utorak, 27.02.2007.
Ste vi vidjeli Rubiu, ha? Pa kad sam ovo vidjela, došlo mi je da se upišam u gaće od sreće. Jer da, sretna sam kao dijete, a djeca pišaju u gaće.
|
Dan po mjeri, ili namjeri. Svejedno padam u nesvjest.  U 18h sam već drhtala od takve gladi, da sam svoj trbuh prozvala Gospodin Samožvakajući, jer sam mislila pošto se već počeo sam jesti, i to naravno iznutra, zašto ako sam već do tog stupnja došla, ne bi dala da mi kiseline proždru i bubrege, i salo oko struka. Da, sarkastična sam, ali prema samoj sebi. Dopustim si takvu glad od koje ne znam šta bi ... i onda nađem rješenje u - McDonaldsu, jer nisam naime tamo bila od 2004, i baš sam si zguštala. Istina, grižnja savjesti me sklepala negdje kod zadnjeg griza, ali jednom u par godina si mogu priuštiti – junk. Dan sam počela s kamilicom. U jednom kvartu, dok sam čekala Vix da završi intervju za novi posao, koji je na kraju i dobila. Glavni psiholog u jednoj velikoj firmi, tako da će sad biti šefica odjela Human resources-a. Da ga jebeš, ne znam kako se to zove na našem jeziku. Ona zadovoljna, ja zadovoljna, ajme kako će sad rasturat posao. Istina, neće spavat 6 mjeseci, ali kapitalizam traži svoje. Plus što će joj se svi klanjat u firmi. Barem je već dobila taj dojam. Jel ga dobila preko štele? Nije. Moj Posao.com Nakon toga smo se otfurale do Ive PR na njen posao. Bolje ne spominjat gdje ona radi, ne treba im reklama, popile piće u prčiji firme, ja se pomalo sablaznila (ja se uvijek sablažnjavam) kad sam vidjela da je vlasnik cijele zgrade 35godišnjak, koji u svom najmu ima pa jedno 10 firmi koje mu caltaju basnoslovne novce. Jednom je jedan frend od Seana rekao da su sve ideje tu u zraku, vrlo je gestikulativan zato sam to i zapamtila, i kad bi on samo znao uhvatiti tu jednu koja mu se mota ispred očiju, a da je za zrno bolja od nekih drugih, bio bi na konju. Zato kad sam gledala tog 35godišnjaka, mislila sam si, jebote, uhvatio je on svoje kockice negdje oko 25te, te sad ubire plodove, u Ralph Lauren majici. Ali ja brijem. Ponese me taj kapitalistički svijet, klasa - malo viša, ali se onda vratim samoj sebi, u biti svojoj skromnosti, jer smatram se skromna, samo što mi je super vidjeti kad ljudi nešto stvaraju, a da su mladi. Jer ja zaista nisam materijalistica, samo što je normalno željet stvari, i još bolje ako si ih sam možeš omogućiti. A i mislim, lako je pričati kad imaš (nešto) novaca. Ja za svoje prebijem kičmu, ali sam zadovoljna. Kombinira moje dvije sklonosti u radu – pokret i slušanje. Tako da smo se nešto dogovorile. Kako naravno trenutno i nema nekih socijalnih aspekata u našim životima, odlučile smo ni pet ni šest nego na kraju svibnja, preko vikenda, otići u London. Malo tulumarit. Pa mislim Wizzair, povratna karta 350 kuna. Vix će se do tada već nofčano opernatit, Iva PR će dobit svoju priliku da skokne do nekog fensi šmensi kluba, ja ću pomalo njih vucarat uokolo, a i vidjet ćemo frendicu koja živi tamo. Jednim udarcem, više muha. No otompotom. Ima vremena. Umorna sam, baš sam umorna, ali utorak session večer je večeras, moram do Tinkerinke. Vikend će biti opasan, a ako se ne probudim s bolnim koljenima (ne od toga!) jer sam puzala do stana, mislim da izlazak nije uspio. Jedva čekam. Bilo je štošta još danas. Malo sam si dala oduška. Ali neke stvari je bolje zadržat za sebe. Kad bi mi barem to s vremena na vrijeme i uspijevalo ... ovako samo osjećam da mi nos raste kao Pinokiju. Vam se sviđa dizajn? Meni isto. Rubia je Rubia. |
nedjelja, 25.02.2007.
