VIZIONAR - magazin na rubu znanosti.
Za one koje zanimaju pouzdane informacije o fenomenu NLO-a, free energyju i održivom razvoju. U svijetu čuda nema ih potrebe izmišljati. Stoga je VIZIONAR neprekidno u potrazi za znanstvenim potvrdama naizgled nepostojećih pojava, holističkim pogledom na svijet i tragovima davno zaboravljenih civilizacija.
Na svim kioscima (ili na broj 01/6683630) Raniji brojevi
U dijelu jadranske obale gdje se sad nalazim, more je prepuno svakojakih stvarčica. Tu oko Paga nalaze se potopljeni brodovi, potopljene amfore, potopljeni gradovi. Otpad povijesti. Izgradiš, neko vrijeme koristiš pa – potopiš.
Morsko dno je neiscrpan izvor magije i hrane mašti.
I tako, satima buljeći u more koje se u daljini malo pjeni, a malo blista, sjetio sam se jednog drugog dna, ispod jednog puno neprivlačnijeg mora od ovog koje je nama, ni krivima ni dužnima, poklonjeno.
I jednog neobičnog predmeta otkrivenog na njemu.
Između 1962. i 1979. američki brod za polarno istraživanje i geodetsko mjerenje Eltanin istraživao je antarktičke vode. 26. kolovoza 1969. bavio se područjem morskog dna pokraj obale Južne Amerike, oko tisuću milja južno od rta Horn, na jednom od najnegostoljubivijih mora svijeta. Na dugom kablu sa broda je spuštana kamera koja je snimila seriju podvodnih fotografija.
BROD ELTANIN
Shot at 2007-08-02
Kad su fotografije razvijene, istraživače je čekalo iznenađenje. Na jednoj točki je do čudesnih detalja snimljen objekt u obliku antene koji je stršao iz inače ravnog i bezobličnog oceanskog dna. Objekt je bio metalan i savršeno simetrične konstrukcije. Ta «antena» postavljena na oceansko dno sastojala se od šest parova poprečnih «motki» u obliku križa koje su na krajevima imale okrugla zadebljanja, a na vrhu su se nalazile još dvije kraće poprečne prekrižene šipke. Ti križevi postavljeni na centralnu motku bili su zarotirani tako da su kraci svakoga činili kut od 15ş u odnosu na susjedni, a cijeli je predmet bio visok oko dva metra. Predmet je snimljen na 59ş08’ stupnjeva južne zemljopisne širine i 105ş stupnjeva zapadne duljine, i to na dubini od 4100 metara - pa nije bilo nikakve sumnje da ga tamo nije postavila ljudska ruka.
Shot at 2007-08-02
Za jedne - glavni sumnjivac odmah je bio neki NPO (neidentificirani podvodni objekt, kakve su u puno navrata viđali moreplovci, ali i piloti - podvodni pandan NLO-a. Neki od tih objekata su, pokazalo se, ujedno bili i NLO-i jer su izlijetali iz mora). S druge strane, podvodni biolozi spekulirali su da je riječ o nekoj nepoznatoj biljci, uglavnom zato jer ga je bilo teško drugačije objasniti - mada su još prije tog proglašenja znanstvenici s Eltanina objekt klasificirali kao artefakt. Ionako nije bio poznat sličan oblik života.
Shot at 2007-08-02
Za antenu s Eltanina sam prvi put čuo od Brucea L.Cathiea, novozelandskog pilota i ufologa, u njegovoj knjizi „Energetska mreža – Harmonic 695, puls svemira“, u ono vrijeme kad internet još nije bio toliko moćan.
Cathie se bavio proučavanjem logike kretanja NLO-a i došao do otkrića svjetske energetske mreže ili rešetke. U knjizi Bruce Kathie je s iznenađenjem konstatirao da tu svjetsku energetsku rešetku već otprije dobro poznaje barem nekoliko moćnih grupa obavještajnih zajednica vezanih uz nekoliko moćnih zemalja svijeta. Otkriće te rešetke smatra najfantastičnijim i najnaprednijim znanstvenim otkrićem u ljudskoj povijesti, otkrićem koje bi svijetu moglo osigurati skoro besplatnu energiju u neograničenim količinama te vrlo efikasan način putovanja. Njega uostalom, smatra Cathie, koriste međudimenzionalni antigravitacijski strojevi koje poznajemo pod nazivom NLO-i. Po njegovim analizama, crte velike mreže koja se rasprostire preko cijelog globusa odgovaraju linijama kretanja potvrđenih NLO-a.
