Metallica and many more

Ovakve igre je relativno teško opisivati; prvi problem je što nemaju apsolutno nikakvu konkurenciju pa čak i da imaju koju gadnu manu, tron je opet njihov. Drugi problemčić kod najnovijeg Tonya Hawka je to što je serijal dogurao do šestog nastavka, a kako se tematika uopće ne mijenja Na početku Tony Hawk's Undergrounda 2 vi ste nekakav bezimeni papak, klinjo koji krade Bogu dane na rampi i mašta da skejta s najvećima. Ali svakom mamlazu će jednom krenuti, što nam je Avril krasno opjevala u megaturbohitu "Sk8er Boi", a ovdje igrom slučaja na rampu upadaju Tony Hawk i (Viva la) Bam Margera te traže mlade i nadobudne vandale da im se pridruže na World Destruction turneji. Vi ste među pozvanima, i od tog trenutka kreće vaša nova avantura u kojoj će te porazbijati tucet svjetskih metropola. No, prije same hardcore zabave na redu je tutorial u kojemu bi početnici i oni koji su mrvicu zahrđali trebali pohvatati kako je to voziti se na šperploči s kotačima, te neke osnovne poteze. Ono što će te odmah zatim, već na prvoj mapi u Bostonu uočiti su nevjerojatna detaljnost mapa, krcate su sitnicama, sjajno dizajnirane te kombinacija za razne combo poteze ima otprilike kao i različitih mogućih partija u šahu. Dobro, ne baš toliko ali brojka nije jako daleko. Mape nisu zamišljene strogo dvodimenzionalno, nego se išlo logikom "pa kad već igra neće biti realna, ajmo ubaciti goleme skokove i učiniti je što zabavnijom" - i perfektno je pogođeno. Mape imaju hrpetine žica, rubova, skakaonica i inih pomagala da dosegnete visine od dvadeset, trideset, a možda i pedeset metara, te se zatim strmoglavo spustite grindajući uz povremene combo poteze. Skoro pa spektakularno. Sve to u pokretu izgleda jako brzo, šareno ali opet dovoljno pregledno da se igra ne pretvori u ljetnu mješanu salatu nasred monitora. Po gradovima je rasuto i nekoliko skrivenih likova, poput Jesse Jamesa koji vozi monstruozni Segway i njime se mora utrkivati s klincem u kolicima. Igra općenito ne propagira pretjerani moral, valjda je i njih Severina naučila kako to nije uvijek pametno, nego služi više za ispucavanje. Kako i sam naslov turneje govori, jedna od glavnih stvari koje možete raditi je razbijanje. Čega? Pa svega što vam izgleda uništivo, od banalnih stvari poput stakala do vratolomija u kojima skidate glave kamenim kipovima. Ako vam to nije dovoljno, po mapama možete pokupiti jabuke ili kakvo drugo "streljivo" te njime gađati prolaznike. Vrijedi spomenuti kako uz odlične nove mape dolaze i neke iz starijih igara, tako da ih ukupno ima dovoljno da vas duže vrijeme zadrži pred ekranom, što neutralizira činjenicu da sam story mode (odnosno ta turneja) nije nešto naročito dugačak. Inače, i ciljevi se na turneji ne zadaju kao u četvrtom nastavku, tj. nema lovljenja ljudi koji će vam reći što da radite po mapama nego vam na početku odvrte što su vam zadaci, a ako nemate jače pamćenje u svakom trenutku možete baciti pogled na popis ciljeva. THUG 2 u serijal donosi i izbor težine, a ako vam neki ciljevi nisu jasni slobodno bacite pogled na hintove.
