www.mir.blog.hr
ponedjeljak, 08.10.2007.
Prazna vrećica
Jedno jutro sam rano osvanula na groblju. Zbog nadolazećih praznika morala sam urediti jedan grob, jer je obrastao u travu i ako ništa ne učinim ( moja sestra ili ja ) ne ćemo imati gdje ostaviti zapaljenu svijeću. A toliko je ipak zaslužio...A tko sam ja da određujem tko je i koliko što zaslužio ?
Dakle ustanem ja rano ujutro, pokupim potreban materijal ( motiku, grablje ) i onako radno obučena navalim na komadić zemlje. Nisam vam to htjela opistivati...Dok sam čupala travu u blizini se stvorio stariji čovjek sa malo većom praznom vrećicom. Stojao je malo dalje pokraj jednog groba. Zaokupio je moju pažnju; što li čeka s tom praznom vrečicom? Zatim mi je sinula ideja o prošlogodišnjo krađi cvijetnh aranžmana s grobova . Očito je i on jedan od njih i sad čeka da ja odem, da ostvari svoj naum. Nisam baš tako brzo bila gotova, tako da je on ipak otišao prije mene. U glavi mi je zujalo kako ljudi mogu krasti s grobova i onda prodavati ? Izlazeći s groblja opet sam ga srela i ponovo s praznom vrećicom...ali sada je već bilo dosta ljudi po groblju.
Na kraju dana sinula mi je jedna druga ideja; što ako jadan čovjek jedva preživljava od svoje mršave mirovine i na ovaj način želi popraviti bar za kratko vrijeme stanje u svom jadnom novčaniku ? Je li onda opravdano? Reći ćete da nije, zar na taj način želi zaraditi ?
Prije par godina odlučila sam da na grobove ne stavljam cvijeće, jer se uvijek dvoumim kome staviti veće, ljepše, kakvu boju, kome umjetno , a kome pravo cvijeće...stoga ostavljam samo svijeću...
