ako uvažimo i onaj moj «svejedno mi je» glas, kad sam provjeravao radi li anketa), odlučeno je da Kronike ostanu tu gdje jesu. Možda to nije ni loše. U komentaru na Vodič kroz Rijeku u 42 točke, Mordorella me je pitala «Zar ti ne znaš da se Bard ne reklamira?». Malo me posramila pitanjem, ali dobro je napravila jer bi bila prevelika šteta da zbog reklame to sjajno mjesto postane meta širokih narodnih masa. Doduše, tu nema nikakve paralele Kronikama i listom. Više bi se to odnosilo na primjerice Jezdimir (koja je doduše na kul listi, no čini mi se da je široke narodne mase i dalje uspješno izbegavaju, zbog čega su, naravno, na gubitku, ali smo na dobitku mi manjebrojni koji se kod Jezdi osjećamo kao doma), no sjetio sam se toga pa mi je bilo kul.
Odlučivanje vratiti se na listu ili ne, zapravo je bilo odlučivanje između (pod)svjesne želje svakog blogera da je čitan, i želje za potpunom opuštenošću u pisanju on line dnevnika.
Svojedobno je Zeko, ako se ne varam na forumu uredništva Alternativne naslovnice, napisao, otprilike ovo: zalud je da kod nas dolazi možda dvostruko više ljudi nego kod Amy, kad svi koji dolaze kod nje, dolaze zato jer je vole. Ok, znam da to nije istina, znam da često ljudi odlaze upravo na blogove blogera koje ne vole. Ne uspijevam to baš razumjeti i vrlo-vrlo rijetko to radim, ali znam da je to nekima vrlo kul. U svakom slučaju, kod Amy dolaze samo oni koji to žele. Nije li to dovoljan razlog da svi kuleri budu ljubomorni na nju? Što bi oni dali za publiku bez ljudi koji se dolaze reklamirati, ili koji misle da su više kul zato što čitaju nekoga tko je kul?
Da i ne spominjem da na kul listi uvijek postoji opasnost od pojavljivanja neke Nikoline koja će ti rječnikom ulice objasniti zašto je loše kad blogovi na kul listi niš' ne valjaju. :-)))
Uglavnom, ostajem u anonimi u dobrom društvu. Hvala vam.
Klap!
Post je objavljen 28.10.2006. u 03:00 sati.