Od drugih modova igranja tu su klasični, u kojemu se vraćate u vremena prve tri Tony Hawk igre te dobivate dvije minute za divljanje po mapi, te free skate koji služi kao turistički mod. Postoji i multiplayer za do maksimalno osam igrača koji također nudi neke novitete, ali poučeni iskustvom iz prethodnog nastavka ovom modu ne predviđamo dugotrajniju popularnost. No, postojanje toga već i je plus. Igra je solidno proširena i što se tiče samih gameplay elemenata: iako se THUG vrti oko skejtanja, sada možete staviti dasku pod ruku i prošetati se mapama. Yup, na nogama - nije naročito zabavno, ali čovjeka veseli. Ima i novih poteza od kojih je možda najupečatljiviji sticker slap, u kojemu se vaš lik zaleti prema zidu, skoči i odbije se od njega (ostavivši THUG 2 sticker na zidu, vandal jedan) te nastavi u suprotnom smjeru bez veće promjene brzine. A kada se pošteno razbijete pojaviti će se freak-out meter, te će te uz manijakalno nabijanje po kontroleru natjerati skatera da svoj bijes zbog pada ispuca na dasci. Nešto kao fatality u Mortal Kombatu, ali bez krvi i živih žrtava.
Grafika je i okej i nije; u odnosu na prethodnike iz serijala promjene su očite, sve djeluje jedno dva puta bogatije nego u THPS-u 4, s više detalja i više poligona, uz tek neznatno veće hardverske zahtjeve, dok s druge strane igra izgleda vrlo dobro samo kad se usporedi sa svojim prethodnicima. PC standard je ruku na srce, već dosta ispred ovoga što nam nudi THUG 2. Nije da igra izgleda loše, ali za ekipu koja je pokupovala najnoviji hardveraj za igre kalibra Doom 3 i Half-Life 2, ovo će ostaviti gorak okus. Ali ajde, lako za grafiku kad je novi Tony skroz igriv. Inače, kao minimum se navodi 800 MHz, no već na računalima koja kucaju na preko 1 GHz ovo bi trebalo ići vrlo dobro. Tu i tamo se nađe koji grafički bug, najčešće s prikazom sjena ali kad smo već odlučili da nas grafika neće dirati jako ni ovo nije nepremostiv problem. Ono zaista divno što se tiče audiovizualne strane je audio strana; baš kao i prošli nastavak tako i ova igra ima izvrstan soundtrack. Sastavljen je od otprilike 50 pjesama podjeljenih u tri kategorije: rap, rock i punk, a ako vam koja od njih ne leži zaista je jednostavno isključiti je. Pjesme su pametno odabrane, uz predvidljive stvari tipa Rancid nalaze se legende Frank Sinatra i IMHO još bolji Johnny Cash. Ima i Metallice, odnosno najbolje pjesme s njihovog debitantskog albuma, ima i Distrubeda, ima i izvrsnih Faith No More (naj pjesma sa soundtracka, opet IMHO), ima i Ministrya, i Violent Femmesa, i Ramonesa, i Rapper's Delight (pjesma koja označava nekakav službeni početak hip-hopa), i Ultramagnetic MC's, i još puno divota. Milina jedna je samo sjediti i gledati u popis pjesama, već vam sline poteku (ne zaboraviti zatvoriti usta dok ne pričate!) kad pomislite da možete igrati ovako zabavnu igru i slušati ovako dobru mjuzu.
Tony Hawk's Underground 2 nije revolucionaran, nije savršen, nije ispoliran da vas zabljesne čim bacite pogled ali ima ono bitno - jako je zabavan i ostavlja dojam dobro zaokruženog proizvoda. Sam koncept skejtanja se ne može proširivati u beskonačnost i to je već ranije postalo jasno, ali dodavanje vandalske dimenzije je očito upalilo i igra predstavlja sasvim finu porciju svježe krvi za pomalo ustajali serijal. Naravno, da ne bi bilo "nismo znali", daleko je preporučljivije ovo igrati s gamepadom nego na ovom uređaju pred vama s 104 tipke. Uglavnom za fanove serijala i skejtanja, ali to ste već naučili iz druženja s ranijim nastavcima, pa ako vam se neki od prethodnika imalo svidio i želite totalno arkadnu zabavu - pucajte. U suprotnom tko zna, možda onaj drugi Underground 2 bude bolji izbor.