NLO-i I GEOMETRIJA
O kakvoj je mreži ustvari riječ?
Cathie je sredinom 60-tih godina 20. stoljeća počeo proučavati ključ geometrijskog uzorku NLO-aktivnosti. Kad je jednom postavio svoju teoretsku rešetku, trebalo ju je razbiti u matematičke koordinate. Nakon što je to učinio ustanovio je da sve vrijednosti predstavljene u mreži stoje u direktnom harmoničnom odnosu s brzinom svjetla, gravitacijom i masom Zemlje. Jednom kad su te veze postale očite, otvorio se prostor za teoretiziranje o vrsti pogona koji koriste NLO-i. Pokazalo se da se postavljanjem harmonične neravnoteže gravitacijskih sila NLO-i mogu kretati kroz prostor-vrijeme. Drugim riječima, NLO se od jedne do druge točke kreće s ciljem da opet uspostavi ravnotežu sila koje nastaju zbog geometrije prostor-vremena. Cathie je svoj zaključak racionalizirao na osnovu Einsteinovih teorija u kojima se tvrdi da geometrijski odnosi prostora i vremena upravljaju fizičkim procesima.
MANIPULACIJA PROSTOR-VREMENOM
Bruce Cathie je zaključio da bi sa strukturom mreže mogli biti povezani I vulkanske aktivnosti I detonacije nuklearnih bombi i potresi. Po njemu, nuklearne bombe su ustvari geometrijsko-prostornovremenske naprave, a vulkani i potresi pojavljuju se na geometrijski određenim točkama mreže zbog poremećaja na njima. Sve fizikalne promjene na svijetu uzrokovane su harmoničnom interakcijom manifestacija koje poznajemo kao svjetlo, gravitacija i masa te električnim i magnetskim silama. Kontroliranom manipulacijom ovih faktora trebalo bi biti moguće trenutno pomicati masu s jedne točke na drugu u prostor-vremenu. Kontrakcija ili širenje vremena također bi se mogli kontrolirati na taj način, jer je vrijeme u direktnoj vezi s brzinom svjetlosti.
Cathie naglašava kako brzina svjetlosti nije konstantna niti maksimalna moguća brzina u svemiru. To za sada nitko nije dokazao, a on smatra da brzina svjetlosti nema ograničenja. Uobičajeno je vjerovati kako je Einstein tvrdio da je brzina svjetla apsolutna i da se ništa ne može kretati brže od nje. No, biolog Ivan T. Sanders je u knjizi «Uninvited Visitors» objavljenoj 1968. ustvrdio da je Einstein prije smrti zanijekao da je ikada izrekao takvu tvrdnju. Ono što je rekao bilo je da bi pri brzini od 300 000 km/h masa postala beskonačna, a vrijeme stalo – drugim riječima, nema teoretskog razloga da ta brzina ne bude nadmašena. Cathie smatra da je upravo teorija ujedinjenog polja, za kojom je tragao i Einstein, ugrađena u rešetkastu NLO-mrežu te to obrazlaže mnogobrojnim izračunima i formulama za koje na ovih nekoliko stranica nema mjesta.
IZGLED MREŽE
Uzorak mreže sastoji se od područja od 30 minuta luka orijentiranog sjever-jug (preciznije – 006°) i luka od 30 minuta orijentiranog istok-zapad (preciznije - 276°). Svaki je uzorak mreže podijeljene na 16 manjih područja 7,5x7,5 minuta luka.Cathie je svoju rešetkastu strukturu nacrtao preko karte Novog Zelanda još 1965. Svi kasnija potvrđena viđenja NLO-a bila su smještena uzduž linija rešetke, jednako na onima koje se rasprostiru zemljinom duljinom kao i širinom, a nikad u prostorima između njih.