Cijela buka našeg svijeta sačinjena je od tišina.
|
Danas sam shvatila kako mi je tjedan prozujao, ali baš prozujao.  U zadnjih 7 tjedana sam postala vlasnica 4 položena ispita, s jednim padom. Simultani rad uz noćno, dnevno, ljutito, motivirajuće, letargično, opuštajuće učenje je napokon dovelo do toga, da sam ostala ispuhana kao balon. Definitivno neatraktivan odnosno nepostojeći socijalan život je svakako jedna od stvari kojih sam se lišila. Na kavi vani isto toliko nisam bila, a sad izlika, uvijek se nađe vremena, a mislim, da nađe se, ali ... Asketizam. A kako ljudi pričaju o korizmi, to mi je bila korizma, više se ničega ne želim lišavati ili si uskraćivati. Jedini porok na kojeg sam se ponovno navukla je: bijeli Walter. Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Razmislila sam si o tome. Nisam imala vremena se pošteno istulumariti, nisam izašla van već ohoho, nisam se bacila na alkohol ko bijesna kuja, nisam se sexala pa već ima 8 tjedana, mislim da mi je dopušteno imati porok. Jedini porok. Od kojeg se ne osjećam ni malo bolje, naime, ali morala sam naći ispušni ventil. Osobito kad mi posao zahtjeva stegu uma, i kad sam dovela stvari do tog nivoa da mi puno nepotrebnih informacija uđe u uho, i vjerovatno tom količinom i izađe van. Ali zadovoljna sam. Muke sam mučila sama sa sobom hoću li moći, a zaista smatram da nema boljeg recepta do posla koji te stvarno izmori, i onda kad dođeš doma, a ne da ti se, ajme, kako ti se ne da, prebaciš mozak na skripte i onda 24 sata ponovno ne spavaš, i nađeš se u situaciji kao ovaj tjedan, da klonem duhom, jer ne znam šta sad sama sa sobom, jer osjećam – da nisam pod presingom. Dio svojih planova sam odradila. Ostvarila. Mislim da sam ovisnica o adrenalinu. Ne o ekstremnim sportovima, ali o žurbi. Jer sam se i dovela do tog stanja, da kategorički odbijam razmišljati o ičemu dubljem što bi me kakti trebalo baciti van tračnica (što je jebeno dobro, jer to godinama nisam uspjela nikako stabilizirati) i da od situacije uzmem ono što mi treba. Kvalitetne razgovore imam samo s Vix, Tinči i Palminom, te Seanom i to mi je ono, dovoljno. Nakon što sam mahnito skupljala ljude oko sebe, iznenađenje je naći se s malom brojkom. Zna se tko fali (da ne bi bilo suza u Down under i Brisel prčiji). I našla sam si gušt. Kako sam skriptu zamijenila knjigom za dušu, uzela sam Intimnu povijest čovječanstva. Evolucija emocija od pećine do danas. Brdo, brdo, brdo informacija. Koja milina čitati. I bacila me nazad u neke druge sfere. Koje ne povežeš u pravo vrijeme. Kao kad sam bila u Toledu prošlo ljeto, kad smo Sean i ja malo izašli iz Madrida, izgubili se na autocesti, zamazali ruke i lice s tapasima unutar tvrđave prečudnog grada, kad sam izljubila Don Quijota, kad su me srsi hvatali jer sam prošla sobom El Greca, izašla iz Maurskog dijela u kršćanske ulice do židovske singagoge. I kad sam to ponovno pronašla u ovoj knjizi. Baš me bacilo. Toledo je bio pomalo nadrealan. I još uvijek mi je ostao nadrealan. Kao što je i nadrealna informacija da slike iz fotića s tog putovanja nikad nisu pronađene. Prekrasno. Ono što imam u sjećanju, to je ostalo od Španjolske. Ali dobro, bit će toga još. Nadam se s Gospodinim Fotićem Ajme Kako Sam Savršen, naime, da, dok skupim deset tisuća kuna. No, polako i s tim. Prema tome. Ma ništa novo kod mene. Uobičajeno. Bacam slamu s jedne hrpu na drugu. No, dobro da išta. :) |
srijeda, 21.02.2007.
