19
petak
lipanj
2009
Fužinarski polumaraton 3. Jezera
16. lipanj 2009., nedjelja
START: 11:00, Fužine
21,1 km, asfalt, 165m gore i isto dolje....
New Balance Cestovni (samo) kup 2009. - 12. trka
NAJAVA TRKE
Rezultati
Auuuuuu , start tek u 11 , a vani sunceeeeeee i milijun stupnjevaaaaaa . No bilo je hvala bogu dosta vode na stazi . Bila sam jos sva troma od Plitvičkog , ali nekako sam se dovukla do cilja .
Brdska trka "Ivančica“ 2009
20.06.09., subota,
Start: 10:00, Ivanec 224m n.v.
Cilj: Ivančica vrh 1.051m n.v., planinski dom, 13km, 827m uspona
New Balance Planinski kup 2009 - 4. trka
Na startu vrijeme tmurno, ali sparno. Nakon ulazka u šumoviti makedamski dio osjetili smo ugodan hlad, što je svima omogučilo dobra ciljna vremena. Moj rez: 1:28:52, skoro 10 min bolje od prošle godine, kada je bilo vručeeeee.... Na trci su se Sljemenaši mogli nabrojat na prstejedne ruke, ostatak čopora je u večini bauljao po Velebitu.
Rezultati & Fotke!
komentiraj (0) * ispiši * #
08
ponedjeljak
lipanj
2009
Plitvički maraton
07. lipanj 2009., nedjelja
START: 09:30, NP Plitvice
42,2 km, brdovito, asfalt
cca 350m uspona i 350m spuštanja/ meni se čini i puno više - klikni!
New Balance Cestovni kup i liga 2009. - 10. trka
PH u maratonu - ekipno
AK SLJEME 3. mjesto ukupno
Ženska ekipa (Višnja, moja malenkost, Vanja)- 1.mjesto
Muška ekipa (Željko, Daniel, Zdravko, Ivan)- 4. mjesto
REZULTATI: 5km, 21,1km, 42,2km
FOTKE - DJ album
Haaaaaaaaa!!! Da se odmah pohvalim! Ženska ekipa AK Sljeme - Državne prvakinje u maratonu za 2009. godinu!!! Yeahhhh! Višnja Š. 3:52:15, Micka 3:56:52, Vanja P. 4:45:49 - i to na "najbrutalnijoj" stazi cestovnog maratona u Hrvatskoj ...
Plitvički maraton je naj, naj, naj,... u svakom pogledu, ako ga trčite u "laganom tempu" on je čak najlakši . Ali ako se imalo natjerate na nekakvo "brzo" trčanje onda je to velika lutrija i jedna jako teška trka ....
Hmmm, hmmmm....danas je utorak, a nogice me sve manje bole . Nakon maratona sam si priuštila "oporavak" kvadricepsa na štandu Intact-a iz Zagreba sa spravicom koja radi čuda - COMPEX . Kvadri me od svega najmanje bole .
Ajoj ....prošlo već 8 dana a još nisam završila doživljaje .....nije baš dobro da prođe puno vremena , em mi sve ispari iz glave , em sam već do sad odtrčala 1.kolo Puntijarke i polumaraton u Fužinama ....joj,joj, .....mislim da mi postaje sve više jasno šta mi zapravo bližnji sugeriraju, kada kažu, da PRETJERUJEM ....
U Plitvice smo stigli u subotu navečer, za svaki slučaj! Da se nebi ponovila prošlogodišnja jurnjava po okolnim cestama, pa pregovaranje sa policijom za ulazak u NP i na kraju kašnjenje na start....
Čoporativno smo gledali nogomet, pijuckali, grickali - a bilo nas je punooooo....ko da ovo uopče nije teška trka .
Ujutro odjava iz bungalova, brzi/skromni (da ne bi bilo kasnije po stazi problema ) doručak i kretanje prema startu. Startni broj sam podigla ujutro, jest bila kolona ali sve je funkcioniralo zadovoljavajuće pa sam stigla i kavu na brzinu popit i obaviti wc ...
Zajednički start u 9:30 (16 i 42km). BANG! i idemo , gužvaaaaa ...ajd dobro , tak se treba rastrčat do izlaska na cestu na 2. km, di počinje žestoka nizbrdica . Polar kaže 5:24 za 1. i 5:23 za 2.km, a onda do 7. između 4:49-4:31 ...Dakle jurnjava nizbrdo , ali meni se stvarno to ne čini brzo i nikako se ne umaram. Na 6.km sam stigla i prestigla Klikera i Peču, ali su mi zato nakon zavoja poslije prve male ubrdice pobjegli . I to tako ljepim laganim korakom , da sam se zamislila . Jebeno , pa kak bum ja ovo završila kada uopče nemogu normalno trčat u brdo . Spora za popizdit. Ono, ne da nemogu, nego nemogu brže i gotovo ...Ok, mislila sam si... ova duga uzbrdica će prije ili kasnije završit , staza će se malo izravnat , tempo će biti brži, sve 5 ....