Evo odlučio sam objaviti slike najboljih gitarista ikad rođenih.Pa uživajte u pogledu na ovih 12 apostola gitare.Usput ovo nije ljestvica najboljih gitarista nego samo mali popis mojih najdražih da ne bi bilo komentara tipa "zašto on nije na 1. mjestu..." ili "zašto si stavio ovog pored onog..."PEACE.





Jimi Hendrix




Jimmy Page



Eric Clapton



Slash



Brian May




Joe Satriani



Eddie Van Halen



David Gilmour



Steve Vai



Carlos Santana



Kirk Hammett



James Hetfield

Prije 32 godine, točnije u svibnju 1969. god. na kioscima širom Italije pojavio se novi strip već uigranog tandema autora koji su imena skrivali pod pseudonimima Magnus & Bunker. Bili su to crtač Roberto Raviola (Magnus) i scenarist Luciano Secchi (Max Bunker), a njihovo najnovije djelo nosilo je ime "Alan Ford". Taj je dvojac zajedno radio i stvorio nekoliko stripova od kojih su među popularnijima bili Kriminal i Satanik, predstavnici tzv. "crnog stripa" (fumetto nero) koji su u tom razdoblju bili vrlo popularni u Italiji. U svijet humorističnog stripa zakoračili su kratkim strip gegovima o kralju Maxmagnusu, a zatim se pojavio i Alan Ford, potpuna novost u svijetu stripa, humorističan, ali u sebi je sadržavao elemente "crnog stripa" samo što su ovaj put oni bili prikazani na sarkastičan i groteskan način. Na samome početku publika nije prihvatila taj novitet, i nakon nekoliko objavljenih brojeva i slabe prodaje autori su već namjeravali odustati od cijelog projekta, međutim, sreća im se u zadnji tren osmjehnula i publika je masovno prihvatila strip te se on ipak održao na životu.
Tko je zapravo Alan Ford? On je samo jedan u nizu siromašnih stanovnika New Yorka, koji spajajući kraj s krajem nastoji preživjeti i pronaći posao. Igrom slučaja postaje agent grupe tajnih agenata koji su i sami tek skupina odrpanaca. Tako, osim Alana Forda, vječnog plavokosog mladića, stidljivog i naivnog, čije ime krasi korice stripa, tu je cijela galerija karakterističnih likova, Broj Jedan, glava Grupe TNT, metuzalem, paralitik u kolicima koji zna sve o svemu i svakome, a njegova škrtost identična je onoj Baje Patka (uncle Scrooge). Slijede, Bob Rock, iskompleksiran zbog niska rasta i velika nosa, Sir Oliver, engleski plemić dugih prstiju koji nikada ne propušta priliku da svoje ruke zavuče u tuđe džepove, debeli Šef, nekad zamjenik Broja Jedan a danas samo naslonjač Jeremiji, starcu koji pati od svih mogućih bolesti, stvarnih i nestvarnih, te koji zajedno sa debelim Šefom vrijeme provodi spavajući u Cvjećarnici, glavnome sjedištu Grupe TNT. Tu je zatim i Grunf, izumitelj stvari koje nikome nisu potrebne, a s par centi koje mu Broj Jedan daje za nabavku materijala sastavlja raznolika prijevozna sredstva koja traju toliko koliko i vrijede. Grunf je poznat i po svojim nesuvislim parolama koje su ispisane na majicama koje nosi, poput, "tko spava nije budan" ili "tko hoda ne trči".
Osim tih likova koji čine okosnicu stripa tu je još cijela gomila sporednih likova koji često i nisu sporedni, zapravo, stvoren je jedan cijeli imaginaran svijet čijim stanovnikom postaje i sam čitalac. Tu su tako obični ljudi poput poštara (Pisistrat Nelson i Sigmund Listić), doktora (Brokoli), policajaca (Luke Cikcak), inspektora (Brok), generala (War) te mnogih drugih. Slijede za strip (ne)klasični neprijatelji, poput Superhika, čovjeka smrtonosnog alkoholnog zadaha, modernog Robin Hooda koji pljačka siromašne da bi dao bogatima, koji je ujedno i parodija na američke superheroje; Baby Kate, duh lijepe gangsterke ubijene u Chichagu 20ih godina koju smrt ipak nije spriječila da sa svojom bandom povremeno krene u nove pohode; Gumiflex, čovjek gumena lica koji se u trenu može pretvoriti u bilo koga; njemu sličnih sposobnosti je Arsen Lupiga, manje džentlmen-više lopov, koji za razliku of Gumiflexa nema gumeno lice već je patuljak, vrlo vješt u prerušavanju, i još mnogi, mnogi drugi. Ali niti to nije sve, tu je i cijelo životinjsko carstvo od zmija (Xeres), pelikana (Pellicus), psa (Nosonja), mačka (Prudy), zamorca (Skviki) te nezaobilaznog Klodovika, papagaja koji govori, gotovo ljudskog a ne životinjskog predstavnika Grupe TNT.
Pustolovine su raznolike, od rješavanja razno-raznih klasičnih detektivskih zadataka pa do zarobljavanja zločinaca pomoću prsta uperenog u leđa, putovanja u svemir u kanti za otpatke, sudjelovanja na kvizu u kojem se za pogrešan odgovor dobiva metak u čelo, i sve to da bi po izvršenom zadatku agenti najtajnije grupe na svijetu zaslužili plaću po starom pravilu Broja Jedan, "jedan za sve, sve za jednoga", odnosno po dolar za sve, a ostatak njemu. Danas, 32 godine i skoro 400 epizoda poslije, točnije u rujnu 2001. god. na kioscima širom Italije još se uvijek svaki mjesec pojavljuje sada već stari strip jednog od dvojice autora koji se i dalje skriva pod pseudonimom Max Bunker. Međutim, strip je već odavno izgubio onaj šarm, duhovitost, svježinu, a i publiku koju je nekad imao. Nakon samo 75 nacrtanih epizoda nezamjenjivog Magnusa zamjenjuje Paolo Piffarerio, isprva loše prihvaćen, ali kasnije su mnogi žalili i za njegovim radovima. Već je tada uslijedio polagan pad, kako u primjetnoj kvaliteti crteža, tako, na žalost i u kvaliteti scenarija. Ideje su polako blijedile, a i ona prvotna ideja i koncept stripa sve se više gubila. Nakon Magnusovog odlaska još je desetak godina strip bio prilično popularan ali onda počinje nezaustavljiv pad koji traje još i danas, a broj čitatelja, kao i njihova dobna granica sve se više smanjuje.