Moralna vertikala.
|
To mi je ostalo u pamćenju.  Sinoć se vraćam, na bicikliću, od Tinči, naime, utorak je, session večer u feng shui stanu. Dobra je stvar što nisam pala s tog bicikla, jer T'ga za jug (podatak za Makedo) je imala svoj utjecaj. Boca, dvije, jel bitno. Danas mi je donja usnica plava. Glava je sabrana, mora biti. Mislila sam sinoć napisati post, ali uvijek me prevari taj sanak (alkoholni), tako da mi je danas isparila većina sinoćnjih pošalica. Nažalost. Trebala bih nositi notes sa sobom i zapisivati stvari koje su mi se svidjele, koje su kakti bitne. Zapravo, govorim o blogu. I koliko sam zapravo obuzeta blogom. Sve mi izgleda kao materijal za pisanje. Tatina kći. To mi stalno govore. Tako da sam i sinoć upoznala jednog prijatelja od mog starog, koji je trenutno u 64. godini života, a Nevenko je s njim radio tamo prije 20tak godina, kad je friško diplomirao političke znanosti, i koji je, ma to su te slučajnosti, dobri Tinčin prijatelj. Pa kad sam došla, samo je rekao da me se sjeća kad sam bila klinka (te spustio ruku na metar od poda). Ja ga se sjećam kroz ime. Nasmijali smo se na podatak kad sam izvalila onu svoju poznatu da su to dvije stvari koje me vežu uz djetinjstvo: epitet, a ti si mala od Novinara, i drugo: domjenak. Ali mislim da sam te domjenke ovdje spomenula već više od mnogo puta. Smislena rečenica, haha. Notes, notes, ću kupiti. Tako da smo malo češljali neke stare stvari, neke nove stvari, neke zakutke, o knjigama, o emocijama, o Lejlama, o DJiranju, o izuvanju cipela kad uđeš u nečiji dom, o puno stvari. Mene je pomalo odsjeklo nakon par sati, pa sam sjedila i upijala. Sinoć vrlo smisleno, danas u maglama. Drago biće Palmina nije mogla doći jer postavlja izložbu, tako da je službeno ispričana. Falila je. No, ima dana. Danas sam nekako uljuljana, jer valjda već sat vremena slušam sve verzije Parole, parole. Oš našu, oš talijansku, oš oh tu najdražu, francusku s Alain Delonom. Ste kad čitali biografiju Romy Schneider? Nemojte. Alain Delonu još uvijek nisam oprostila. |
nedjelja, 18.02.2007.
Car je gol.
