muji više nema priču.

da sam ovo nekim slučajem objavila lani, vjerojatno bih napisala:
učitavat će se nešto dulje, ali sada računam na to da svi vi uživate u blagodatima adsl-a i da problema s čekanjem nemate.
barem ne onih koji se odnose na učitavanje.






















radioaktivne lučke dagnje. :))












ovo iznad bonavie je moja škola.
stepenice do nje su odgovor na pitanje zašto gimnazijalke imaju dobre noge. XD
u ferrariju imaju okej kavu, ali mi nije jasno zašto bi netko, između ostalih i moj tata, poželio popiti kavu na parkiralištu.








jednog popodneva, sjest ćemo na klupice na rivi.
u tišini ćemo pogledavati malo na more, malo na brod i pojesti sladoled do kraja.
onda će netko reći: ajmo i prije nego što se zapitam gdje idemo, stajat ću na palubi, sakupljati kosu u rep i gledati kako se klupica na kojoj sam sjedila prije deset minuta sve brže pretvara u točku.
izvadit ću mobitel i reći: mama, doma sam za deset dana.