četvrtak, 07.11.2013.
Miris naranče
I taj miris naranče koji mi se uvukao u nosnice sve do misli samih, i zvuk narančine kore koju je trgala moja kćer jedne večeri, bili su sasvim dovoljni, da se prisjetim onoga trenutka kada sam sebi i svijetu rekla.."Ja kada zagrizem, grizem tako jako, kao u naranču s korom. Pa se cijede svi sokovi, do zemlje..i još niže..."
I zagrizla sam opet. U svoju ideju. U želju i strast da pomognem mnogima. Zagrizla sam da pretočim mnoge svoje riječi u čista životna djela, da misli prijeđu u ruke, ruke u promjenu...
Ja, koja sam godinama prolazila pakao hladne birokracije, sudstva i teške borbe kao samohrani roditelj, ja koja sam se izliječila..riječima, borbenošću, svojom hrabrošću i često puta onim čistim inatom životu samom, ja koja sam prošla zaista težak put, gdje su se miješale hladne kapljice znoja na sudskim hodnicima, pa do svih neprospavanih noći od tuge, gdje sam klečeći skupljala komadiće sebe na ledenim pločicama, ja sada znam da mogu pomoći mnogima.
Jer sam hodala u njihovim cipelama. I pucale su mi pete, padala sam na grubi beton stvarnosti, koji me nije nimalo štedio, već me iskušavao, često do mojih krajnjih granica. I klečeći i puzajući sam se dizala bezbroj puta. Padala slobodnim padovima i ipak se nekako dočekivala..možda na sve četiri, ali jesam.
Pa sam si pomislila, zašto ne baš ja?
Jer sam osjetila poziv, onaj čisti zov da baš to moram, da moram pokušati biti uz njih, uz sve te ljude, koji možda upravo sada, kreću na to pakleno putovanje i ne znaju kojim putem krenuti. Ili uz one, koji već godinama hodaju kružno, ne mogavši naći izlaz iz tog labirinta.
Pa sam krenula, a ideje su se vrtile i stizale, plesale svoj ples. Jer su već dugo, jako dugo, bile tu negdje,tako blizu. Pa su stvorile svoj predivan oblik, dobile najljepšu teksturu i boje. Miris i okus. Okus promjene, okus podržavanja, miris snage, prekrasne ljepote novoga početka. Stvaranja. Životne kreacije.
I dok pripremam papirologiju , osjećam se zaljubljeno. Leptirići u trbuhu nisu samo stanje zaljubljenosti u čovjeka. Oni su divan osjećaj kada se rađa nova ideja.
Dok proživljavam svoju novu metamorfozu, znam da sam ostala dosljedna sebi.
Jer sam opet zagizla jako. Najjače.
Kao u naranču s korom..
A miris je predivan..
- 22:59 -
