|
|
ČOVJEK KOJI ŽIVI OD SUNCA
03.02.2007., subota
Došlo je vrijeme da ispunim obećanje od prije nekoliko dana, vezano za Indijca koji živi od Sunca. Za početak te senzacionalne priče koja možda otkriva naše skrivene potencijale i pokazuje u kojoj smo mjeri povezani s okolišom (bolje bi bilo reći – mi smo okoliš) , vratit ćemo se koje stoljeće unatrag.......
U 19. stoljeću britanske okupacione vlasti u Indiji zabilježile su postojanje jogija navodno starih više stotina godina. Pričalo se da je dio tih ljudi poznavao jednu od najčuvanijih tajni svih vremena – solarnu jogu, odnosno način kako se fizičko tijelo može pomladiti izravnim upijanjem sunčeve energije preko očiju.
Razvijena je teorija o tome da je moguće živjeti samo od sunčeve energije, zato što je razlika u strukturi klorofila iz biljaka i hemoglobina iz ljudske krvi neznatna. Zabilježeno je i da je nizozemski tim liječnika 30 dana ispitivao Prahlada Đanija, asketa iz savezne države Maharaštre, koji je u izolaciju stavljen bez hrane i vode. Što li nam o tome može reći slučaj čovjeka zvanog Hira Ratan Manek, strojarskog inženjer starog preko 70 godina, iz južne indijske države Kerala? Sunčeva svjetlost njegova je jedina hrana i tako još od 1995. godine.
OBJED OD SUNCA
Hira Ratan Manek do sada je nekoliko puta dopustio da ga pregleda nacionalna i međunarodna zajednica liječnika. Međunarodni tim sačinjen od 21 doktora u Ahembadabadu (Gujarat, Indija) promatrao ga je 411 dana tijekom 2000. i 2001. godine, 24 sata na dan. Cijelo to vrijeme jedino što je unosio u sebe bila je voda - i sunčeve zrake. Endokrinolog dr. Navneet Shah u srpnju 2001. je zapisao: «Gospodin Hira Ratan Manek 14. veljače 2001. uspješno je završio post koji je trajao 411 dana, a započeo 1. siječnja 2000. Konzumirao je prokuhanu vodu svakog dana između 11 i 16 sati, i nikakvu drugu tekućinu niti ikakvu hranu ili injekcije. Bio je potpuno izoliran i pod strogim nadzorom.» Svakoga dana mjeren mu je puls, pritisak krvi, disanje, temperatura, izlučivanje urina, težina itd., a hematološki i biokemijski testovi provođeni su periodično. ECG je mjeren redovito, provjera ultrazvukom, EEG, CT-sken i M.R.I.-sken mozga napravljeni su nakon jedne godine, a tim sastavljen od liječnika opće prakse, fizičara, kirurga, kardiologa, endokrinologa i neurologa redovito ga je i periodično pregledavao od prvog dana posta. Osim što je izgubio 19 kilograma u prva tri mjeseca i što su mu se smanjili puls i brzina disanja, nije bilo (s 18 na 10 udisaja u minuti) drugih medicinskih abnormalnosti.
Nakon uzbuđenja koje je izazvalo otkriće u Ahmadabadu, Hira Ratan Manek je pozvan na Thomas Jefferson University i State University of Penn u Philadelphiji u SAD-u. Pod nadzorom je postio 109 dana, što je završilo 27. listopada 2001. Promatrana je i ispitivana njegova mrežnica, pinealna žlijezda (ili epifiza) te mozak, a snimljeno je i 700 fotografija tih organa.
Neki nisu jeli čak 20 i više godina. Zbog svega toga i NASA je pozvala Maneka na proučavanje. 130 dana je živio pod strogim nadzorom dok u srpnju 2002. godine znanstvenici NASA-e u izvještaju nisu potvrdili da je Manek zaista to vrijeme preživio samo na vodi i suncu. Američka svemirska agencija se nada da bi ta tehnika mogla biti korisna kako bi se na budućim svemirskim letovima riješio problem skladištenja i održavanja hrane. U prijevodu – nadaju se da bi se astronauti budućnosti mogli hraniti sunčevim svjetlom.
Amerikanci, kao poznati ljubitelji kratica, tu su pojavu nazvali HRM-fenomenom, po inicijalima njegova imena, te pokrenuli HRM-projekt koji se bavi pitanjem kako preživjeti samo od energije sunca.
IZVJEŠTAJ ENDOKRINOLOGA
Dr. Navneet Shah, endokrinolog, u srpnju 2001. zapisao je:
«Gospodin Hira Ratan Manek 14. veljače 2001. uspješno je završio post koji je trajao 411 dana, a započeo 1. siječnja 2000. Konzumirao je prokuhanu vodu svakog dana između 11 i 16 sati, i nikakvu drugu tekućinu niti ikakvu hranu ili injekcije. Bio je potpuno izoliran i pod strogim nadzorom.
Medicinske provjere: Svakoga dana mjeren mu je puls, pritisak krvi, disanje, temperatura, izlučivanje urina, težina itd., a relevantni hematološki i biokemijski (temeljni i nekoliko složenijih) provođeni su periodično (mjesečno ili svakih 14 dana.). ECG je mjeren redovito, provjera ultrazvukom, EEG, CT-sken i M.R.I.-sken mozga napravljeni su nakon jedne godine, a tim sastavljen od liječnika opće prakse, fizičara, kirurga, kardiologa, endokrinologa i neurologa redovito ga je i periodično pregledavao od prvog dana posta. Osim što je izgubio 19 kilograma (u prva tri mjeseca, nakon toga daljnjeg gubitka težine nije bilo) i što su mu se blago smanjili puls i brzina disanja (s 18 na 10 udisaja u minuti), nema drugih medicinskih abnormalnosti, što je zapanjujujuće. Čak su i mentalne funkcije i funkcije mozga potpuno normalne. Jedva da ima ikakvih nalaza vrijednih spomena. Stolicu je prestao imati nakon 16. dana posta, a proizvodnja urina se održava na oko 600 do 800 kubičnih centimetara. Šećer u krvi je 60 do 90. Nema acetona. Svi drugi parametri su normalni.»
Dr. Shah je zabilježio i ovo: «Pinealna žlijezda kod čovjeka je veličine 6 x 8 mm. Prema C.T- skenu i MRI - skenu, njegova je povećana te je sveličine 8 x 11 mm.»
Dok sam ovo pisao, sjetio sam se da prije godinu dana u Večernjaku vidio sliku i vijest o nekom Nijemcu, mislim da je bio nekakav inženjer, koji je medijski prostor zaslužio time što se tijekom dužeg razdoblja nije hranio ničim osim suncem. Moguće je da je krenuo tragom Hira Ratan Maneka, koji inače drži predavanja o solarnoj jogi te je objavio detaljne opise te metode.
I o njima sam ponešto napabirčio, pa možda o tome nekom drugom prilikom....
Čitamo se!
|
- 14:02 -
Komentari (47) -
Isprintaj -
#
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