Svaki obožavatelj Metallice se nada da će se ona vratiti u onaj sjajan bend iz 80-ih no nadaju se uzalud.Iz dana u dan čujemo vijesti kao što su da Metallica snima CD sa Ja ruleom ili slična sranja koja čovjeku pođu na kurac.N ipak nam ostaju ove animacije da nas podsjećaju na dobra vremena.

Nakon 95 godina obuvanja sportaša, a nadasve košarkaša, Converse je izgubio tržišnu bitku s današnjim diviovima na području sportske opreme; prošlogodišnji prihod bio im je 205 milijuna dolara, sitniš u usporedbi s Nikeovih 10,7 milijardi. Najjača tvrtka današnjice jednostavno je otkupila pionira na svom polju, da bi ga iskoristila za ulazak na područje diskontne prodaje u megamarketima poput Wall-Marta, najvećeg maloprodajnog lanca na svijetu. Svoje tenisice Nike nikad nije prodavao s popustima, da ne bi došlo do 'razvodnjavanja imidža'.



Legendarne platnene tenisice 'Chuckies', prva obuća koja se prodavala pod imenom neke osobe ('Chuck Taylor All Star' lansirane su 1923.) i dalje će se proizvoditi pod originalnim zaštitnim znakom zvijezde. "Ništa se neće mijenjati na Chuck Taylorsicama, na njima nećete vidjeti Nikeov swoosh", potvrdila je Nikeova glasnogovornica Joani Komlos. U sklopu preuzimanja, Nike je preuzeo i sve Converseove zaostale dugove.



Converse, tvrtka iz North Andovera u Massachusetsu, obuvala je prve košarkaše dok je ta igra bila još u povojima, a njihov legendarni trgovački putnik Chuck Taylor proputovao je SAD uzduž i poprijeko od 20-ih do 60-ih propagirajući košarku i Converse obuću. U poslovne probleme zapali su 70-ih, u 80-ima ih je grunge pokret nakratko izvukao iz krize, ali su jednostavno patili od loše sreće: kad je Nike za svog manekena angažirao Michaela Jordana, oni su potpisali ugovor s Latrelom Sprewellom, koji je najpoznatiji po tome što je umalo ugušio vlastitog trenera i bio izrazito nepogodan kao maneken.

Čim netko spomene eddia odmah pomisli na Iron Maidena.On simbolizira borbu mladih ljudi kroz njihove teške godine.Njegov originalni crtač je inače Derek Riggs.Originalni eddie je zapravo bio maska koja se koristila uz kazališne svrhe.Njegovo pravo ime je "Eddie the head" ime dolazi iz star šale: Eddie se rodio kao dijete bez tijela znači samo glava.Kad je navršio šesnaest godina njegovi roditelji su u lječnika otkrili načina da mu naprave tijelo.Kad su se vratili doma rekli su mu:"Da znaš kakav rođendanski poklon imamo za tebe",a on je rekao:"Nije valjda još jedan jebeni šešir"Bend je toj masci dao ime eddie.Kad su naišli na crteže Dereka Riggsa znali su da su našli što su tražili.Derek Riggs je nastavio crtati eddiea za album 1. album Iron Miaidena Killers i nastavljajući crtati za album Number of the beast Izjavio je da je ideju za eddia dobio od crteža nacrtanog na tenku vietnamskih vojnika.Nitko ne poriče da bi bez Eddia Maiden bio isti.Jer je on simbol ove hevy-metal grupe koja će ostati poznata do kraja po eddieu.

Najpoznatiji od nevidljivih ljudi sigurno je Matt Groening, lik u čijoj su se glavi Simpsoni rodili. A nastali su po narudžbi. Naime, James Brooks je trebao nekoliko kratkih crtića za tada popularnu seriju 'The Tracy Ulman Show' i posao je dao Groeningu na osnovi kratkih stripova koje je ovaj objavljivao u novinama.



Groening nije želio u crtić prebaciti svoje tadašnje likove iz stripa, već je složio jednu finu američku disfunkcionalnu obitelj, nazvao je po svojoj vlastitoj i počeo ismijavati sve ono što po njemu nije bilo u redu. Ubrzo su Simpsoni prerasli Tracy Ulman te je došlo vrijeme za vlastitu seriju. Udarci po svakodnevnoj gluposti bivali su sve jači i britkiji, a posebno je lijepa stvar to što se sve događalo na Foxu, koji slovi za najkonzervativniju američku TV mrežu.
Cijela je rijeka ljudi prodefilirala na mjestu scenarista serije, a još više ih na to mjesto želi upasti. Ricky Gervais, autor i glavni glumac nagrađivane serije 'U uredu', izjavio je kako bi mu kruna karijere bila pisanje epizode za 'Simpsone', no dosad se u njoj pojavio samo kao glumac i pridružio stotinama njih koji su dali glas nekom od crtanih likova iz Springfielda.



