www.mir.blog.hr
subota, 22.09.2007.
PRSTEN
Našim glupostima iz djetinjstva nema kraja; što li sve nismo radili; gdje sve nismo pali, prste gurali... Tek sada ponekad sasvim slučajno, izvire sjećanja na poneki zaboravljen, nevažan događaj.
Na jednoj mojoj slici su dva dječaka, a između njih je ruke raširila djevojčica sa plavom slamnatom kosom. Ništa neobično, nego se pogled promatrača obično zaustavlja na njenom debelo zamotanom prstu. Kud li je gurala prste? Zašto je zamotan?
Porijeklo prstena ne znam, nije ni bitno...ili sam ga našla, ili sam ga dobila. Prsten je bio lijep, ali premal za bilo koji prst na mojoj ruci, a ja sam ga silom htjela staviti. Kad nije išao milom, nagurala sam ga silom na jedan prst... jest da me malo stiskao, ali mislila sam, poći će... Idući dan vidjela sam da je cijeli prst natekao, a prsten se jedva nazirao... malo me uhvatila panika. Nisam mogla baku i djeda opterećivat s time , jer bih odmah dobila svoju porciju u smislu: „Zašto si gurala, a vidjela si da je premal...“ držala sam ruku u vodi, trljala sapunom i prijatelji su mi pomogli vući, ali jednostavno nije išlo. Prošao je još jedan dan i tek tada sam skupila svu dječju hrabrosti pokazala djedu svoju ruku... za sitnicu se onda nije išlo kod doktora, a nije bilo baš ni auta, a sad da pali traktor zbog mojih gluposti... mislim da nije vikao na mene ,jer sam odmah počela plakati, ali je jedno vrijeme gledao , a zatim otišao u prostoriju gdje je držao alat. Vidjela sam , nosio je kliješta, valjda je smislio kako će to izvesti, na meni je bilo samo da čekam i da već netko riješi taj moj prst. Nije ni njemu bilo lako; paziti na moj prst i pri tom kidati kliještima prsten. Kada je prst napokon bio oslobođen stege, malo je bilo i krvi, ali on je to lijepo oprao,malo natopio s domaćom rakijom, zamotao cijeli prst i nakon nekog vremena kao da ništa nije ni bilo. I danas ne postoji nikakav ožiljak, tek sjećanje i slika.
