muji više nema priču.

ne mogu pisati.

izgleda da najbolje misli mislim u trenutku kada mi posljednja kap promoči u obuću sasvim neprikladnu za kišni dan.

kada ti se u isto vrijeme dogode neke jako lijepe i neke puno manje lijepe stvari, ne znaš kako bi se osjećala pa tupo zuriš u ekran i razmišljaš o tome kako je neobično kako si baš danas u džepu zimske jakne otkrila osušene ostatke tratinčica ubranih još tamo negdje u travnju. na mjestu koje je udaljeno osamsto kilometara ili samo jednu misao.

počinjem vjerovati kako tratinčice donose tužne vijesti.

*mrvi ih*



zaljubljena sam u neka mjesta, glasove, dim i svjetla i kišu koja klizi niz stakla.

pronašla sam savršene hlače. nema broja. :(
na internetu sam pronašla najružnije.

faca me veselo dočeka svaki puta kada se vratim iz škole, mota mi se oko nogu i na onaj mačkasti, sladunjavi, prepredeni način tjera me da je zavolim.

barem znam da nekom falim.
nije utjeha, ali je pozitivna misao.

ne mogu pisati.
baš.
imam važnijeg posla.


apdejt. 16:50, subota.

na upit hoće li biti organiziran odlazak na interliber, od strane naše ravnateljice dobili smo odgovor: 'a što će to vama?'

stvarno ne znam. možda zato da ne zaboravimo čitati.

kada smo htjeli ići u gardaland prijedlog je bio odbijen jer mu manjka obrazovnih sadržaja.
sada je i interliber strpan u isti koš.

hm.

i ovako i onako idem. ali ovo nije bilo fer.

danas me mama natjerala da čistim.
sada mi soba blista.
smrdim na pronto.
imam snažnu želju da se sklupčam pod deku i pogledam dobar film. u kinu nema ničega, a ne da mi se partijati noćas.
valjda.

smanjila sam nesice na dvije dnevno.
kuham čaj.

imam malene poteškoće s količinom vremena koja mi je dana ovaj vikend.

u ponedjeljak je škola ujutro.

moram:

a) osloboditi mnogo vremena za učenje sociologije, biologije i kemije, koju sam markirala... mnogo puta. zbog toga si uopće ne mogu predočiti ono što je zapisno u netaknutom stotrikunskom udžbeniku. jedino znam da je dosadno. i da sam do pred mjesec dana bila uvjerana da volim kemiju.
sada baš nisam sigurna.

b) nastojati provoditi što manje vremena:
¤ pred kompjuterom.
¤ slušajući muziku u pauzama između dvije lekcije.
jer si svaki put kažem: 'idem poslušati samo jednu pjesmu.'
nakon pola sata shvatim da sa zanimanjem čitam članak o koalama (beba koale ne čuje, slijepa je i nema krzno) ili intervju s hrvojem iz big bradra kojeg čak ni ne gledam. doznala sam da je hrvoje iz rijeke. homoseksualac je. voli upotrevljavati riječ guza u svakoj rečenici. spavao je sa sedamdeset muškaraca i izjavio kako još dva muška stanara spomenute kuće imaju dobre guze.
hrvoje me suptilno natjerao da ipak pogledam jednu epizodu. u kojoj niti jednom nisu snimili muške stanare sa stražnje strane. pity.
¤ listajući časopise.
¤ dopisujući se na msn-u.
¤ čitajući knjige koje nisu lektira.

c) otići u obećani šoping sa ivanom i lolom. kupiti majicu koja neće biti crna. ne provesti više od četiri sata u traženju iste. jer je to cosmo. i sramotno.

d) ne potrošiti sat vremena pred ormarom prije izlaska.

e) ne sušiti kosu u zadnji tren.

f) zabaviti se na koncertu.

g) nipošto si ne smijem dopustiti luksuz buđenja u tri popodne. nipošto. treba učiti. točka.

h) ne otići na večernji oh-tako-mi-se-ne-da-učiti-i-super-nisam-jedina kakao.

to bi bilo to.

je li pretjerano otići na kavu u isti kafić tri puta u jedno popodne?
je.
sramim se.


