www.mir.blog.hr
petak, 21.12.2007.
Obećala sam samoj sebi, da ove godine u ovo predbožično vrijeme neću gubiti sate po trgovinama da bih svakome kupila prikladan poklon. Svima ću podijeliti malo novca i gotovo. Iako su moja djeca uvijek za poklone, nikad za novce. I tako , tog sam se obećanja držala sve do jučer. Sve je trebalo izgledati kao i svaki put; odlazak jedne osobe na terapiju, ja čekam s njim u čekaonici dok nije gotov, i onda idemo kući. No ovaj put nisam čekala, nego sam otišla lutati gradom, tek toliko da vidim sjaj i raskoš našeg obližnjeg većeg grada.Iznenadila sam se drvenim kućicama koje su u centru bile poredane u krug, a nudile su gumene bombone , med, knjige... A onda sam uletjela u jedan trgovački centar i ugledala „ njega“ bačenog preko ostalih igračaka. Bio je jako velik, mekan, a ono što me najviše privuklo su velike, tužne oči. Uzela sam ga u naručje, stisnula ( divan osjećaj ) i pomislila kad je meni (mami) toliko divan, bio bi i mojoj mlađoj kčeri, kada bi ga recimo našla pod borom. Uhvatila sam ogrlicu oko njegovog vrata da vidim cijenu . . .a cijena je bila previsoka za moj džep.Vratila sam ga nazad na hrpu gdje je i bio i odustala od kupnje. Našla sam nekoliko razloga; preskup, ako kupim jednoj kčeri, druga će ostat žalosna, dva ne mogu nikako kupit i tako . . .Nastavila sam lutat po trgovinama; iz jedne u drugu, kupujući kao i svake godine; sitnice za sve meni drage osobe. Ali „on“ mi nije izlazio iz glave, stalno u mislima. . .I opet krećem sama sebi postavljat pitanja : Tko će im kupiti tako veliku stvar , ako ne roditelji? Sada je desetogodišnjakinja i voli igračke, a već za koju godinu ništa od toga je vjerojatno neće privlačiti. . .Vaga se u meni vagala i nešto je prevagnulo; vratila sam se nazad kupila „ga“ bez da sam trepnula, bez obzira na cijenu, na sve! A onda opet javila se savijest sa svojim mučenjem; jesam li baš morala baciti toliki novac, da li je ona to zaslužila. . .Do koje granice smo mi roditelji spremni ići samo da bi ugledali sretno dječje lice ?
I na kraju; ma baš me briga za sve; „on“ će uskoro biti pod borom , a moje dijete će biti iznenađeno i jako sretno. . .