SVJETSKA MREŽA
Nakon što je Cathie 1965. postavio zamišljenu mrežu preko Novog Zelanda, slijedeći korak je bio postaviti pokušati ustanoviti kako bi izgledala energetska rešetka koja bi prekivala cijeli svijet, a potom, ako je moguće, u nju uklopiti novozelandsku sekciju i dobiti još jednu potvrdu o postojanju takvog sustava. U tako velikim omjerima bilo je potrebno u obzir uzeti i zakrivljenost površine zemaljske kugle. Cathie je počeo crtati razne sheme pod plastičnim dječjim loptama. Bio je siguran da je na pravom tragu, ali mu je trebala početna točka po kojoj bi orijentirao geometrijski uzorak.
I evo nas sad kod naše antene.
NATRAG DO ANTENE S ELTANINA!
Do svoje početne točke Cathie je došao zahvaljujući vijesti neobična sadržaja s broda Eltanin. Cathie je ustanovio da oblik te podvodne antenolike strukture odgovara generalnom uzorku rešetke koju je nacrtao na plastičnoj lopti. Šest glavnih križeva označavalo je zrakasto šireće točke šest ili dvanaest krugova koji čine glavnu strukturu rešetke. Cathie je svoju globalnu rešetku centrirao pomoću mjesta gdje je snimljen podvodni artefakt i povezao s već prije otkrivenom novozelandskom sekcijom mreže.
Shot at 2007-08-02
Sustav koji je dobio u velikoj se mjeri preklapao s magnetnim poljem zemlje. Ekvator mreže vrlo je blisko slijedio crtu nulte inklinacije magnetne igle kompasa oko svijeta. To su pozicije na zemljinoj površini gdje magnetska igla kompasa pokazuje i smjer prema magnetnom polu i smjer prema sjevernom polu, tj. mjesta gdje se ta dva smjera poklapaju ( sjeverni i magnetni pol ne podudaraju se precizno, a odstupanje između magnetnog i sjevernog pola naziva se inklinacijom).
No, kakve veze sve to ima sa pretpostavljenim svemirskim putovanjima NLO-a?
LET KROZ SVEMIR
Po Cathievom razmišljanju, jedini način da se premoste ogromni međuzvjezdani ponori jest manipuliranje ili mijenjanje same strukture prostora tj. geometrijske matrice prostor-vremena. Ta matrica nam osigurava iluziju oblika i udaljenosti koju nazivamo stvarnošću. Cathie smatra da se metoda postizanja tog cilja krije negdje u promjeni frekvencija koje kontroliraju cikluse materije i antimaterije koji pak upravljaju našom sviješću tj. percepcijom položaja u strukturi prostor-vremena. I samo vrijeme je geometrijske prirode, kao što je Einstein i pretpostavio. Ako se i vrijeme može preinačiti, onda cijeli svemir čeka da dođemo i istražimo njegove kutove i pukotine. U treptaju oku mogli bismo prijeći kolosalne udaljenosti – jer su one tek iluzija. Jedina stvar u svemiru koja drže stvari odvojenima je vrijeme. Kad bismo se mogli od jedne do druge točke u prostoru kretati za beskonačno malu količinu vremena (tj. «nula-vrijeme» ili «zero-time»), onda bi te obje pozicije koegzistirale, u skladu s našom svjesnosti. Ubrzavajući geometriju vremena moguće je dovesti udaljena mjesta u blisko susjedstvo.
Cathie smatra da je to tajna kretanja NLO-a. Oni putuju mijenjajući prostorne dimenzije oko sebe i mijenajući svoje mjesto u prostor-vremenu. Rešetka koju je otkrio prvo iznad Novog Zelanda, a potom i preko cijelo svijeta, po čijim se crtama NLO-i u zemaljskom prostoru pojavljuju kreću dio je svemirske prostorno-vremenske mreže kojom se manipulira da bi se trenutno svladavala ogromna svemirska prostranstva.
Ali ima još! I još čudnije. Mislite da može proć' bez teorije zavjere?
