subota, 29.10.2011.
Vidjeti ljepotu
Postoje jedinstveni trenuci kada kao da progledam...i vidim onim unutarnjim okom...
Ljepotu u svim njenim predivnim dimenzijama.
Onaj trenutak kada vidim ljepotu cijeloga svijeta u nečijem osmijehu .
i svemir se zavrti...i boje se preljevaju...
I onaj trenutak kada osjetim predivnu nesavršenu ljepotu u svom odrazu...
i sviđa mi se ono što vidim...i smiješim se...
Neopisivo predivni trenuci kada razgovarate mislima...s nekim...ili pogledom...
i kada vidite sve njegove divne vrline..
ali volite i sve njegove mane...i čarobne su...
jer baš zbog njih je to biće posebno...
i prihvaćate...i ne tražite više...jer...
zahvalni ste na svakom trenutku...
i nije potrebna potvrda..niti dokaz...
jer...želite samo biti...prisutni...
i otkriti sve dimenzije njegova postojanja...
Predivni trenuci...
"dođi mama...napravila sam sladoled od oblaka"
ili..."da li mi živimo na zvijezdama?"
jer ja još uvijek želim...taj sladoled od oblaka...i često puta...mislim da živim na zvijezdama...
jer.. baš onaj trenutak kada prestanem vjerovati ...u sladoled od oblaka ili da mogu do zvijezda...
tada ću znati da više ne živim...punim plućima...i da moje misli više nisu moje...
Jer ja još uvijek volim grliti drveće u parkovima...osjetiti energiju i njihov miris...
I ja vidim neopisivu ljepotu..u paleti jeseni...
i u ljudima oko mene...i onda kada to oni ne vide...
i mogu pročitati misli...iz nečijih zjenica...i prstiju...
i vidjeti utjehu u kosi...i divljenje u dodiru...
i grlim duše svih onih koje volim...
I znam da postoje dimenzije koje ne mogu objasniti riječima
ali koje osjećam...kao jasne vibracije nečije duše...
kao impulse ...titraje...u predivnoj tišini...
I divim se...i zahvalna sam...
i ne govorim ništa...jer zaista živjeti znači...
vidjeti i osjetiti ljepotu....
- 14:16 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
