nedjelja, 13.02.2011.
Snježnoplavi blues moje sjete
Slušali smo blues
i pričali o smislu života
o stotinama pitanja koja vrište...a odgovora nema
i kako smo slični...
i mrzimo laž
i pohlepu i lažne ljude
i volimo Floyde ...
i čekali smo jutra
sa mirisom rose i okusom rastanka
uz čarobno šuškanje gramofonskih ploča...
Povezanost...bliskost
nikada prestala...
a bili smo djeca
i šetali parkovima u jesen
i trčali po kiši...obavijeni dimom i riječima i uljuljkani u snove
i...
.
i prošle su godine...previše godina
i nismo znali jedno za drugo...mada negdje duboko
zatvoreno
zakopano
tražili smo se...u maglama i istim onim kišama
i u slatkom šuškanju ploča...
i poput čarolije...
našli se ..slučajno
mada ne vjerujem u slučajnosti
a on se deklarirao kao skeptik
koji ne vjeruje u čaroliju...
samo u realnost i dokazive stvari
i nastavili smo tamo gdje smo stali
bez protoka vremena
bez distance
bez neugodne šutnje
ili dosadne tišine.
bez tajni...
i pričali smo puno...o svemu
bez tajni, zadrške, cenzure
i sanjali svoje snove
razumjeli se mislima
i pogledom
i grlili osmijehom.
i sjećao se svega
svih mojih riječi
i pitao me jesam li se promijenila...
i što osjećam kada sam sama
u mraku ...sa svojim mislima
jesam li ona ista...kad sklopim kapke
i čudili smo se...i smijali puno, do suza...
mada smo nekako znali...
i čitali između redova
i vidjeli ono neizgovoreno, sjetno
...jer okolnosti su bile takve
i nije bilo vrijeme.
i poput nekog prešutnog dogovora
obećanja ili zavjeta
u kojem nisu bile potrebne riječi
niti prisege
jer smo znali...
da je ovdje i sada
jedino što je važno
i što nam treba da se osjetimo potpuno
i sigurno i pripadajuće
i voljeno
bez garancije da će sutra biti tako
jer...znali smo
da je ljepota u nepredvidivosti
i da je samo trenutak bitan
prekrasan trenutak u vremenu
gdje ne postoji vrijeme niti mjesto
jer...bili smo svoji...i to je jedino bilo bitno...
trenutak kada smo slušali onaj snježnoplavi blues
i pričali pogledima
čitali si misli i grlili se riječima.
- 22:56 -
