|
|
MIJENJANJE PROŠLOSTI
07.05.2007., ponedjeljak
Nedavno sam od Lynne McTaggart dobio news-letter zanimljivog sadržaja. Riječ je o temi mog života – putovanju kroz vrijeme. Ne možda doslovno, ali ....ma, pročitat ćete i sami za koju minutu. (U nedostatku vremeplova putovanje kroz vrijeme za sad ostvarujem uzgajajući zulufe).
Podatak o kojem je riječ u news-letteru za mene zapravo nije nov. Pogotovo u svjetlu činjenice da sam prije nekoliko mjeseci počeo pisati knjigu o putovanju kroz vrijeme i zbog toga skupljati na hrpu sve do tad razabacane podatke i priče koje sam nabrao s raznih strana. Istina, knjiga o putovanju kroz vrijeme u zadnjih dvadesetak godina, od kad su fizičar Kip Thorne i Carl Sagan zajedničkim snagama opet popularizirali tu ideju, ima dosta. No, uglavnom su to popularno-znanstvene knjige koje su napisali fizičari i koje obrađuju fenomene rastezljivosti vremena u einsteinovskom svemiru i desetak koncepata «zatvorenih vremenskih petlji» (tako nekako fizičari zovu vremeplove) koje su osmislili fizičari i matematičari popt Gödela, trojca Newman-Unti-Tamburino, Tiplera, Gotta, Kerra, Thornea, Orija, Malleta....
Naravno, pregled svih tih matematičko-fizikalnih modela je neizostavan u bilo kojoj knjizi koja razmatra problematiku putovanja kroz vrijeme, ali ono čega u njima nema jest tematika prostiranja svijesti kroz vrijeme. Jer i to je neka vrst putovanja kroz vrijeme, ne? U jednom od slijedećih postova, ako ne zaboravim, možda ću vam ispričati kako su se arheolozi koristili vidovnjacima. Kroz vrijeme su ponekad putovali i psihički špijuni američkog programa remote viewinga i slično, ali ono što slijedi jest nešto još radikalnije - eksperimenti koji ukazuju na nešto na prvi pogled nezamislivo: da je mislima ili namjerom moguće – mijenjati prošlost.
Zaključak je spektakularan, mada opisi eksperimenata baš ne nalikuju akcijskim filmovima. Ali takva je priroda znanstvene metode, tu nema pomoći.
Jedna od naših najukorijenjenijih pretpostavki o našem svemiru je da on funkcionira prema općeprihvaćenom shvaćanju odnosa uzroka i posljedica prema vremenu: da uzrok uvijek mora prethoditi posljedici. Ako A uzrokuje B, onda se A moralo dogoditi prije. Međutim, barem stotinu znanstvenih radova ponudilo je uvjerljiva objašnjenja vremenskih pomaka koja su u skladu s trenutnim zakonima fizike, što znači da te ideje nisu tako nevjerojatne.
Ne tako davno, dr. Dean Radin proveo je fascinantno istraživanje kako bi testirao da li, pod određenim okolnostima, naši budući izbori mogu utjecati na one iz prošlosti. Domišljato je iskoristio neobičnu psihološku pojavu poznatu kao 'Stroopov' efekt, nazvan tako po njegovom otkrivaču, psihologu Johnu Ridleyu Stroopu, koji je izumio prekretnički test u kognitivnoj psihologiji. Stroopov test koristi popis imena boja (npr. 'zelena') ispisanih tintom različitih boja. Stroop je otkrio slijedeće: kada se od ljudi zatraži da što brže kažu koje je boje tinta, potrebno im je puno više da identificiraju boju ako se boja tinte ne slaže s imenom boje (tj. ako je riječ 'zelena' ispisana crvenom bojom), nego ako se ime i boja tinte slažu. Psiholozi vjeruju da je ta pojava povezana s razlikom između vremena koje je mozgu potrebno da obradi sliku (samu boju) i vremena koje je potrebno da obradi riječ (ime boje).
