|
trebali smo pisati test iz biologije koju nitko u razredu nije ni pogledao od studenog, tako da smo fino nakupili sedamdesetak stranica dosadnog teksta.
neki su se predali i provodili vrijeme na msn-u.
ja sam krenula učiti, odnosno štrebati jer me uopće ne zanima.
onda sam čitala lektiru, napravila kul biološki šalić s latinskim izrazima i osjećala se kao osoba na koju bi mama trebala biti ponosna.
pogledala sam na sat i shvatila da na njemu piše 04:27.
u šest je zvonila budilica, a ja nisam mogla podignuti glavu s jastuka.
i tako. sada ležim u krevetu s temperaturom 38,6, nisam pisala ispit za kojeg sam se spremila i imam osjećaj da mi je netko stavio nešto užasno teško na kapke.
još je gore što je subota za tri dana i moram jesti voćke da ozdravim.
moj organizam je pod šokom.
mislim da je bila pogreška u postu spomenuti želju za plitkim stvarima jer od tada samo na takve i nailazim.
u dnevnom boravku sam naišla na časopis u kojem žene s umjetnim noktima raspravljaju o najkvalitetnijoj vrsti pijeska na kojem mačke obavljaju ono što već moraju obaviti (kao da nemaju ormar  ).
kada sam pitala mamu zašto je kupila takvo smeće, rekla je: 'a što sam drugo mogla s dvanaest kuna u džepu?'
ja bih otišla u hambi po vegeburger.
ili kupila dvije kvalitetne olovke i šiljilo.
ili nekvalitetan lak za nokte.
ali moja mama nije razumna žena.
na jednom portalu dijele savjete o njezi kože. na rukama.
navodno bi svaki tjedan trebalo obavljati piling i onda staviti masku ili ih namakati u mlijeku.
čovjek se zapita ako takvi ljudi zapravo postoje.
kada to rade?
do danas sam bila uvjerena da su samo dvije žene u cjelokupnoj povijesti imale toliko vremena za sebe same.
kleopatra i paris hilton.
ali eto, čovjek uči dok je živ.
nakon pročitanog, počinjem se pribojavati agresivnog deterdženta za posuđe i mislim da sam prava sretnica jer mi još nije učinio ništa nažao premda već godinama obavljam tu misterioznu radnju bez rukavica.
¤ ¤ ¤
daja i ja uskoro službeno postajemo opasnosti na cesti.
u ponedjeljak smo položile propise i uspjeh proslavile već gore spomenutim vegeburgerom koji i nije baš najsretniji odabir za doručak jer, nakon što ga pojedete, ostatak dana imate osjećaj da hodate sa sidrom u želucu.
¤ ¤ ¤
službeno sam fascinirana salvadorom dalíjem iako ću dobiti dva iz likovnog jer sam kreten koji minutu prije zvona prekriži točne odgovore da bi ih zamijenio krivima.
težak je život, a škola još teža. opet, tamo su automati s toplom čokoladom pa čovjeku priraste k srcu.
¤ ¤ ¤
tako. idem se liječiti.
*pokriva se dekicom i hvata šalicu s čajem*
+
pevensiju se ispričavam duboko zbog ovakve nenamjerne pogreške, ali čuj, ruke mi drhtaju, u groznici sam, imaj razumijevanja čovječe. :P
bila sam kod doktorice. rekla mi je da ne izlazim iz kuće s vlažnom kosom i da mi treba bolji fen, ali sam ja počela pričati kako je snaga mog fena jača od radija u autu pa je, zapanjena mojim poznavanjem elektronskih naprava, zašutjela. rekla mi je da mirujem do petka i napisala mi ispričnicu. i pitala me koji šampon koristim.
wiiiiiiiii.
u subotu možem van, ali nema cuganja jer pijem antibiotike.
sada imam neobičnu želju da tu ubacim onaj smajlić sa hrvatskom zastavom, ali se ne bi baš uklopio pa idem ća.
|