TAJNA NUKLEARNIH EKSPLOZIJA
Kao potvrdu ispravnosti svoje teze, te kao nagovještaj da postoje i skupine koje već otprije znaju za postojanje rešetke i njene osobine, Cathie navodi primjer nuklearnih eksplozija koje se potpuno uklapaju u njegove kalkulacije. Francuski nuklearni pokusi 1968. na otoku Mruroa pružili su mu priliku da predvidi moguće datume detonacija nuklearnih naprava. Izračunao je sve moguće kombinacije vrijednosti harmonika (harmonicima naziva brojčane ekvivalente svjetlu, gravitaciji i masi koje su ugrađene u globalni rešetkasti NLO-sustav kao geometrijske ili kutne vrijednosti,a izraženi su minutama vrijednosti luka: harmonik brzine svjetla je 1439, harmonik povezan s zemljinim magnetnim poljem je 2545.5 i 3930, a harmonik zemljine mase je 1703) neophodnih za detonaciju nuklearne bombe tijekom cijelom razdoblja testova.
Ukratko, izračunao je da se detonacija može zbiti jedino 25. dana tog mjeseca te članove Kraljevskog aeronautičkog društva poprilično iznenadio kad su se njegova predviđanja i obistinila, tj. kad se nuklearna detonacija zbila točno na dan kad ju je Cathie i predvidio.
Cathie, naime, tvrdi da nuklearna bomba predstavlja pravi primjer tajnosti na polju napredne tehnologije. On je smatra geometrijskom napravom koja može biti detonirana samo u skladu s nesalomljivim zakonima geometrije. Napravu se detonira manipulacijom relativnog kretanja atomskih čestica zatvorenih u njoj, a to se može postići jedino smještanjem bombe na točno određenu točku geometrijsku točku povezanu s zemljinom površinom i u točno određeno vrijeme. Relativno kretanje zemlje i sunca u tom trenutku uzrokuje rascijep nestabilnih čestica urana, plutonija, kobalta ili bilo koje nestabilne materije koja se koristi kao okidač eksplozije. Svaki test nuklearne naprave od 2. svjetskog rata bio je planiran u skladu s geometrijskim kombinacijama koje će omogućiti detonaciju atoma.
«NELOGIČNI» NUKLEARNI RAT
Po Cathieu, ta su napredna znanja bila tajna jer se svaka zemlja bojala da je tijekom hladnoratovske nuklearne utrke ne prestigne ona druga strana. I jedna i druga strana svoje su kompjutore hranili informacijama za kalkulacije kojima se unaprijed izračunavalo gdje bi se i kad nuklearno oružje moglo aktivirati. Geometrijska priroda tog oružja, ističe Cathie, čini nuklearni rat nelogičnim te to možda objašnjava trenutnu koncentraciju istraživanja kemijskog i bakterijskog oružja koja se provodi u SAD-u, Engleskoj, Švicarskoj i drugdje.
Što čini nuklearni rat nelogičnim? Recimo, ako Rusi lansiraju projektil koji bi trebao unišiti New York, Amerikanci će mjesecima unaprijed znati da je u određenom trenutku taj grad potencijalna nuklearna meta jer će im to reći njihovi kompjutori. Prirodno, svi sustavi obrane u tom bi razdoblju bili koncentrirani na zaštitu te jedne mete. Ako se projektil probije kroz američku obranu i uništi grad, Amerikanci bi htjeli trenutnu osvetu. Ali opet, zbog solarne geometrije to ne bi bilo moguće dok u nekom određenom trenutku ne bi neki određeni ruski grad imao uvjete da se u njemu ili iznad njega dogodi nuklearna eksplozija. Čekanje na taj trenutak moglo bi trajati satima. Moglo bi potrajati i puno dulje dok se harmonična geometrija položaja sunca posloži tako da lansirani projektil ima šansu stvoriti nuklearnu eksploziju iznad nekog velikog ruskog grada. I tako bi se nuklearni sukob vukao mjesecima. Zato je postalo neophodno naoružati podmornice tako da one mogu u tajnosti lutati oceanima i pozicionirati se tako da mogu lansirati projektile u pravom trenutku na određeno mjesto.
Pa da, meni je ovo jednako čudno kao i vama. A ni to nije sve.
