19

petak

lipanj

2009

Fužinarski polumaraton 3. Jezera

16. lipanj 2009., nedjelja
START: 11:00, Fužine
21,1 km, asfalt, 165m gore i isto dolje....

New Balance Cestovni (samo) kup 2009. - 12. trka
NAJAVA TRKE
Rezultati

Auuuuuu dead, start tek u 11 lud, a vani sunceeeeeee i milijun stupnjevaaaaaa nut. No bilo je hvala bogu dosta vode na stazi thumbup. Bila sam jos sva troma od Plitvičkog zijev, ali nekako sam se dovukla do cilja zubo.

Brdska trka "Ivančica“ 2009

20.06.09., subota,
Start: 10:00, Ivanec 224m n.v.
Cilj: Ivančica vrh 1.051m n.v., planinski dom, 13km, 827m uspona

New Balance Planinski kup 2009 - 4. trka

Na startu vrijeme tmurno, ali sparno. Nakon ulazka u šumoviti makedamski dio osjetili smo ugodan hlad, što je svima omogučilo dobra ciljna vremena. Moj rez: 1:28:52, skoro 10 min bolje od prošle godine, kada je bilo vručeeeee.... Na trci su se Sljemenaši mogli nabrojat na prstejedne ruke, ostatak čopora je u večini bauljao po Velebitu.

Rezultati & Fotke!


komentiraj (0) * ispiši * #

08

ponedjeljak

lipanj

2009

Plitvički maraton

07. lipanj 2009., nedjelja
START: 09:30, NP Plitvice
42,2 km, brdovito, asfalt
cca 350m uspona i 350m spuštanja/ meni se čini i puno više - klikni!
New Balance Cestovni kup i liga 2009. - 10. trka
PH u maratonu - ekipno

AK SLJEME 3. mjesto ukupno
Ženska ekipa (Višnja, moja malenkost, Vanja)- 1.mjesto
Muška ekipa (Željko, Daniel, Zdravko, Ivan)- 4. mjesto