|
Rubia Despues je srce od žene.  I tako sam ja jednog poslijepodneva čitala svoj mail, kad je nešto iskočilo ispred mojih očiju. Kako je to izronilo, što se poslije pokazalo kao gmail messanger, tako sam i ja u kompletu poskočila, jer sam vidjela da poruku šalje Rubia Despues. Nakon što mi je ta informacija došla do mozga, odmah sam se oboružala s velikim češnjakom i kolcem, te sam pojurila u kupaonicu da bi zaronila lice u ledeno hladnu vodu da se saberem i koncentriram na razgovor s osobom, koja u bloghaer svijetu ima konotaciju aždaje. I koja će te u stanju pmsa, u najmanju ruku, kako je to rekao Mel Gibson u Hrabrom srcu, ubit munjama iz guzice. A kad ono ... Njenih ruku djelo je ono što ćete uskoro gledati. I još da napomenem, samoinicijativno. Meni koja ne držim toliko do estetike bloga, ali do određenih promjena da, je njena ponuda da mi izradi dizajn, došla kao kad toplim nožem idete kroz putar. Idilično, kako se sve lako pokreće. Stoga, hvala Rubia. Kod mene, hm, pa štošta ništa nova. Zapravo, sam toliko dosadna ovih dana, da vam redom mogu reći koje su me stvari okupirale. Posao, učenje, spavanje, jelo. S tim da ništa od toga nije bilo oscilativno, iskakalo iz svojih kalupa. Osim što su me na poslu počeli zvati mojih muškim imenom. Što je dokaz moje velike muškosti i sposobnosti. I što sam se uhvatila u koštac s muškarcima. Nakon prošlotjednog pmsa, u tonu s ostalim blogericama, imala sam napade potpunog, pomaknutog ludila. Znači, vrijeme koje ubrajam pod neuračunljivo. Ali ostalo baš ništa – tabula rasa. Manje više, uvijek iste stvari, nedostatak vremena, i onda kad ga ima, stare rute. Uskoro imam koncerte. Vix mi je rekla da sam latentna anoreksičarka, jer postoje određeni mjeseci u godini kad se meni kile vrlo lako tope. I to nije kajla Wandinom klubu, da ne bi bilo, nisam znala, pa da se nađem pod sitom i rešetom razularenih žena. Uvijek treba u rukavicama s ovim stvarima. Bilježim se sa štovanjem. :) Kako se u posljednje vrijeme družim s Oxfordovim rječnikom, light motiv utorka mi je bilo ovo: ... horrific recent practice of granny dumping. Dok se nisam još više sablaznila i skužila da u najnovijim rječnicima, ta fraza ima značenje: The practice of abandoning an elderly person in an unfamiliar location. Na što sam skoro pa pala u nesvjest. Ne samo da postoji izraz za ''ostavljanje starijih osoba na nepoznatim lokacijama'' već znači postoji praksa ostavljanja starih ljudi poput ljubimca koji odjednom previše jede, a ti više ne želiš kupovat hranu za njega (jer pretpostavljam da oni jadni na lancu i ne dobivaju pseću hranu), ili poput ostavljanja stare mašine za veš koja će uskoro postati mrijestilište za somove. U kojim, isusati, zemljama ostavljaju bake i dede na nepoznatim lokacijama, da se onda oni, jadni, dementni i inkontinentni više ne znaju vratit doma? Ne, to zaista nije podatak koji mami suze na oči. Zatim sam se navečer uspavljivala s Kućanicama. U srijedu. Kad sam vidjela lijepo lice onog doktora od one smušene, šta je svojevremeno bila Luis Lane u seriji Superman. Dobar doktor, nema šta nema, dok mi Vix opet nije spotaknula: ''Ajd si sad zatvori oči i zamisli mu facu''. Što jesam. ''Jel ga jasno vidiš?'' Ne. ''To ti je zato što ima presavršenu facu, a ljudski mozak ti registrira neke asimetričnosti na licu. Sve što je van tih kalupa ide pod kategoriju, on je manje lijep, više ružan. Stoga njegova faca je malo presavršena, nema ništa što bi ono ostalo izmemorirano.'' Da, dok sam ga ja baš htjela ženiti. No, kod moje sestre je to uvijek išlo iz psiholoških