Jučer ujutro smo se moja OptimistMajčica i ja uputile u super-hiper-extra-nešto market.
Prvo iznenađenje nas je dočekalo na parkiralištu.
Nije bilo mjesta.
Mama je htjela otići kući, no vaša Moooi nema milosti jer ne može živjeti bez šampona i čokolina.
Zato smo ipak ušle. Nismo uzele kolica. Nisu nam trebala.
Ruku na srce, nije ih niti bilo.
Kada mama i ja krenemo u kupnju bez moje sestre, to obično loše završi, jer smo neumjerene i lako nas privlače u potpunosti beskorisne stvari ili one korisne, no nepotrebne u danom trenutku.
Nakon pola sata probijanja i provlačenja kroz uske prolaze između kolica, krenule smo na blagajnu.
Ispred nas je stajalo otprilike desetero ljudi sa prenatrpanim kolicima.
Od četrnaest blagajni, radilo je njih osam. Puno premalo.
Četrdeset pet minuta čekale smo na red. U rukama mi nisu bili samo šampon i čokolino, već i superekonomično pakiranje štapića za uši (?!), tri paketića štapića (jestivih), čačkalice i osam paketića PEZ bombona sa pratećom igračkicom. Sada ću se s njom bahatiti po školi. :)
Zanimljivo je kako se svi ljudi upute u predblagdansku kupovinu dva dana prije Božića.
Dok smo čekale na red, prelistavala sam one silne ženske časopise koji se nalaze na u blizini blagajne.
(Eto jedne prednosti supermarketa: pročitaš sve časopise nakon čega ih uredno i samozadovoljno vratiš na mjesto, a da te nitko ružno ne gleda.)
U tim časopisima sve je nekako blještavo i glamurozno, sa sjajnih stranica smiješe se žene, uredno počešljane, odjevene u crvene pulovere, sa čašom zlaćanog pjenušca u ruci; toliko drukčije od onih koje stoje pokraj mene u marketu. Većina njih izgleda iscrpljeno, jer se cijeloga prosinca trude da na Božić izgledaju baš kao one žene iz čaopisa.
* * *
Sklona sam kategorizaciji.
Nije da baš ljude razvrstavam po ladicama, ali nisam niti daleko od toga.
U ovo blagdansko vrijeme još sam gora. :-P
Navodim par primjera:
1. mrzitelji blagdana:
-blagdani (osobito Božić) ih živciraju jer:
a) su iskomercijalizirani
b) ne znaju što bi kome poklonili
c) su u strci
d) nemaju love koju su potrošili na poklone, sebe, kave i izlaske
e) su neispavani zbog raznoraznih svečanih ručkova, večera, kava, izlazaka, itd.
... mogu nabrajati u nedogled, ali mislim da ste shvatili što hoću reći.
Zatim, tu su i:
2. obožavatelji blagdana:
- prepoznati ih možete po:
a) veselom smješku
b) mobitelu koji stalno zvoni, a oni se se s guštom javljaju
c) vrećicama punim poklona
d) tome što se raduju Božiću i zajedništvu, a ne osebujnom TV-programu na taj dan.
Mislim da su ovi iz grupe 2 ugrožena vrsta.
3. Ekipa Dobri Duh Božića:
- (skraćeno EDDB)
- peropznati ih možete po rečenicama 'Zar ste zaboravili pravi smisao Božića?' ili 'Bit nije u darivanju, već u miru i zajedništvu.' Ili 'Nije važno koliko poklon košta, bitno da je od srca.'
- možete ih pronaći u bilo kojem skupljem dućanu kako kupuju stvari koje cijenom daleko premašuju njihove mogućnosti. Karticom, dakako. Novčanici su već odavno prazni.
Osobno se ne prepoznajem niti u jednoj od ovih grupa, a opet se na neki način prepoznajem u svakoj.
* * *
Što je za mene pravi smisao Božića?
Ne znam, ne tražim ga.
I ovako sam odveć zbunjena raznoraznim tuđim razmišljanjima.
Samo znam kakav bi Božić za mene bio savršen.
I ne, ne vidim se u crvenom puloveru sa čašom šampanjca u ruci.
Vidim se sa nekoliko avionskih karata u ruci i sa beskonačno mnogo vremena.
Samo bih htjela jednu dugu, dugu šetnju.
I za kraj, ako vam se dâ izdvojiti 10-ak minuta za gledanje, skočite TU.
Savršeno božićno.
Želim vam darove kakve si sami poželite.
Želim vam puno dobre muzike i još više dobrh knjiga.
Želim vam puno kolača od kojih se nećete udebljeti niti kile [izuzevši Aibreann :)] .
Želim vam dobitak na lutriji iako nije sve u novcu.
Želim da dočekate Božić uz obitelj i prijatelje.
I da vam ovo bude najbolji Božić do sada.