Nemoguće ih je sve nabrojati, ali samo za ilustraciju navodimo nekolicinu - Albert Brooks, Kelsey Grammer, James Earl Jones, Larry King, Jon Lovitz, Danny DeVito, Tracey Ulman, Dustin Hoffman, Joe Mantegna, Michelle Pfeiffer, Kirk Douglas, Ben Stiller... I brojni su glazbenici imali svojih pet minuta u seriji: Johnny Cash i Sting te kompletni bendovi RHCP, Ramones, Aerosmith, U2, REM, Sonic Youth... Dobili ste ilustraciju tko se sve pojavljuje u 'Simpsonima' – svi. I nikog se ne mora dva puta moliti.
Ali uz sve te face glavne uloge odrađuju manje poznata lica. Prvi među jednakima sigurno je Dan Castellaneta koji je tamo Homer Simpson, djed Simpson, Barney Gumble, Krusty the Klown, Groundskeeper Willie, gradonačelnik Quimby, Hans Moleman, Sideshow Mel i još nekolicina likova. Castellaneta bez problema mijenja likove, ali u svakom od njih osjeća se kao kod kuće, osvaja nagrade, pa čak i puni rječnike novim riječima (Homerov uzvik negodovanja D'oh! je dodan u Oxford English Dictionary).



Kada se svim ovim ljudima još doda Danny Elfman, standardni skladatelj Tima Burtona i čovjek koji je osmislio uvodnu temu, dobiva se osnova 'Simpsona'. Samo osnova. Tu se još dodaje na stotine redatelja, crtača, montažera, producenata, ljudi na ozvučenju, ljudi na tko zna sve čemu, a krajnji je rezultat serija koja ide bez prestanka od 1989. i koju ljudi i dan danas obožavaju.



Iako je Homer Simpson jednom rekao: 'Bart, s ovih 10.000 dolara bit ćemo milijunaši. Moći ćemo kupiti razne korisne stvari poput... ljubavi!', jasno je da ova ekipa ljubav ne mora kupovati. Takve stvari ostavljaju onima manje kvalitetnima.

Tom Hanks je glumac koji ima nos za dobre filmove.Nakon Forresta Gumpa snimio je "Green mile" tj. "Zelenu milju".Zelena milja opisiva jedan siromašan zatvoru tj. samo jedan odjel zatvora onaj za osuđenike za smrt na električnu stolicu.Glavni čuvar tog odjela je Tom Hanks i on nastoji na neki način te zadnje dane osuđenicima olakšati.Film počinje dolaskom glomaznog crnca Johna u zatvor pod osudom da je ubio i silovao dvije male djevojčice.Kroz film upoznajemo simpatičnog crnca Johna i priče drugih osuđenika te se saznaje da je John nevin.I ne samo da je nevin nego ima i nadljudsku moć da liječi ljude.Jedan po jedan osuđenici umiru,a tako i umire nevini pomalo naizgled retardirani crnac John.Priča če dirnut one koji cijene dobar scenarij i još bolju glumu.Film koji se ne propušta dakle.

Ovaj ću post napisati samo iz jednog razloga.Želim čuti vaše komentare na temu pušenja.Ja sam nažalost poćeo pušiti prije godinu i neću reći da sam ovisan ali mi se pušenje na neki način uvuklo u naviku.U mojoj kući svi puše ko turčini i zato sam vjerovatno naslijedio ovakve gene.Moji su najdraži cigari modri walter wolf koje redovno tamanim u školi pod odmorom ili u kući.Ako ko napmjerava početi pušiti ja mu samo mogu reći da to ne učini ostalo je na toj osobi.Pušenje je štetna navika od koje se smrdi i umire brzo.Stoga recite da nepušenju.

Evo ljudi nije me bilo puno zbog svih zbivanja u poslijednje vrijeme.Danas bi želio pisati o jednom film kojeg sam pogledo prije par godina.Bila je to drama Forrest Gump u kojoj je Tom Hanks tumačio glavnu ulogu koja mu je donila oscara.U filmu se radi od životu jednog idiota koji je proživio mnoge postolovine vezane za sredinu 20.st.Iako su ga ljudi omalovažavali on je hrabro i nespretno hodao dalje i nastavljao mijenjati svijet.Ljubavna priča u ovom filmu je simpatična i jaka emocija koje bi svakoga ostavile bez riječi.Film o prijateljstvu,ljubavi i ratu je nagrađen s 6 oscara i film je koji se ne propušta. Sa malo sramotom mogu reći da sam bio na rubu plača na kraju filma.Svima bi ga preporučio jer je taj film naša kultura i tko ga ne pogleda propusti je jedno veliko iskustvo.Film je rađen prema knjizi Winstona Grooma iz 1981.god.koja je sto puta više bolja od filma.Pouka filma je da i jedan slaboumnik poput Forresta Gumpa može promijeniti ovaj svijet više nego jedna osoba s normalnim kvocijentom inteligencije.