što je još bitno?
aha, da. :)
na jedan dan sam udomila psa. imao je jako veliku glavu. nazvala sam ga Faca. drugo jutro je pred vratima drhturio maleni mačak, sav mokar i promrzao. njega sam morala zadržati.
stane mi u dlan. zove se Faca. u spomen na Facu od dan prije.
čudakinja sam. not in a good way.




neke pjesme obilježe neke trenutke.
svaki put kada ih ponovno čujete, sjetite se istih stvari.
možda se tih stvari ne želite sjetiti, pa ih prestanete slušati.
kao ja.

kada navečer hodate gradom sa slušalicama u ušima,
u moru nepoznatih obrisa, prepoznate jedan.
čekate vlastitu reakciju.
onda shvatite da zapravo ne osjećate ništa.
i to neosjećanje vas iznenadi, premda je to ono čemu ste čitavo vrijeme težili.

dođete kući i nakon dugo, dugo vremena,
ponovno slušate audioslave.

temeljna funkcija bloga je da bude ispušni ventil.

dakle.

jednoga dana ću se probuditi prekrivena svojim neredom.
papirima, olovkama, omotima od čokoladica, praznim bocama, čarapama, grudnjacima i prekjučer dogorjelim svijećama.
neće mi smetati.

ipak, svaki neuredno-ljenjivi karakter ima rupu, pa tako i moj.

kada su tehnološke stvari u pitanju, volim biti uredna.
pjesme na kompjuteru su mi posložene. redom koji je samo meni razumljiv, ali jesu. fotografije također.

svaka rupa u neuredno-ljenjivom karakteru ima malenu zakrpu.

nikako se ne mogu prisiliti da označim petsto uskladištenih poruka s mobitela i stisnem delete.
svaka mi je prevrijedna da je obrišem.
lampica koja se uključuje kada je spremnik pun - stalno svijetli.
na ekranu se svako malo pojave slova koja oblikuju poruku: 'spremnik pun. sms odbijen.'
nakon početnog napada panike (što ako je poruka stvarno važna?), manijakalno prekopavam po arhivi tražeći nešto za brisanje. obrišem, molim sve vrste bogova kojima znam ime da mi se smiluju kako poruka ne bi zalutala u bespuća mreže koju je ribar vip bacio nad lijepu našu.
taman kada dođem do spoznaje da sam zapravo ateist, konačno dobijem novu poruku. ona popuni oslobođeno mjesto u arhivi
i tako se vrtimo u krug.

ovo je ustaljena pojava. već... mjesecima.
imam neke sms-ove čak i od rođendana.
koji je bio dvadesetog travnja.

*čeka dok ne izbroje mjesece na prste*

dsk mi je čestitala čak iz italije. :*
M mi je poželjela da storniram narudžbu za klesanje natpisa PUD (počivala u djevičanstvu) na nadgrobni spomenik. hvala M. :*

onda je došlo eurosongno vrijeme u kojem su pljuštali komentari u stilu:
'za ukrajinu nastupaju transvestiti'.
'pjevačica srbije izgleda kao muško.'
'ODMAA upali FAKIN tv!'
'još nisi?'

i tako dalje.

zatim niz sms-ova u kojima se moji prijatelji očajnički bore za kavovanja samnom. vrlo zgodne poruke koje služe svrsi kada treba nahraniti poljuljani ego.

'čistila sam pernicu i u njoj je papirić od prošlog četvrtka... da da. planirale sutrašnje markiranje, mmmmm kafa u malom. i dalje vrijedi?'

nakon toga

'baš si pička.'

*sram*

set maminih poruka:
'jesi danas jela?'
ovo su riječi koje su zasigurno najviše puta pristigle na moj mobitel.
'skuhaj sama. otišle u shopping. baka pegla karticu.'
nakon maminih sms-ova, osjećam se tupo.

zadnji dan škole. osam ujutro.
'što imaš na sebi?'
neki su rano krenuli sa slavljem. xD

vale šalje poruku s vjenčanja:
EeeeEeeeeEeeeEEEEEEEEEEE
svega sam malo pomiješala. Bilo je jegera, nekog ljubičastog čuda. Normalno i bambusa. ALI! Nije bilo dosta za napit se. Kmelj.
+ ima jedan zgodan momak koji se jako dobro kreće i spretan je u hvatanju podvezice. ALI! Ima curu... jbga... no... bitno je da sam se najela. Ho!
da biste shvatili poruke od vale, morate je upoznati. tek onda postaju stvarno smiješne.


