subota, 05.01.2013.
Prejako
I onda kada sam se vrtila u krug i nisam se htjela dati
Kao i onda kada sam se dala previše cijela kao na pladnju
I nisam plutala nego sam skočila dubinom nošena
i svojom ranjivom ogoljenošću vođena
A slutila sam da sam rekla previše a prevelika se nagost često ne može gledati
I prejaka se cijelost često ne može izdržati, blješti previše zamagljujući vid
I zimu sam odlučila voljeti pa sam ju prekrižila nebrojeno puta
Odlučivši ju prehodati , istrgnuti januar iz svih kalendara
I padajući potpuno usudila sam se ne držati se
Puštajući se zaljubila sam se u mekoću i oslijepila me
I nisam vidjela teksturu, gubeći dar za krhke i one malo tvrđe bridove
Koji su mi se skrivali u maglovitim noćima
I propuštajući formu gubeći se u prijevodu sa sadržajem
Ljuteći se na okolnosti koje su samo urlik željan promjene
Misleći o riječima koje su tražile da izađu iz mene
Pa sam ih rekla ne razmišljajući posljedično
Ja nikada nisam mjerila stvari
I gubila sam usput i svoju mjeru
Ne znam se zaljubiti malo i pustiti se s distancom u ruci
Ni predati se nepotpuna i oprezna
A nemir je navještao proljeće u slutnji
Ne želim se stišati u zimskoj tišini
I zavrtit ću se još tisuću puta
Padajući opet rezati mjesto iz kojeg viri ljubav
- 15:40 -