Danas sam krenuo u školu autobusom kao i svaki dan.Smjestio sam se u sjedalo i gledo vanka kroz prozor.Malo sam se dosađivao jer sam zaboravio disckman doma.Kad smo došli busom negdje ispod mosta začuo se snažan prasak,a na mene se sasulo mnogo stakla.Svi smo bili u šoku pa se nismo snašli.Polako smo izašli iz busa sa šokantnim izrazima na faci.Skoro smo se svi tresli.Kad smo izašli vidili smo da je savijen cijeli prednji dio autobusa.Pošto sam ja sjedao na početku autobusa imao sam najveću opasnost da mi se nešto dogodi,a da ne govorim od onima gdje je prslo staklo.Svi su bili OK samo smo se izvukli s par porezotina.Prava sreća.

Napokon rođendan.Probudio sam se misleći da će ovo biti dan kao i svaki drugi.Došao sam u školu i promio mnoge čestitke od mojih kolega od nekih nisam dobio ali me boli ona stvarPrijatelji su me počastili sa zbilja originalnim darovima.Maidenova majica me dovela do ushićenja,a kad sam vidio drugi dar još sam se više obradovao. Bio je to dreamchatcher neka vrsta amuleta koji se obijesi poviše kreveta i služi za tjeranje loših snova..Vratio sam se doma jako tužan što je ovaj dan gotov ali sam spreman ići hrabro u nove pobijede,

Danas se također na nebu viđaju neke neobjašnjive i neidentificirane letjelice koje se nazivaju, po tome što su neidentificirane, NLO.
U današnje vrijeme se manje posvećuje pažnje NLO-ima, jer je nebo prepuno aviona, raznih letjelica, te satelita. No, u ovim iskazima ćemo vidjeti da sve i nije tako jednostavno i lako objašnjivo. Vidjet ćemo iskaze svjedoka koji tvrde da su vidjeli NLO, ili čak bili u letećim tanjurima.
??6.travnja 2000. u večernjim satima u New Yersey-u na nebu su se pojavile neobične točkaste zrake. Iznenada, pojavile su se dvije letjelice koje su prolitjele područjem. Bile su srebrne boje. Dok su letjeli nije se čuo nikakav zvuk.
??u travnju 2000. pojavio se UFO u obliku trokuta iznad Pennsylvania-e. Tijekom leta nije se čuo zvuk, a objekt je nestao za tri minute.
??u siječnju 1998. Jim Roberts uočio je narančasto-crveni objekt kako lebdi iznad njegova ranča.
??1997. nad Istrom su se pojavila čudna svijetla. Prvo smo pomislili da se radi o kući na brdu, ali tu nije bilo brda - tvrdi bračni par koji je gledao pojavu. Izašli su iz auto, a objekt je nestao za petnaestak sekundi
??nad dijelom Zagreba, Pantovčaku, pojavio se NLO. Bilo je svjedoka koji su ga promatrali gotovo 20 minuta. Letio je vrlo nisko.
??13. travnja 2000. oko 22.30 sati UFO u obliku trokuta. Letio je brzino od oko 50 km/h. Nije se čuo nikakav zvuk, a viđenje je trajalo tri minute.
Naziv leteći tanjur je relativno mlad. Prvi ga je koristio pilot Keneth Arnold 24.lipnja 1947. nad Washingtonom. Vidio je 9 srebrenkastih ploča koje su se kretale od oko 2700 km/h.
Da bi mogli nastaviti proučavati NLO-e prvo moramo zaviriti u dugu mračnu povijest.
1945. otvoren je prvi službeni dokument o NLO-ima.
Najstariji dokument Mahabharata, indijski ep, detaljno opisuje posjetioce iz svemira. Istraživaći NLO-a imaju crteže stare 400. godinaDolaze niotkud. Nestaju isto tako brzo kao što su se pojavili. Neobični i još uvijek neobjašnjen fenomen NLO, za kojeg mnogi svjedoci tvrde da su ga vidjeli, postoji od pamtivjeka pa sve do današnjih dana.
Postoje li zaista leteći tanjuri?, od kuda dolaze?, zašto dolaze?, kako izgledaju?, to su tek o poneka pitanja koja su mučila, i koja danas muče znastvenike, istraživače i fizičare koji istražuju fenomen NLO.
Ipak, ljudi su istražili djelić, vrlo vrlo mali djelić svemira, pa o postojanju inteligentnih bića poput ljudi ne možemo ustvrditi, ali možemo proučavati viđenja NLO-a na našem
planetu- ZEMLJI.
Svemir je beskrajan i beskonačan, pa je nekako, riječima kozmonauta Georgija Beregavoja: "Vjerovati da smo jedina inteligentna živa bića u svemiru jednako je vjerovanju da u velikoj šumi živi samo jedan medvjed".

