|
Ovako. Jučer sam bolesna ja po tisućiti put čitala Maloga princa, u kojem stoji jedna rečenica nad kojom sam se zamislila. Ide otprilike ovako: 'Navike su ono što jedan dan čine posebnim, drukčijim od drugih.'
I kažem vam odmah, ovo nije citat, jer mi se ne dâ otići gledati u knjigu.
No dobro.
Ja se inače slažem sa Exuperyjem, ali sam do sada mislila da su navike ono što naš život čini jednoličnim.
Zapravo nisu. Čine ga posebnim.
LIST:
-svaki dan pijem barem dvije kave i ispijam enormne količine čaja.
-nikada ne nosim potkošulju. Znam da je to loše, ali ne mogu. Blje.
-nemam niti jednu narančastu stvar u svojem ormaru. Ne znam zašto. Na drugima mi je sasvim OK, ali ja... Njou.
-svakog petka pogledam film.
-u knjižnici ostajem barem 15 minuta jer se nikada ne mogu odlučiti koju knjigu želim čitati. Ovo nije navika. Samo tužna istina.
-uvijek odgađam zadaće, dok učiti mogu i u autobusu na povratku iz škole ako me nešto stvarno zanima.
-prije naučim 15 stranica geografije nego 3 stranice glazbenog.
-uvijek prije spavanja slušam i-pod. Preferieram Coldplay.
-uvijek se tuširam sat vremena, a iz kupaonice izlazim u oblaku pare.
-čitam omote od bilo čega- žvakaća, mlijeka... Hoćete li da vam izrecitiram sastav coca-cole?
:-P
-petkom nakon škole poslijepodne odlazim s prijateljicama iz razreda na kavu. Ne tračamo. Samo komentiramo. ;-D
-svako ljeto provedem na plaži, uz i-pod, dobru knjigu i još bolje društvo. Svaki dan. E, to je život.
-kupujem enormnu količinu časopisa. Ne zato što su dobri, nego, eto, iz navike...
-redovito sjedim zamišljeno promatrajući ljude oko sebe pitajući se kakvi su zapravo. Pogotovo u autobusu.
-dopuštam mojem 5-kg-teškom mačku da se izvali u mojem krilu dok vježbam konjugacije iz francuskog.
-ne sjećam se kada sam napisala SMS koji je stao u 180 znakova. Uvijek imam previše toga za reći.
-ovisna sam o čokoladi, siru, čokolinu i zvuku škripanja olovke po papiru.
-plešem svaki dan.
-internet? barem 15 minuta dnevno. Čak i kad imam tonu toga za naučiti.
-smijem se svaki dan.
-svaki dan mijanjam jastučnicu.  Mama mi kaže da sam luda. Možda i jesam.
-uvijam pramen kose oko kažiprsta kada mi je dosadno. A i inače.
-lažem da nisam bolesna jer kad kažem da sam bolesna to zvuči lažno. Recimo, jučer me jedna cura iz razreda pitala hoću li s njom van. Rekla sam da neću i dala joj istinit razlog, ali nisam joj rekla da sam bolesna. Jer to zvuči lažno, jel tako?
Zapravo, ne lažem. Samo prešutim istinu.
-i još jedna bolna istina (he he). Ne znam igrati odbojku. Ubiti znam, prilično sam dobra kada stojim naprijed. Solidno smečiram.
Ali servirati? Njou. I sad sam dobila tri iz servisa, pet iz igre. Ne mogu si pomoći. Moja ruka odbija naučiti. Ona je kriva. :-P
... to be continued.
|