utorak, 27.02.2007.

Ste vi vidjeli Rubiu, ha? Pa kad sam ovo vidjela, došlo mi je da se upišam u gaće od sreće. Jer da, sretna sam kao dijete, a djeca pišaju u gaće.

Dan po mjeri, ili namjeri. Svejedno padam u nesvjest. U 18h sam već drhtala od takve gladi, da sam svoj trbuh prozvala Gospodin Samožvakajući, jer sam mislila pošto se već počeo sam jesti, i to naravno iznutra, zašto ako sam već do tog stupnja došla, ne bi dala da mi kiseline proždru i bubrege, i salo oko struka. Da, sarkastična sam, ali prema samoj sebi. Dopustim si takvu glad od koje ne znam šta bi ... i onda nađem rješenje u - McDonaldsu, jer nisam naime tamo bila od 2004, i baš sam si zguštala. Istina, grižnja savjesti me sklepala negdje kod zadnjeg griza, ali jednom u par godina si mogu priuštiti – junk. Dan sam počela s kamilicom. U jednom kvartu, dok sam čekala Vix da završi intervju za novi posao, koji je na kraju i dobila. Glavni psiholog u jednoj velikoj firmi, tako da će sad biti šefica odjela Human resources-a. Da ga jebeš, ne znam kako se to zove na našem jeziku. Ona zadovoljna, ja zadovoljna, ajme kako će sad rasturat posao. Istina, neće spavat 6 mjeseci, ali kapitalizam traži svoje. Plus što će joj se svi klanjat u firmi. Barem je već dobila taj dojam. Jel ga dobila preko štele? Nije. Moj Posao.com Nakon toga smo se otfurale do Ive PR na njen posao. Bolje ne spominjat gdje ona radi, ne treba im reklama, popile piće u prčiji firme, ja se pomalo sablaznila (ja se uvijek sablažnjavam) kad sam vidjela da je vlasnik cijele zgrade 35godišnjak, koji u svom najmu ima pa jedno 10 firmi koje mu caltaju basnoslovne novce. Jednom je jedan frend od Seana rekao da su sve ideje tu u zraku, vrlo je gestikulativan zato sam to i zapamtila, i kad bi on samo znao uhvatiti tu jednu koja mu se mota ispred očiju, a da je za zrno bolja od nekih drugih, bio bi na konju. Zato kad sam gledala tog 35godišnjaka, mislila sam si, jebote, uhvatio je on svoje kockice negdje oko 25te, te sad ubire plodove, u Ralph Lauren majici. Ali ja brijem. Ponese me taj kapitalistički svijet, klasa - malo viša, ali se onda vratim samoj sebi, u biti svojoj skromnosti, jer smatram se skromna, samo što mi je super vidjeti kad ljudi nešto stvaraju, a da su mladi. Jer ja zaista nisam materijalistica, samo što je normalno željet stvari, i još bolje ako si ih sam možeš omogućiti. A i mislim, lako je pričati kad imaš (nešto) novaca. Ja za svoje prebijem kičmu, ali sam zadovoljna. Kombinira moje dvije sklonosti u radu – pokret i slušanje. Tako da smo se nešto dogovorile. Kako naravno trenutno i nema nekih socijalnih aspekata u našim životima, odlučile smo ni pet ni šest nego na kraju svibnja, preko vikenda, otići u London. Malo tulumarit. Pa mislim Wizzair, povratna karta 350 kuna. Vix će se do tada već nofčano opernatit, Iva PR će dobit svoju priliku da skokne do nekog fensi šmensi kluba, ja ću pomalo njih vucarat uokolo, a i vidjet ćemo frendicu koja živi tamo. Jednim udarcem, više muha. No otompotom. Ima vremena. Umorna sam, baš sam umorna, ali utorak session večer je večeras, moram do Tinkerinke. Vikend će biti opasan, a ako se ne probudim s bolnim koljenima (ne od toga!) jer sam puzala do stana, mislim da izlazak nije uspio. Jedva čekam. Bilo je štošta još danas. Malo sam si dala oduška. Ali neke stvari je bolje zadržat za sebe. Kad bi mi barem to s vremena na vrijeme i uspijevalo ... ovako samo osjećam da mi nos raste kao Pinokiju. Vam se sviđa dizajn? Meni isto. Rubia je Rubia.

Komentari On/Off