kuteva. ''Daj malo u šire gledaj ljude, šta se baziraš na tome kako tko izgleda.'' Da, ja sam baš oličenje toga. Tijekom cijelog tjedna me mučila jedna obiteljska stvar: kako jedna mačka koja je sterilizirana još uvijek ima nagon za tjeranje, i to u najdroljastijem obliku? Dok veterinar nije rekao da su možda prilikom sterilizacije ostavili pola milimetra jajnika, gdje su još uvijek ostali hormoni, koji joj nalažu da se ponaša poput bijesne kujetine u mačjem obliku. Za sada sam samo znala da se štakori i labudovi seksaju zbog užitka. I ova drolja. U četvrtak me deknuo, telefonski račun. Mojih 250 inozemnih kuna. Koja sreća, jer sam već mislila iskeširati ... veću svotu. Kako mi starci kutre po ovom blogu, bolje je ne reći koliko sam mislila da će biti. Srečica broj dva se pokazala kroz novi proljeće-ljeto katalog La Redoute. Što opet nije bilo dobro za moje srce, jer valjda u tom katalogu ne postoji komad odjeće, ili stranica koju nisam zabalila od želje, da kupim, otvorim, skinem se, navučem, zgužvam ... Navečer sam se prebacila kod Tinčibald, zajedno s Palminom. Kako prethodno nisam spavala 24 sata, jer sam imala posla, i jer sam to jutro dala ispit, i kako me lupio sav taj adrenalin, dan mi je bio pomalo jadan, bez obzira na jednu ocjenu više u indeksu. Kod Tinči sam došla u potpunosti ispijena, standard priča. Pogledavala prema boci makedonskog vina na stolu. Oću, neću, ma moš mislit da neću. Oko 10 navečer je krenula raditi večeru, ispipavajući teren jel netko zainteresiran. Oko ponoći sam se pogledala u ogledalo. Nije bio lijep prizor. Pjana, iscrpljena i vrlo erotična. Em mi je mozak bio u kaša stanju, jer je i boca broj dva bila završena, em sam morala doma, a nije mi se dalo. Buđenje mi je bilo prekrasno. Petak nije imao light motiv dana. Umor me počeo hvatati, a špica slijedećeg tjedna mi je kucala na vrata sa svojim obvezama, a ja se nisam mogla mrdnut nigdje. Skripte su mi vraćale pogled na sebe. Vikende više ne ubrajam kao dane. Spajaju se na tjedan. I zaključak, onako jedan prosto laički. Naime, kako sam pronašla novi izvor zabave u fotografijama, i pošto sam uvidjela da pola populacije na Devinatartu ima moj željeni fotić, sam isto shvatila da na tom deviantartu ima jako puno psihotičnih, neurotičnih i suicidalnih osoba. Da ne kažem poremećenih. Naime, ja sebe itekako ne smatram Miss Sunshine, uz te moje panične napade koji mi tu i tamo ulete u život, svakako znam doseći jednu mračnu dubinu, ali na površini, osim ako ne kukam Seanu preko telefona, no, veza na daljinu mora sve istrpiti, se smatram jednom prpošnom osobom. Kaže mi teta u referadi: jel ti kad dišeš kad ulaziš ovamo? Što znači, ajd malo sjedni na kočnicu. Ili po meni znači, daj da prijavim ovaj ispit, dok mi se još da i dok nisam krenula na odjavnicu. Stoga meni nije jasna jedna stvar. Ono što kažeš, mozak ti percipira. Mislim, nemre biti lakše nego što je. ''Ja sam u kurcu'', kažeš, mozak odma naredi pumpanje hormona depre. ''Ajme, što mi je loše'', mozak se vraća s ručka, ali putem ode do hormonalne radnje i pukne gumb bluzare do ibera. Karikiram. Da me se ne bi optužilo da ja ništa ne razumijem, i da šta sad tu dijelim svoje pametne savjete kad ni sama nisam sređena. Kakve to sad veze ima s deviantartom? Pa, mislim, tamo i kod kategorije ''happy people'' ima cura koje imaju potrebu slikat sebe s krvavim noževima pod rebrima, dok ližu kanistar benzina, a u desnoj ruci se nazire šibica. Mislim, dokle s tim? Zaista, ne osporavam ja nikakvu vrstu umjetnosti, ali da tolika količina ljudi brije na iste