poezija duše

petak, 28.03.2008.

OD VISINA STRAH

Da nije mi od visina straha
za oblacima bi posegnula
Jednom, očima djetinjim
gledah ih čeznutljivo
pa obećah ''kad odrastem''
ohrabrit se na let
Al' odrasla
od visina strahom
ustrašena
prestravljena
u sebe sakrivena
i dalje samo ih gledam
čeznutljivo

Možda godine doista mudrost
gomilaju
al' najmanje sam se bojala
u nezrelo doba djetinjstva

utorak, 25.03.2008.

POBJEDA

još samo tren
popustit ću uzde
kojim zauzdavam svoje jadno srce
da ne prelomi se od nemoći i bola
otvorit ću šake u kojim grčevito
strahove svoje tamničim
i vjetru reći
evo me, tu sam
za pjesmu tvoju pripravan

još samo tren
smoći ću snage
da podignem glavu
otvorim oči
i, ugledam li osmijeh u ogledalu
nazovem ga pobjedom

(...da ustraješ u svojoj borbi)

petak, 21.03.2008.

SRETAN USKRS!

Drago moji,
iako sam željela svakome od vas ostaviti čestitku na vašem blogu, nije mi to baš uspjelo. Mnoge jednostavno nisam uspjela niti otvoriti, a gdjegod se komentar nikako nije htio "prilijepiti". Vrijeme mi je pomalo prekratko danas, a dane koji su pred nama posvetit ću isključivo obitelji; već smo unaprijed dogovorili da slijedeća tri dana ne palimo računalo.
Stoga ću vam svima zajedno ovdje, u mom virtualnom domu, poželjeti da vas obasja svjetlost Uskrsnuća i da u svom srcu osjetite snagu Nade, Vjere i Ljubavi.
Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!
Vaša Poezija duše...

utorak, 18.03.2008.

POZIV

odjednom
vidim Te u svemu
ne u stvarima samo beznačajnom ljupkošću zaogrnutima
pojednostavljenim do prepoznatljivosti
ne samo tamo gdje, očekivano, trebao bi biti
pa razočarenje me razdire kad ne nađem Te
ne samo tijelo razapeto u san na simbolu okačenom o zid moje sobe
kao svjedočanstvo, znamen, kao potvrda
više zbog drugih, nego zbog mene
ne samo ukras o mome vratu za podsjetnik i utjehu
vidim Te
odjednom - u svemu
u zvijezdi, vatri, u oblacima i cvijeću
čujem Te u vjetru, plaču, u smijehu
osjećam te u bolovima rađanja i spokoju umiranja
u kaosu ljepote i ljepoti kaosa
u svemu ćutim Tvoj dah i čujem Tvoju riječ
u svemu Ti jesi
s razlogom
mudrošću i ljubavlju ispunjen.
pa ma koliko puta izdala Te
kao Petar zanijekavši " ne poznajem ga"
i pognula glavu pred zlobnicima da ne vide Tvoj pečet na mom čelu
ma koliko puta zapitala se dijeliš li milosti i ljubavi
istom rukom i istom mjerom
srce moje osta otvoreno
a riječ Tvoja u očekivanju neizgovorena
svakodnevno još stojiš kao prosjak na uglu moje ulice
ruke ispružene za novčić
pogled
ili čak osmijeh
i ma koliko puta prošla pored Tebe ne osvrnuvši se
konačno Te, Bože moj, prepoznajem
i ovog sumornog kišnog dana
dok sive kiše plaču nad mojim gradom
na tren - Tvoje oči smiješe se s prozora
i zovu;

Izađi, oprat ću te
Ljubavlju
Kao nekad...

18.03.2008. u 16:29 • 29 Komentara • Print • #

petak, 14.03.2008.

VJETRE...

... o tebi
tko će ispredati priče;
ljudi, ptice il' sjenke
tko je osluhnuo tvoj korak
tko ti je oćutio dušu
na čije si usne ljubav pečatio

14.03.2008. u 19:13 • 54 Komentara • Print • #

utorak, 11.03.2008.

SNOVI

vjetrovi sanjaju mirna mora
livade sanjaju rane kosce
vlakovi sanjaju beskrajne ravnice
rijeke sanjaju nabujala ušća

ja sanjam nebo popločeno zvijezdama
nad zemljom-kolijevkom

11.03.2008. u 10:30 • 39 Komentara • Print • #

subota, 08.03.2008.

KAVEZ

čamiš u tom kavezu
u koji te zatvoriše
kavezu spletenom od ljubavi
obećanja
obaveza
i grižnje savijesti
znaš
vrata tek su pritvorena
samo malo sulude odvažnosti
dostajalo bi za slobodu
i širok let
al' preslaba ti krila
onemoćala od ravnodušnosti
i uzaludna čekanja
znaš
vrata tek su pritvorena
okrećeš glavu
praviš se da ne vidiš

(za A.)

08.03.2008. u 16:21 • 50 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 03.03.2008.

ŽELJA

Da sam samo slutnja, sjećanje il' sjenka,
tek vrisak gorčine u tišini noći,
odbljesak svjetla iznad cvjetnih dolova…
I da sam šuma, trava ili rijeka,
prigušen uzdah rođen u samoći…
Al' ja sam žena sazdana od bolova.

Posljednja inja zamrzla mi grudi,
ne ćutim toplinu novoga proljeća.
Bezvoljna i hladna podajem se tmini.
A ubija me čežnja jutrom kad se budim!
Tinjam tamnim sjajem kao stara svijeća
pa tiho, polako, gasnem u tišini.

Postala sam samo kamen koji čeka
da začuje opet dobro znani korak
dok me noćni vjetar mami u skitanje.
A da sam samo slutnja, sjećanje il' sjenka,
samo jecaj bola, proživljen i gorak,
dočekala bih lakše novo svitanje.

03.03.2008. u 16:45 • 57 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.