
photo by Von Markus Nicolini
Prije tri ili četiri dana, Svabica me pitala trčim li, jer ništa više ne pišem o trčanju.
Ne trčim, nego đogiram, vučem se poput starca: 1 kilometar za 8 minuta. Nastojim se kretati najmanje 30 minuta kroz zelenilo, da ne zaboravim ritam.
Desno me stopalo "ubija": budim se noću zbog bolova...još malo, pa će i to biti gotovo.
Ne trudim se zbilja trčati, jer čemu nabiti ludu kondiciju, pa poslije operacije ležati tri mjeseca? Održavam kondiciju i to mi je dovoljno: trčkaranje i poslije toga malo zabave u mojoj privatnoj teretani i to je to. Puls mi je u mirovanju svega 52 otkucaja u minuti, što znači da sam u dobroj kondiciji i ne želim se slomiti zbog nekog vrijednog rezultata, koji bi kasnije skupo platio.
Da, i još ovo: jedini sam koji trčkara po ovim vrućinama, nikoga ne srećem na stazama, svi se uplašili. Jesam li otporniji od ostalih ili sam jednostavno samo tvrdoglava stara konjina?
|