'ovo je ljeto totalan waste mogućnosti i vremena. aj lajk it. :D'
s je lijepo zaključila već u srpnju.

zrće poruke.

detaljno izvješće s toolovog koncerta. :))

možda uspijem smoći snage za brisanje.
ne može biti toliko teško.

°° °° °°

apdejt:
iako sat prikazuje 14:14 meni je tek jutro. dosadno mi je. pa se igram sličicama.
jadni vi.








poanta vikenda: nakon pijančevanja, radim dobru cedevitu. šteta što sva ne dospije u čaše.

sluša se: faith no more: stripsearch

trebala bih učiti, ali me uhvatilo postovno raspoloženje.
moja odluka o zanemarivanju udžbenika iz biologije je sasvim opravdana. naime, nepisanje posta loše se odražava na karmu. jednostavno znam da će se nešto loše dogoditi ako s vama ne podijelim činjenicu da ovih dana imam nekih problema sa prstima. ozbiljno.
oni na stopalima me bole, a ne znam zašto.
oni na rukama me bole zbog toga što mi je koža toliko suha da puca. i onda boli. ali mene kreme za ruke toliko živciraju da radije trpim. s kremom na rukama si polu-invalid. ne možeš pisati jer zamrljaš čitav papir, ne možeš tipkati jer ti se tipkovica kasnije lijepi, ne možeš peglati jer zamažeš svu odjeću, ne možeš jesti, ne možeš čistiti, ne možeš živjeti.
okej, možda ova krema nije loša, ali dajte mi dvjesto kuna i nabrojat ću vam pedeset stvari na koje ću ih radije potrošiti nego na nju.
shvatili ste.
patim.

°°_°°_°°

sviđa mi se produženi vikend. jako.
moja ekipica bančila je po brđanskim fešticama.
istina je da sam u dva dana ukupno spavala oko sedam sati, popila puno previše cedevite i još koječega te da izgledam katastrofalno.
ali ipak mi je sve nekako super.
možda zbog nekoliko sati skakanja i pjevanja pjesmuljaka koje sam zadnji put pjevala u sedmom osnovne.
možda zbog sto pedeset novih fotografija, od kojih je barem trideset potpuni promašaj.
možda zbog rasprave koja se održala nakon poprilične količine popijene amaro-kole (o tome kako u budućnosti velika slova neće biti u upotrebi).
ili su za sve krivi kesteni o kojima sam pričala čitav dan, a koji uopće nisu bili dobri kada sam ih konačno kupila.
ali ipak. zahvaljujući nekim ljudima, bilo ih je strašno zabavno jesti.

°°_°°_°°

želim prefarbati sobu. hoću tamnožute zidove i smeđi strop.
mama mi kaže da sam poludjela.
nema veze.
od sada, više ne štedim za knjige i cd-e, nego za super krečka.

recimo samo da neki ljudi dobivaju želju za divljim izlascima nakon što pojedu komad čokoladne torte.
:*



kada čitaš naslove na msn-u, možeš mnogo toga zaključiti.
između ostalog:

¤ tvoji prijatelji su zaljubljeni.
¤ tvoji prijatelji su agresivni.
¤ tvoji prijatelji ne znaju što bi sa sobom.
¤ tvoji prijatelji su fanatični navijači.
¤ tvoji prijatelji su prelijeni da otvore prozor, pa sa određenim osobama komuniciraju preko naslova.
super je ako su ti oboje u kontaktima. ako nisu, postane zamorno pratiti to. i zabavno, ipak.
¤ tvoji prijatelji su majstori od naslova.
¤ tvoji prijatelji su neodlučni.
¤ tvoji prijatelji su idioti.



razgovor (msn, fkors. mi smo moderna mladež koja se ne snalazi u razgovorima uživo.):

buba: nona me sad zove, da vidim kako mi je mačka ulovila miša.
ja: opa.
buba: a govorila je da je tigrić zakurac.
ja: *hrpa histeričnih smajlova*
tigrić nije zakurac.
buba: tigrić je hot.
ja: mačor.
buba: žensko je. ali zove se tigrić.
ja: znači, ako tvoja nona kaže da je zakurac, to nije nužno uvreda.
buba: nije.

intelektualke.


svakim danom, moje želje su sve luđe. (neke se čak nađu i u naslovu.)
ukoliko se uputim u objašnjavanje ovoga... ne želim se uputiti.
drugi put. ili nikad.