Međutim, nakon odvajanja staze za maraton na 14.km debelo sam se iznenadila kada mi je prosječna brzina bila tek oko 5:40....naime mislila sam proč polumaraton sa najmanje 1:57:00 , međutim, već sam vidjela da to ne bu moguće, jer me čekaju još neki uspončići ? Kad ono AJME!!! Nakon 15.km nikad kraja usponima, jao-jao!! Ma, tu se pokazala moja iskonska ljenost, nedaj bože da se umorim, ali moram trčati, nemogu hodati ako oću proč maraton ispod 4 sata. Sjetila sam se Petrine mantre sa Jaske . Nemam pojma o ćemu se radi, ali sklopila sam palac i kažiprst u slovo o i trčala te sama sebe uvjeravala da mi je lakše. Pa vodila monologe i filozofirala u sebi, zašto mi je tako lakše, da sam luda i slično . Međutim, efekt je bio 100% pozitivan, čak sam prestigla i stigla trkače i odtrčala (jest polako) sve te silne uzbrdice u trajanju 4km..... Onda sve niiizbrdooooo . Okrijepe su bile na svakih 5km , jako bogate sa dobrim volonterima i stvarno su se ove godine organizatori potrudili i po tom pitanju podigli Plitvički maraton na viši nivo ! Na onim uzbrdicama sam stgla Dragu iz Veterana, koji je bio opremljen sa kofeinom, redbulom, isosportom,.... te kao pravi sportaš i meni ponudio njegove mješavine.... prihvatila sam 2x po guc, ali ne više ....previše sam se plašila da mi se ne dogodi prošlogodišnja epizoda sa ulazcima u grmlje . I tako, mi trčimo nizbrdice, prolazimo trkače, osječam lagano granicu svojih mogučnosti, u smislu: Nije ovo polumaraton pa mogu već sada dati sve od sebe, nego se moram još uštediti za drugu polovicu. Polovicu smo prešli na cca 2:01:00 . Nisam imala većih problema sa igrom odbrojavanja kilometara , dapače bilo mi je super , jer sam znala da me na 26.km ćeka potpora . To me na 26.km odmah podiglo, Drago je ostao iza, opet sam do okreta na 31. km sve "podmukle" uzbrdice odtrčala(bez hodanja). Veselila sam se povratku, jer poslije brda dolazi nizbrdica ...jeeeee . Ali nakon 33. su me već počele nogice kočiti . Ajoj , nikad mi se to nije događalo . Hvala bogu pa me nije stisao grč ali do cilja sam imala osječaj da će mi kvadri doslovno puknut . Mislim! Takvi gorostasni mišići a niš koristi od njih . Hebeno sam se namučila na svim djelovima koji nisu bili jako nizbrdo, di mi se noga opuštala. Na kraju na 42.km sam čak uživala na uzbrdici , jer me jedino u tom položaju trčanja noge nisu boljele . Osječaji su bili mješani, veselje zbog pratnje , definitivnog rezultata ispod 4h , jer je blizu cilj ....ali i razočarenje jer sam mislila, da će mi ipak zadnji dio gdje sam najaća na nizbrdicama biti puno lakši - ali nije - BILO MI JE TEŠKO !!! No sam kraj i konačan ulazak u cilj bio mi je veliko olakšanje i zadovoljstvo zbog dobrog rezultata i glasnog navijanja poznatih i nepoznatih .....
Definitivno je ovo jako težak maraton kada ga trčite na granici svojih mogučnosti, bez obzira o kojem rezultatu se radi. Prošle godine sam sa 4h42min ušla u cilj ko ptičica, nikakav musklfiber ni isti dan ni 2 dana poslije, bez ikakvih poslijedica.
A ove godine?! O da , već nakon trke su me zatezale lože , listovi, o kvadrima da ne pričam... - da nije bilo Compexa u cilju, još nebi hodala po stepenicama kak spada, kamoli, da bi se mogla u četvrtak posli Puntijarke spustiti po Leusteku.....Jučer na Fužinama sam i te kakao osječala umor... No, ali ima nešto što me definitivno nije boljelo . A to su stopala, jako sam zadovoljna sa svjim NB tenama . Imam ja njih više modela, ali za asfalt i makadam, moje teške bucmaste NB - ne dam ...
komentiraj (0) * ispiši * #