MREŽA „ELTANINSKIH“ ANTENA
U veljači 1968. Cathievi kolege piloti skrenuli su mu pažnju na neobične radio-postaje koje su se pojavile diljem Novog Zelanda. Do tada nije niti razmišljao da bi one mogle biti išta drugo od običnih radio-antena, ali sumnju mu je pobudio sve veći broj glasina te okolišanje dužnosnika koje je upitao u vezi tih antena. Potom je četiri mjeseca proveo kružeći po području Aucklanda tražeći išta neobičnog u smislu visokih stupova i antena neobična oblika. Rezutati su nadmašili sva njegova očekivanja. Otkrio je da se oko Aucklanda pojavio iznenađujuće velik broj čudnih antena.
Kad ih je ucrtao na kartu pokazalo se da su one više od običnih radio-stanica – iako su u službenom radio-amaterskom godišnjaku bile zavedene i popisane kao da pripadaju radio-amaterskim stanicama. Te su specijalizirane antene bile međusobno postavljene u ravne nizove. Nizovi točno su se precizno preklapali s uzorkom NLO-rešetke na području Aucklanda.
Cathie je zaključio da grupa elektroničkih eksperata zna puno više i puno prije od njega o sistemu rešetke jer su antene na nekim mjestima bile već nekoliko godina. Bio je šokiran zaključivši da rešetka nije više samo teoretska mogućnost već čvrsta činjenica. Ipak, nije uspio saznati niti s kojom svrhom su antene postavljene niti tko su to «oni» koji njima upravljaju. Testirao je svoj zaključak tako da je po uzorku rešetke predvidio gdje bi se , po određenim geometijskim pozicijama, trebale pojaviti čudne antene. Pun strepnje išao ih je tražiti i ondje ih našao.
Ono što je dodatno učvrstilo njegovo uvjerenje da je na pravom tragu jest što su mnoge od njih imale krajeve u obliku loptice, poput antene koju je na dnu oceana snimio brod Eltanin.
Jesam li vam rekao na početku kako je važna?
No, priča nema sretan kraj.
Jednoga dana je čovjek imenom Larry Hatch antenu objasnio kao primjerak spužve Cladorhiza Concrescens. Za tu se spužvu dugo zna. Prvi ju je put identificirao, u uzorku izvučenom jaružanjem s morskog dna, Alexander Agassiz 1888. godine, u knjizi Three Cruises of the Blake.
Shot at 2007-08-02
Desna slika je ilustracija Alexandera Agassiza iz uzoraka skupljenih antarktičkim putovanjima SS Blakea 1870-tih i 1880-tih. Lijevo je ilustracija iz iste knjige, nalik eltaninskoj anteni.
Riječ je o ekspedicijama kojima su istraživane antarktičke regije 1870-tih i 1880-tih. Spužve su uglavnom ograničene na toplije pliće vode kontinentalnih grebena, no nekoliko njihovih bizarnih rođaka može se naći u dubokom moru. Hatcha je ufološka zajednica odmah pročitala i optužila da je agent za dezinformiranje. Sve je moguće.
Al' opet, nekako si mislim - ma nije on agent. Kud je našao širit' dezinformacije desecima godina nakon što je tajna eltaninske antene razotkrivena, objavljena, a onda i zaboravljena. Osim toga, nekako su pipci te stvari na dnu mora ravni, tko zna je l ta spužva ikad ima tako ravne grane?
Al' kaj je je – fakat je uništio magiju.
Ipak, još uvijek se nadam. Još uvijek postoje šanse da se tamo, četiri kilometra ispod oceana, izvan dosega ljudi, ustvari nalazi antena koju je netko, ne-zna-se-tko, ne-zna-se-kad i ne-zna-se-zašto postavio...
Tako mi se više sviđa, pitanja su uvijek zanimljivija od odgovora.
Nego, sad sam se sjetio. Već dugo ga nije bilo na ovom blogu, je l' da? Koga? Pa, Njega, ne. Također s pitanjem. Dosta teškim. Vrijeme je da ispravimo tu pogrešku i uljepšamo ovaj sjetni ljetni dan.
RSS
| Komentari da/ne?