Švedski psiholog Holger Klintman izumio je varijaciju Stroopovog testa. Od dobrovoljaca je prvo zatraženo da identificiraju boju pravokutnika što brže mogu, a onda su ih pitali da li se ime boje slaže s uzorkom boje koji su im upravo pokazali. Dolazilo je do velikih razlika u vremenu koje je dobrovoljcima bilo potrebno da identificiraju boju pravokutnika. Klintman je otkrio da je identifikacija boje pravokutnika bila brža kada se ona slagala s kasnije pokazanim imenom boje. Klintman je shvatio da se iz njegovog eksperimenta može izvući samo jedan zaključak. Činilo se da je vrijeme koje je ljudima potrebno da identificiraju boju pravokutnika ovisilo o drugom zadatku, utvrđivanju da li se riječ slaže s bojom pravokutnika. Klintman je svoj efekt nazvao «vremenski obrnuta interferencija».
Drugim riječima, kasnija posljedica utjecala je na reakciju mozga na raniji podražaj. Kasnija misao utječe na raniju misao. U prijevodu - posljedica prethodi uzroku.
RADINOV EKSPERIMENT
Radin je stvorio modernu verziju Klintmanovog istraživanja. Njegovi sudionici bili su postavljeni pred ekran računala. Kad bi na ekranu bljesnuo obojeni pravokutnik, trebali su identificirati boju što je brže moguće tako da utipkaju njeno prvo slovo. Sliku na ekranu bi nakon toga zamijenilo ime boje, a dobrovoljac bi trebao utipkati bilo 'd' (da) kako bi potvrdili da se ime boje slaže s bojom pravokutnika, ili 'n' (ne) kako bi ukazali na neslaganje. Također je izmijenio drugi dio eksperimenta, tako da je sudionik, nakon što bi identificirao boju pravokutnika, trebao utipkati prvo slovo boje slova kojima je ispisano ime boje. Ako bi bljesnula riječ 'zelena', ali je boja bila žuta, trebao je utipkati 'ž'.
Radin je proveo četiri istraživanja s preko pet tisuća testiranja. Sva četiri istraživanja pokazala su retrouzročni efekt. Kod dva istraživanja opažena je značajna povezanost, dok je treće bilo marginalno značajno. Zaključaj jest:
Vrijeme potrebno za izvođenje drugog zadatka na neki je način utjecalo na vrijeme potrebno za izvođenje prvog zadatka.
Radin je zaključio da njegova istraživanja daju dokaze o vremenskom pomaku u živčanom sustavu, a implikacije su bile enormne. Naše misli o nečemu mogu utjecati na naše prošlo vrijeme reakcije.
Provedeni su deseci istraživanja o retronamjeri i ona pokazuju da ne postoji prava prošlost i prava budućnost. Život je jedno veliko rastegnuto 'ovdje' i 'sada'. Ali, znači li to da buduće misli mogu utjecati na one ranije? Kao što je netko jednom rekao, 'retronamjera' znači da bismo mogli putovati unatrag u vremenu i ubiti Hitlera. Ali naravno, stvari su puno kompliciranije od toga. Psiholog William Braud kaže da su područja najotvorenija za utjecaj obrtanja vremena oni trenuci koji su 'klice' – najranije faze događaja prije nego što procvatu i izrastu u nešto statično i nepromjenjivo. To su trenuci u kojima se priroda nije odlučila: početak bolesti, neka druga odluka s jednako vjerojatnim izborima ili neki slučajan događaj.
Na web-lokaciji http://www.fourmilab.ch/rpkp možete pogledati Retro-PK projekt. To je fascinantna lokacija koje razmatra sve dokaze vremenski obratnog utjecaja na daljinu.
Malo sam danas lijen pa zato ....to be continued – u slijedećem postu još malo o eksperimentima koji pokazuju da je moguće mijenjati prošlost.
Ili u prijevodu - da su prošlost, sadašnjost i budćnost tek konstrukti naše svijesti.
Čitamo se!
|
- 00:38 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
