Marketing
photo by Von Markus Nicolini
Prije tri ili četiri dana, Svabica me pitala trčim li, jer ništa više ne pišem o trčanju.
Ne trčim, nego đogiram, vučem se poput starca: 1 kilometar za 8 minuta. Nastojim se kretati najmanje 30 minuta kroz zelenilo, da ne zaboravim ritam.
Desno me stopalo "ubija": budim se noću zbog bolova...još malo, pa će i to biti gotovo.
Ne trudim se zbilja trčati, jer čemu nabiti ludu kondiciju, pa poslije operacije ležati tri mjeseca? Održavam kondiciju i to mi je dovoljno: trčkaranje i poslije toga malo zabave u mojoj privatnoj teretani i to je to. Puls mi je u mirovanju svega 52 otkucaja u minuti, što znači da sam u dobroj kondiciji i ne želim se slomiti zbog nekog vrijednog rezultata, koji bi kasnije skupo platio.
Da, i još ovo: jedini sam koji trčkara po ovim vrućinama, nikoga ne srećem na stazama, svi se uplašili. Jesam li otporniji od ostalih ili sam jednostavno samo tvrdoglava stara konjina?
Post je objavljen 07.07.2006. u 08:30 sati.