depre, to mi je malo nelogično. Nije ni moj domet, suncokret u polju dok djeva puše balončiće u zrak, ali, sam se i sama zbedirala dok sam gledala neke fotografije, a vidim, '88 godište. Ne seri. I istina je da su ljudima dosadni ljudi kojima su stvari nekako na mjestu. Pa mislim, uvijek je tragedija zanimljivija. ''Sad ćeš ti meni reći da je tebi sve super, bajno, kad je jasno da nije. Kaj briješ?'' Tako je meni isto jasno da mene ljudi na prvu vide kao: - visoku (haha) - pomalo ustreptalu (radim na tom dijelu sebe da se na prvu ne oduševim sa svim i svačim, a onda kad to postignem, imam mramorno lice, što je opet – loše!) - da mi baš ne vide sve na licu (što dovodi do toga da moje mramorno lice, jelte, baš i nije često u mom vizualnom scenariju) - da nemam potrebu ispričati sve stvari koje me muče, a da nisam platila ni prvu rundu pića (taj citat iz filma s Angelinom Jolie gdje ona ima mačku bez oka te sestre Scully te Madeleine Stowe i gay peder dečka Ryan Phillippea, mi je nenadjebiv) - i da zaboga ne budem stalno dežurni psiholog, jer naime, nisam, samo se pravim pametna jer sam pročitala knjige iz kognitivne psihologije te psihologije ličnosti. Stoga sam i zapela za te fotke deviantarta, jer dosta mi je bilo više gledat, ova se veže crvenim koncem, ona tamo razvaljena s nožem na licu, ovaj dečko ima mali penis pa je sav u bedari te liže razlomljeno staklo. Mislim daj. A u glavnom, da ne duljim. Hvala na svim rođendanskim komentarima, smsima, čestitkama, slatkišima, nemoralnim ponudama, nisam se tome nadala. Ma jesam. Lažem. :) |
ponedjeljak, 12.02.2007.
Dobar dan, ja sam Menervna i ... ovisnica sam.
1 godina aktivnog bloganja je iza mene.  I onda je došla ideja imena. Jedno par godina mi je kraj kreveta stajao dobar stari Leksikon Minerva (praktični priručnik za modernog čovjeka - iz 1936. :) iz kojeg sam uvijek vadila podatke. A to ime Minerva mi je uvijek bilo posebno, jer je ona bila rimska božica mudrosti, a i smatra se izumiteljicom glazbe. A odakle sad minervaRIRANJE? Pa, znate ono kad imate par riječi koje nekako stalno koristite u govoru. Ja sam skužila, da imam mnogo onih koji mi završavaju na – iranje, kao, percipiranje, komuniciranje, kontempliranje, educiranje. I onda mi je tako logično došlo da spojim Minervu sa, prvotnom riječi, percipiranje, jer zapravo to i je ono što ja radim na ovom blogu. Percipiram stvari na svoj način kroz omiljeni nadimak. I ostalo je povijest. Barem što se tiće glavnog naslova. Ostalo je samo ime: Menervna. Minerva nije bila slobodna, pa sam morala nešto izmisliti. Na kraju mi je zabunom ispalo to Menervna, ali sam ostala na tom imenu, jer mi se svidjelo, a i vidim da ljudi, blogeri na njemu lome jezik, jer ne znaju što bi napisali. Minerva, Menirva, M nešto nešto, iranje, što mi se opet sviđa jer zapravo istina je da moje pravo ime vrlo malo ljudi izgovori pravilno. Tako da i konfuzija s mojim blogerskim imenom ne treba biti jednostavna. Neću napravit nikakav rezime stvari o kojima sam pisala, kad je bilo svega i kad sve možete pročitati u arhivi. Samo mogu reći da mi je blog definitvno ostao moje malo utočište, mjesto sastanaka mojih prijatelja, rakove dječice, ventil za ispuhivanje, sažimlje moju ljubav prema slovima, prema voajerstvu, vlastitu sklonost prema egzibicionizmu, prema zapisivanju stvari kojih se ne bi sjećala, moj mali kutak dostupan na svih 7 kontinenata. Razmišljala sam si i hoću li ovo napraviti ili ne, ali odlučila sam biti iskrena do kraja, pa objaviti listu blogova koje ja čitam (mada nisam aktivna čitačica!), jer