MALA PRIČICA O VRILU

Nedavno sam upoznao Clarka.

Bilo je to u Dugom (moj omiljeni utrinski birc). Prišao mi je da me nešto upita.

A bilješku bi zaslužio već samim time što se zove Clark. Tihomir Clark.

I uopće nije jedini Clark u Hrvatskoj. Dio je razgranate obitelji Clarkovih - postoji negdje selo (zaboravio sam gdje) gdje članovi obitelji Clark još uvijek svjedoče o prolasku križara kroz Hrvatsku prije silnih stoljeća.(Bit će Clarkova još i jedan više, jer Tihomir upravo čeka bebu. Ženi je predložio da sina nazovu Artur. ali nije se složila. Žene!)

Ali sve to zapravo nije bitno – ili jest u onoj mjeri u kojoj su bitne sve stvari koje nam dan učine zabavnijim.

Bitno je to da Tihomira Clarka užasno zanima tema Vrilova – nacističkih letećih tanjura. To je ono što me pitao, ali ja baš nisam znao puno. Vidio sam na netu fotke, i pročitao cijelu priču, ali je li istinita ili nije – who knows?

Shot at 2007-07-22

Priču o Vrilovima bih još kako-tako lako prihvatio (uostalom, znam za Viktora Schaubergera, a i zašto nacisti - uz brojne druge napredne tehnologije koje su razvijali - ne bi radili i na letećim diskovima. A možda je i njima pao u ruke koji NLO kao Amerima koju godinu kasnije.), ali ona ne može proći bez zapleta dostojnog najboljih Ludlumovih romana. Podzemne nacističke baze na Antarktici iz kojih nastoje oživjeti četvrti Reich i sl. (Uostalom, možda im posao i ide. Nedavno je David Icke napisao kako se trenutne američke vladare pogrešno zove neokonzervativcima, ali zapravo bi pravi naziv bio nacisti.)

Shot at 2007-07-22

Vratimo se Vrilovima. Kao i svaka teorija urote – i ova je možda istinita. Kao što je Mel Gibson to objasnio u filmu „Urota“, kad ga je partnerica u nevolji upitala može li dokazati to što piše u svom magazinu koji je tiskao u pet primjeraka. On ju je začuđeno pogledao i rekao: „Dobru teoriju urote se nikad ne može dokazati“. Ali već je bilo frka – Oni su već bili pred vratima. Tko su Oni? Pa – Oni, ne?

Teorija zavjere obično se slaže tako što autor bira razne točne podatke, povezuje ih i slaže ih u novu cjelinu. (Doduše, to je pomalo nalik načinu na koji povjesničari pišu povijest. Zato joj i ne možemo vjerovati). Za tu novu cjelinu nema dokaza, već samo indicije. Evo kako zvuči par općih mjesta u priči o nacističkoj bazi na Antarktiku. Nemojte me loviti za svaki podatak, jer pišem iz glave (to je čar bloga, što je samo komunikacija, a ne novinski tekst, pa ne moram svaki podatak tražiti i provjeravati).

Shot at 2007-07-22

Dakle, navodno (sve je „navodno“, ali je provjerljivo - navodno), na kraju Drugog svjetskog rata nedostajalo je oko stotinu podmornica njemačke podmorničke flote. Nestale su bez traga sa cijelim posadama.

Tijekom rata Nijemci su neprekidno slali ekspedicije na Antarktiku i čak su jedno područje nazvali Neu Schwabeland ili tako nekako.

Potom, jedan je pilot koji se spustio na aerodrom nakon zračne bitke, vidio Hitlera i druge glavešine kako se ukrcavaju u avion.

Potom, par mjeseci nakon kraja rata dvije njemačke podmornice, skoro bez posade, predale su se u Argentini, a njihovi su kapetani objasnili kako navodno nisu znali da je rat gotov. Radio im je radio, i zapravo se nikad nije saznalo gdje su bile i što su radile.

Potom je 1946. ili 47. američka vojska poslala nosač zrakoplova i još neke brodove te četiri tisuće vojnika pod vodstvom admirala Byrda na „znanstvenu ekspediciju“ na Antarktiku, koja je trebala trajati 3-6 mjeseci. No, vratili su se nakon samo tri tjedna. Byrd je dao neku izjavu za novine odmah po povratku, koje se ne mogu sjetiti, ali implicirala je da su bili u bitki koju su izgubili, ali nakon te izjave više nikada nije o tom progovorio.

I eto. Uključite malo mašte. Zar nije sve jasno? Brojnim ekspedicijama, sa stotinjak podmornica i sa svojim letećim tanjurima, Švabe su se sakrile ispod Antarktike kako bi podigli četvrti Reich. Zaista, nije da mi se ta priča ne dopada. Totalno je kul. Jedino mi nije jasno tko bi danas, 2007. godine, zaista bio dovoljno lud da propušta sve ljepote svijeta zabijen u nekakvom podzemlju. Jer pretpostavljam da su oni stari, izvorni, naci-ji odavno poumirali od starosti.

Ne bih sve ovo pisao da nisam imao povod. A on se zove Tihomir. Na stranu s Antarktikom, priča o Vrilovima može biti i manje fantastična. Možda su švabe razvijali tehnologiju koju su poslije Ameri i Rusi zdimili i to je sve. Jedini misterij koji ostaje – jesu li doista postojali nacistički leteći tanjuri poput ovih na slikama?

Shot at 2007-07-22

Tihomir mi je rekao da neprestano pretražuje net u potrazi za Vrilovima i da stranice stalno nastaju i još brže nestaju, kao da ih se briše. A jedan od razloga zašto ga toliko zanimaju Vrilovi jest to što je jednom osobno sreo njemačkog pilota koji je pilotirao Vrilovima.

Taj mi je moment bio toliko zanimljiv – konačno nešto iz prve ruke – da sam zamolio Tihomira da mi napiše tu svoju pričicu kako bih je stavio na blog. Možda se javi netko koga ista tema zanima, pa stupi u kontakt s Tihomirom, i bude u mogućnosti dati mu bolje odgovore od onih koje sam ja imao.

Dakle, evo njegove priče, doista je guba.
Ups, koliko već teksta ima, već je nepristojno dug. Dakle, evo njegove priče.......ali za koji dan, u slijedećem nastavku :-)

Čitamo se! (skoro sam pozdravio sa zig hajl :-)

- 13:02 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Vizionar

Linkovi

22.07.2007., nedjelja