subota, 13.08.2011.
Haljina od mjesečevih niti
Oblačim ju....polagano i vrištući,
nježno i vatreno,
poslije jutarnjeg umivanja tuge i sjete,
svjetlucavim nitima prožetu...
limun žutu haljinu mjeseca...
Ja sam uvijek snove
predavala mjesečevim nitima,
brojala zvijezde pod nogama
i osjećala dah morskih vjetrova....
Čeznuća i iščezavanja,
nestajanja sa mjesečinom u kosi...
pješčani sat sa vremenom koje odlazi
u bezvremenski beskraj.....
Haljina od koje se drhti u jačini
od koje se leluja bez sna
predaje životu bez otimanja
nježno-prodorna spoznaja noći....
Šireći ruke da se zagrli život...
putenost i fragilnost,
mekoća i krhkost,
snaga magličastih buđenja
sa odgovorima u ruci...
- 21:57 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