nikad nisam bila jaka na komentarima, niti sam strepila koliko će meni biti ostavljeno, ali danas mi je rođendan pa mogu raditi šta hoću. Vi koji jeste na toj listi (koja će se vjerojatno još širiti, ali mi se trenutno ne da niš dalje čitati), i koji niste, bez pritisaka ako me (ne)čitate, pa mislim, slobodno po tom pitanju. I ovako sve blogove jednom mjesečno kompletno obiđem, jer ja sam naime definitivno blog kampanjac. A nekad ni ja sama ne mogu čitati gomilu vlastitog sranja koja su mi se taj dan tipkala, pa stoga to ne očekujem ni od drugih. 101 dalmatinka. Anspik iliti Unspekeable. Aibreann iliti Aibreann – between dream and reality. Athena Air. Amy Damon. Ariston iliti Samohrani student. Annabelle iliti Call girl's little black book Bobelline iliti Bobe's living room. Bugenvilija. Beštijica iliti Beštijičine mudre misli. Bosonoga. Babl iliti Čovjek vadičep sreće ženu ribu. Big Vern. ili drugi blog Random life etc... Creativa. Cranberrie iliti The page is under construction. Dust iliti Dust Warrior. Desale. Danči ili Danči's World. Iz pera Lolle2. Ipanema iliti Ipanemin neiskorišteni prostor u glavi. Jedete li haringe? Jazzie. Kokošje sljepilo. Kad kola krenu nizbrdo. Keller iliti Tako je govorio Keller. Kućanica u Japanu. Lafica reports Little MissG iliti Riječanka u Dublinu. Manistra iliti Manistra – Fever to tell. Marisi iliti If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens. Makedo iliti Tamo gdje vječno sunce sja. Nevenera iliti Kako, molim? Noisy D. National Geographic Hrvatska Opaljena iliti Brontulavanje...moje... Ordinary love. Otprilike isto Pustinjska iliti U prostranstvima šumskim. Pravi se Englez. Penellope iliti Penellope od Gospodara. Pramen sna. Pinkeye iliti Pinkeye Twisted Jewelry. Pegy iliti Ja u ljubav vjerujem. Ribac iliti Tko žvi tko ribac. Rahatli ilit Rebirth of Rahat Lokum. Rubia iliti Rubia Despues. Run'n'gun. Ribafish iliti Dnevnik tate, nadimak mu znate. Razum i osjećaji. Razumijem! Satro Cosmo iliti Satro Cosmo girl. Svjetioničarka iliti Priznat ćeš mi jednom s kog si svijeta. Smuki TK ili Time killer. Tuljanica iliti Blog smijeha i zaborava. Tamelie. Travel Freak. Teeja iliti Teeja's World. Top sicret. Tija iliti Tvoj netko. Trenk iliti Enciklopedija gluposti i užitaka Vedrana iliti Moje drugo ja. Velika jabuka. Wanda iliti Wandalusia. Wannabe pariška kurtizana iliti I onda je skinula suknju Xiola iliti The Last Broadcast. Zrnsko pismo iliti Zrinsko pismo ili potraga za pritischom. Zagrebački dekameron. Zarazna. * Secret iliti Secret temple. * Eryka. * Crna mamba. * Indian woman. * Nigdje veze. * Morenza iliti Lady Morenza od Međimurja. * Just tiny. * Blokche iliti Blokče F. Kobajaši * Cruel life. * Viked iliti Yes comment. * Pupa iliti Pupin dnevnik. * Moix iliti Od sexa do lokomotive. Lista je velika, ali s nekima dozirano, s nekima opširno, ali sve u svemu, u ovoj domeni svakako. Odo ja sad uživat u samoj sebi, a mi o blože, tipkamo. |
nedjelja, 11.02.2007.
Back to jazz, all that jazz...
Nazovimo to pop jazzom. |
petak, 09.02.2007.
Jer ju dugo vremena nisam imala u rukama.
I jer me od prvog puta, svakog puta, dokrajči. |
utorak, 06.02.2007.
Koliko god puta čovjek pljunuo u zrak, neće pomisliti da pada kiša, a noge će mu opet biti mokre.
Ne piše mi se nešto. Većinom brojim dane, pogledam na kalendar, iznenadim se koliko je već vremena prošlo. |
subota, 03.02.2007.
Slučajno subotom, umjesto nedjeljom.
Treća mačka moje obitelji je dobila naziv po njima. |
četvrtak, 01.02.2007.
Popizdila sam.
Ali proći će me. |
Komentari On/Off
Buddha
