Crno-bijeli svijet
|
Šetajući Venecijom, viđao sam puno ne-bijelaca. Bilo je dosta crnaca i Azijata, a i poneki Indijanac. Moram reći da sam se divio tom šarenilu (kako bi Sikk rekla: «kod nas je sve tako dosadno bijelo»). No ono što me je najviše razveselilo je nekoliko iznimno lijepih miješanih parova. Crni muškarac-bijela žena i obrnuto. Totalno predivna scena. To me je navelo na razmišljanje da bi takvih bi parova trebalo biti više pa bi i šetnje ulicama bile mnogo ugodnije oku. Trebalo bi uspostaviti sustav koji bi spajao određeni kontingent lijepih pripadnika bijele rase, sa lijepim pripadnicima crne rase. Primjerice, svaki peti lijepi bijelac, mora naći za partnera lijepu crnkinju (ili crnca, da ne budemo zadrti u provođenju revolucije boja). Analogno tome i svaka peta lijepa bijelkinja, mora naći partnera među lijepim crncima (ili crnkinjama). Prvotna ideja bila je neograničeno potenciranje miješanja, ali je Suputnica primijetila da bi uskoro svi bili mješanci (problematika čega je iznesena kasnije u problemu broj 4) pa sam ipak zaključio da je svaki 5. zgodni par dobar omjer. Uz mali svjetski konsenzus da se ova hvalevrijedna ideja progura u zakone svake zemlje, ulice bi za čas posla postale prekrasne u svojoj ljepoti. :-)) A rasno miješani parovi bi se umjesto s rasizmom (jer bi miješanje postalo uobičajeno u svim sferama) morali boriti samo s ljubomorom ostalih pripadnika društva. Eto, jednim potezom rješavam pitanja rasizma i estetike! Nažalost, postoji i par za sada neriješenih problema u ovoj viziji. Nadam se da će mi vojska vjernih čitatelja ex. Marvinovih kronika pomoći da ih se na brzinu riješi pa da dorađena verzija može biti poslana: UN-u, Trilateralnoj komisiji (ne znam još njihov mail), Masonskoj loži u Silicijskoj dolini (nisam siguran za mail, ali uvijek možemo poslati Billu) i Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Evo problema: 1. Neke zemlje su veoma homogeno «obojane» i teško bi bilo ispuniti kvotu za manje zastupljenu boju čak i kad bi se uzimalo veći broj pripadnika od svakog petog. 2. Što učiniti s ostalim rasnim skupinama (poput Azijata i Indijanaca), jer kad ih se uključi značajno se usložava algoritam što otežava naknadnu kontrolu provedbe. (posebno ako se kombinacije vrše: svaka boja sa svakom). Nadalje koliko daleko ići u toj podjeli, tj. koliko skupina napraviti. Najlakše je napraviti samo 4 temeljne skupine: crni, žuti, crveni i bijeli, ali većina ovih skupina nije prehomogena pa možda nije kul da su Vijetnamci i Kinezi u istoj skupini kad su toliko različiti. I što učiniti s primjerice Indijcima (koji ne spadaju ni u jednu spomenutu grupu, a ima ih jako puno. 3. Što učiniti kad se neka ponosna nacija pokuša izboriti za svoju rasnu skupinu iako za to nema nikakve osnove. Već vidim da bi to Hrvati i Amerikanci pokušali među prvima. 4. S vremenom bi, kao rezultat ove sjajne inicijative, bilo sve više hibridnih ljudi (ne i svi zbog prvotno definiranog omjera 1:5) pa se postavlja pitanje što onda s njima? Jer, ako imamo hibrida primjerice Japanke i Somalijca (znači žuto-crna kombinacija ako se ide samo na osnove četiri), onda on ne ulazi ni u kontingent Japanaca ni Somalijaca za daljnje križanje. Rješenje je u dugom roku vidljivo kroz proces odrastanja većeg broja japansko-somalijske mješavine koja će tada dobiti svoju vlastitu rasu. No to opet dovodi do dva pod-problema: a) stvaranje sve većeg broja novih rasa dovodi i do multiplikacije problema pod točkom 2. tj. kontrole provedbe. b) tim procesom će cijela svjetska populacija s vremenom postati miješana, što je samo po sebi sjajno, ali to već imamo u Brazilu pa nije baš novitet (osim što je masovnije). I to je to. Što se od vas očekuje? Pomognite mi riješiti ovih par sitnica i upišite se zlatnim slovima u knjigu ljudi koji su prvi podržali genija u njegovu naumu. |
Komentari (14) - Isprintaj - #