U narodnim predajama širom svijeta,vukodlak je čovjek koji ima sposobnost preobraziti se u strahovito krvoločnog vuka.Vukodlak je aktivan samo noću i često(ali ne uvijek)u vrijeme punog mjeseca,kad proždir muškarce,žene,djecu is stoku,razdirući im grla pandžama i očnjacima. U nekim pričama,čovijek koji postane vukodlak,zapravo je nevina žrtva loših gena,Prokletstva ili ugriza drugog vukodlaka.Koliko god se užasava nad svojim nedjelima,takvo biće nije sposobno vladati svojim postupcima.Priče o ljudima-vukovima ispredaju se od starog vijeka.Grčka mitologija govori o krvožednom tiraninu Likaonu koji je strahovito razljutio Zeusa posluživši mu meso dječaka.Zeus ga je za kaznu pretvorio u vuka,iako su mu ostale i neke ljudske značajke.Legende i vjerovanja o vukodlacima duboko su se ukorjenile u Europi do početka srednjeg vijeka.U 16.st.vukodlaci su postali prava prijetnja. Kada su progoni vještica uzeli maha diljem Europe,deseci ljudi u Francuskoj,Njemačoj,Švicarskoj i Italiji bili su zatvoreni,osuđeni i pogubljeni pod sumnjom da su vukodlaci.Nakon velike epidemije kuge u 14.st. koja je dovela do zapuštanja prethodno obrađivane zemlje,vukovi su prepravili kontinentalnu Europu.Iako su mnogo češće napadali stoku,povremeno bi zaskoćili i ljudku žrtvu,a takvi su događaji često pripisivali vukodlacima.U engleskoj,gdje su vukovi istrijebljeni do 16.st., priče o vukodlacima bile su vrlo rijetke.

Punk-pionir Dee Dee Ramone (50), jedan od osnivača Ramonesa, umro je uslijed prekomjerne doze narkotika u svom domu u Hollywoodu.

Supruga slavnog Ramonea - čije je pravo ime Douglas Glenn Colvin - ušavši u srijedu navečer u kuću pronašla ga je ukočenog na kauču. Mrtvozornik je objavio da je smrt nastupila kao posljedica prevelike doze narkotika te da su u stanu pronađene veća količina parafernalija i korištena šprica.


"Slučaj tretiramo kao nenamjerno predoziranje", javio je šef mrtvačnice Craig Harvey.

Dee Dee Ramone bio je član prve postave slavnih Ramonesa, osnovanih 1974. u Queensu u državi New York. Svi članovi grupe preuzeli su prezime Ramone te se u čast rock-zvijezda iz 50-tih oblačili u stari jeans i kožne jakne. Njihov debitantski album iz 1976., snimljen za 2 dana i nekih 6000 USD, isprva nije privukao veću pozornost i zapravo je najbolje prošao u Britaniji, gdje je utjecao na punk-scenu i bendove poput Sex Pistolsa.




Njihove najpoznatije pjesme - "I Wanna Be Sedated", "Now I Wanna Sniff Some Glue", "Teenage Lobotomy" i "Sheena Is a Punk Rocker" - bile su direktna refleksija njihova životnog stila.

Ramone je napustio bend 1989. i pod imenom Dee Dee King neuspješno se posvetio rapperskoj karijeri te nešto kasnije osnovao i vlastiti bend, Chinese Dragons.

The Ramones su se konačno raspali 1996., a njihov pjevač Joey Ramone je u travnju 2001. umro od zloćudnog tumora, u dobi od 49 godina.

U svojoj autobiografiji Lobotomy: Surviving The Ramones Dee Dee Ramone pisao je o svojoj borbi s alkoholom i narkoticima. Njegova smrt nastupila je 11 tjedana nakon što su The Ramones ušli u US Rock and Roll Hall of Fame. Na svečanoj ceremoniji šalio se: "Htio bih čestitati samome sebi, zahvaliti samome sebi i dobro se potapšati po leđima."

Svoj govor zaključio je riječima: "Hvala ti, Dee Dee, ti si zbilja predivan."

Usamljeni i bez prijatelja,vampiri izlaze noću,u vijećnoj potrazi za svježom krvlju.Tjelesni opis vampira se razlikuje od kulture do kulture tako je naprimjer u Vampir u Kini opisan kao crvenooka zvijerzelene ili ružićaste kose,u Grčkoj kao zijoliko biće ženske glave,a u istoćnoeuropskim kao uglađen gospodin u ogrtaću s visokim ovratnikom.Lik grofa drakule je utemeljen na Vladu Tepešu,zloglasnom brutalnom i nasilnom vladaru Valakije(dijelu tadašnje Rumunjske) iz 15. st..Vlad je bi poznat po tome što je svoje neprijatelje probadao kolcem kroz srce te se nakon osobito krvavih bitaka kupao u krvi poginulih.Vlad očito sklon dramatiziranju svoja je pisma potpisivao sa "Vlad Drakula" ,što bi u slobodnom prijevodu značilo "Vlad,đavolji sin". O vampirskim moćim raspravljalo se stoljećima.U 16.st. su španjolski osvajači u srednjoj i Južnoj Americi naišli na vrstu šišmiša čije prehrambene navike bile poprilično nalik prehrambenim navikama grofa Drakule. Od tada se govori da se vampiri mogu pretvoriti u šišmiše.



