www.mir.blog.hr
petak, 25.05.2007.
Dragi moji, nema me na blogu, a po brojaču vidim da otvarate stranice, ali eto ništa novo. . .I ova zadnja pjesma odraz je mog (ne) raspoloženja. . .Oprostite, ali ne volim onu izreku; da se uz najbolju volju sve može, nije istina ; nekad ne pomažu ni preklinjanja ni suze . . .sve je uzalud. Za sve one koje zanima; moje se dijete pričestilo( nakon kozica) tjedan dana poslije svojih vršnjaka.Bila je jedina u onoj velikoj crkvi, a njeno ime je bilo naglašeno na početku uz lažno objašnjenje. . .Kako jadno. . .Bilo je i prošlo; više žalosno nego radosno . . .Uslijedio je (ne)ugodan posjet koji je ostavio u meni čudno pitanje; zašto, je li se porobudila nemirna savijest ? Dešavaju mi se nemoguće stvari, neugodni događaji, padaju teške riječi i suze . . .
Pitam vas; postoji li granica ljudskog iskorištavanja? Do koje mjere čovjek može ići da bi drugome naudio; namjerno ili ne? Kakvi su to ljudi koji bi te satrli da mogu ? Zašto su ljudi tako zločesti čak i onda kada si pristojan prema njima ? Koliko izgovorene riječi mogu boljeti ? Je li onaj tko ih upućuje nekome svjestan da ne pogađa samo tu osobu, već širi krug ljudi ?
Je li čovjek; to predivno stvorenje koje je Bog stvorio na svoju sliku i priliku, sve manje čovjek , a sve više nešto drugo ?