REZULTATI: 5km, 21,1km, 42,2km
FOTKE - DJ album

Haaaaaaaaa!!! smokin Da se odmah pohvalim! wink Ženska ekipa AK Sljeme - Državne prvakinje u maratonu za 2009. godinu!!! thumbup Yeahhhh! Višnja Š. 3:52:15, Micka 3:56:52, Vanja P. 4:45:49 - i to na "najbrutalnijoj" stazi cestovnog maratona u Hrvatskoj belj...
Plitvički maraton je naj, naj, naj,... u svakom pogledu, ako ga trčite u "laganom tempu" on je čak najlakši yes. Ali ako se imalo natjerate na nekakvo "brzo" trčanje eek onda je to velika lutrija eek i jedna jako teška trka nut....
Hmmm, hmmmm....danas je utorak, a nogice me sve manje bole yes. Nakon maratona sam si priuštila "oporavak" kvadricepsa na štandu Intact-a iz Zagreba sa spravicom koja radi čuda - COMPEX thumbup. Kvadri me od svega najmanje bole smokin.
Ajoj rolleyes smijeh....prošlo već 8 dana a još nisam završila doživljaje zijev.....nije baš dobro da prođe puno vremena sretan, em mi sve ispari iz glave lud, em sam već do sad odtrčala 1.kolo Puntijarke i polumaraton u Fužinama eek....joj,joj, sretan.....mislim da mi postaje sve više jasno šta mi zapravo bližnji sugeriraju, kada kažu, da PRETJERUJEM zubo....
U Plitvice smo stigli u subotu navečer, za svaki slučaj! Da se nebi ponovila prošlogodišnja jurnjava po okolnim cestama, pa pregovaranje sa policijom za ulazak u NP i na kraju kašnjenje na start....
Čoporativno smo gledali nogomet, pijuckali, grickali - a bilo nas je punooooo....ko da ovo uopče nije teška trka wink.
Ujutro odjava iz bungalova, brzi/skromni (da ne bi bilo kasnije po stazi problema zubo) doručak njami i kretanje prema startu. Startni broj sam podigla ujutro, jest bila kolona ali sve je funkcioniralo zadovoljavajuće pa sam stigla i kavu na brzinu popit i obaviti wc wink...
Zajednički start u 9:30 (16 i 42km). BANG! i idemo naughty, gužvaaaaa burninmad...ajd dobro cool, tak se treba rastrčat pjeva do izlaska na cestu na 2. km, di počinje žestoka nizbrdica thumbup. Polar kaže 5:24 za 1. i 5:23 za 2.km, a onda do 7. između 4:49-4:31 nut...Dakle jurnjava nizbrdo wink, ali meni se stvarno to ne čini brzo i nikako se ne umaram. Na 6.km sam stigla i prestigla Klikera i Peču, ali su mi zato nakon zavoja poslije prve male ubrdice pobjegli rolleyes. I to tako ljepim laganim korakom pjeva, da sam se zamislila eek. Jebeno namcor, pa kak bum ja ovo završila kada uopče nemogu normalno trčat u brdo nut. Spora za popizdit. Ono, ne da nemogu, nego nemogu brže i gotovo cry...Ok, mislila sam si... ova duga uzbrdica će prije ili kasnije završit yes, staza će se malo izravnat thumbup, tempo će biti brži, sve 5 sretan....
Međutim, nakon odvajanja staze za maraton na 14.km debelo sam se iznenadila eek kada mi je prosječna brzina bila tek oko 5:40....naime mislila sam proč polumaraton sa najmanje 1:57:00 lud, međutim, već sam vidjela da to ne bu moguće, jer me čekaju još neki uspončići eek? Kad ono AJME!!! Nakon 15.km nikad kraja usponima, jao-jao!! dead Ma, tu se pokazala moja iskonska ljenost, nedaj bože da se umorim, ali moram trčati, nemogu hodati ako oću proč maraton ispod 4 sata. Sjetila sam se Petrine mantre sa Jaske thumbup. Nemam pojma o ćemu se radi, ali sklopila sam palac i kažiprst u slovo o i trčala te sama sebe uvjeravala da mi je lakše. Pa vodila monologe i filozofirala u sebi, zašto mi je tako lakše, da sam luda i slično smijeh. Međutim, efekt je bio 100% pozitivan, čak sam prestigla i stigla trkače i odtrčala (jest polako) sve te silne uzbrdice u trajanju 4km..... Onda sve niiizbrdooooo njami. Okrijepe su bile na svakih 5km party, jako bogate sa dobrim volonterima thumbup i stvarno su se ove godine organizatori potrudili i po tom pitanju podigli Plitvički maraton na viši nivo thumbup! Na onim uzbrdicama sam stgla Dragu iz Veterana, koji je bio opremljen sa kofeinom, redbulom, isosportom,.... te kao pravi sportaš i meni ponudio njegove mješavine.... prihvatila sam 2x po guc, ali ne više wink ....previše sam se plašila da mi se ne dogodi prošlogodišnja epizoda sa ulazcima u grmlje zubo. I tako, mi trčimo nizbrdice, prolazimo trkače, osječam lagano granicu svojih mogučnosti, u smislu: Nije ovo polumaraton pa mogu već sada dati sve od sebe, nego se moram još uštediti za drugu polovicu. Polovicu smo prešli na cca 2:01:00 no. Nisam imala većih problema sa igrom odbrojavanja kilometara wink, dapače bilo mi je super yes, jer sam znala da me na 26.km ćeka potpora kiss. To me na 26.km odmah podiglo, Drago je ostao iza, opet sam do okreta na 31. km sve "podmukle" uzbrdice odtrčala(bez hodanja). Veselila sam se povratku, jer poslije brda dolazi nizbrdica naughty...jeeeee fino. Ali nakon 33. su me već počele nogice kočiti eek. Ajoj cry, nikad mi se to nije događalo rolleyes. Hvala bogu pa me nije stisao grč ali do cilja sam imala osječaj da će mi kvadri doslovno puknut zaliven namcor. Mislim! Takvi gorostasni wink mišići a niš koristi od njih zubo. Hebeno sam se namučila na svim djelovima dead koji nisu bili jako nizbrdo, di mi se noga opuštala. Na kraju na 42.km sam čak uživala na uzbrdici eek, jer me jedino u tom položaju trčanja noge nisu boljele sretan. Osječaji su bili mješani, veselje zbog pratnje cerek, definitivnog rezultata ispod 4h smokin, jer je blizu cilj naughty....ali i razočarenje tuzan jer sam mislila, da će mi ipak zadnji dio gdje sam najaća na nizbrdicama biti puno lakši no - ali nije - BILO MI JE TEŠKO rolleyes!!! No sam kraj i konačan ulazak u cilj bio mi je veliko olakšanje thumbup i zadovoljstvo smokin zbog dobrog rezultata i glasnog navijanja poznatih i nepoznatih mah.....
Definitivno je ovo jako težak maraton dead kada ga trčite na granici svojih mogučnosti, bez obzira o kojem rezultatu se radi. Prošle godine sam sa 4h42min ušla u cilj ko ptičica, nikakav musklfiber ni isti dan ni 2 dana poslije, bez ikakvih poslijedica.
A ove godine?! O da cry, već nakon trke su me zatezale lože eek, listovi, o kvadrima da ne pričam... zubo - da nije bilo Compexa u cilju, još nebi hodala po stepenicama kak spada, kamoli, da bi se mogla u četvrtak posli Puntijarke spustiti po Leusteku.....Jučer na Fužinama sam i te kakao osječala umor... No, ali ima nešto što me definitivno nije boljelo wink. A to su stopala, jako sam zadovoljna sa svjim NB tenama thumbup. Imam ja njih više modela, ali za asfalt i makadam, moje teške bucmaste NB - ne dam wink...

komentiraj (0) * ispiši * #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>