Međutim unatoč svim moćima,vampiri imaju i svoje slabosti. Opće je poznato da ne podnose sunčevu svjetlost.Sunce se odavna smatralo simbolom istine i dobrote,što se ne uklapa u prirodu vampira.Zbog toga izloženost sunčevoj svjetlosti pogubno djeluje na vampira te ga većinom svodi na bezopasnu hrpicu prašine. Ostali poznati načini uništavanja vampira uključuju odrubljivanje glave,spalivanje i probadanje srca kolcem.Suprotno općim vjerovanjima,većina legendi govori da vampiri nisu osjtljiviji na oružje izrađeno od srebra, a ako se namjeravate suočiti s nekim od tih bića,trebali biste odabrati željezo. Prema slavenskim narodnim predajama, vampira se može uništiti polijevanjem svetom vodom ili egzorcizmom.Jedan od najpoznatijih odbijanja vampira je češnjakom.U skoro svim pričama vampiri su u suštini čestita bića vječno razdirana strahotama koje su prisiljeni činiti kako bi preživjeli. Ta različitost vjerovatno je jedan razloga zbog kojih vampiri i danas nadahnjuju ispredanje novih legendi.

Cliff Burton je rođen 10. veljače 1962. u San Franciscu. Pridružio se bandu krajem 1982., dok krajem ožujka 1982. umjesto Davea Mustainea u band pristiže Kirk Hammet. Cliff Burton je donio novu dimenziju grupi, osim što je bio strašan basist, pisao je tekstove za Metallicu koji će kasnije postati hitovi za sva vremena.U samim počecima vozikao je ostale u svom ružnom zelenom Volkswagenu na foto-sessione, slušajući Misfitse i bubnjajući po upravljaču. Ulrich i Hetfield su u Burtonu pronašli mladog glazbenika koji je imao glazbenu naobrazbu (naime studirao je klavir?!).27.10.1986. negdje na cesti između Stockholma i Kopenhagena autobus u kojem je putovala Metallica naglo je pri punoj brzini skrenuo udesno te se preokrenuo i nastavio kliziti po asfaltu sve dok se nije zaustavio u jarku sa strane. Dok su se putnici izvlačili van iz olupine Cliff je ostao ležati pod hrpom zgužvanog lima bez znakova života. Policijska istraga je pokazala da je za nesreću kriv komad leda koji je zaostao na cesti. Preostali članovi benda su se izvukli s lakšim ozljedama. U spomen na Cliffa članovi Metallice godinama su na svojim koncertima nosili isključivo crnu odjeću.

Evo kratkog opisa vlasnika ovog jadnog bloga.Imam 16 godina i živim u dubrovniku.Idem u turističku školu i ubijam se da skucam koju dvicu ili tricu.Život mi je dosadan , bezbojan i bez ikakovog smisla.Jedino što me može razveseliti je piće.ova kanta na kojoj tipkam ili dobra knjiga.U ovom blog opisujem glazbu i neka moja zanimanja.Nadam se da će vam se svidjet ,ako ne ko vas jebe. PEACE.

Tko ga je stvorio? Dylan Dog je stvoren u listopadu 1986, a njegov autor je genijalni talijanski pisac scenarija Tiziano Sclavi. To je prvi horror strip izdavacke kuce Sergio Bonelli Publishing. Strip je dozivio ogroman uspjeh kod kriticara i citatelja, te se danas u Italiji tiska vise od milion primjeraka mjesecno.



Tko je on? Dylan posjeduje crte lica engleskog glumca Ruperta Everetta. On je bivsi policajac i bivsi alkoholicar koji je odlucio raditi na svoju ruku i istrazivati nadnaravne slucajeve. Ako vas zanimaju njegove usluge morati ce te otici do Londona, u Craven Road br.7 te mu platiti 50 funti dnevno plus troskove. U njegovim avanturama, cesto krvavim, a opet cesto njeznim, poetskim i sjetnim, Dylan se borio protiv vampira, vukodlaka, duhova i svemiraca, ali takodjer i protiv jos opasnijih i ne pouzdanih cudovista poput zlocina, rasizma, ravnodusnosti, zudnje za vlascu, dosade. Neke epizode su neizbrisivo usle u memoriju citatelja i ubrajaju se u jedne od najboljih stripova stvorenih u Italiji. Ah, ako ste mlada i nezasticena djevojka cuvajte se Dylanovih velikih plavih ociju i tamnog sarma jer on je neodoljiv zavodnik.




Tko su njegovi prijatelji ? Njegov pomocnik i desna ruka je cudni covjeculjak sa licem Groucha Marxa. On otvara vrata musterijama te im dosadjuje svojim salama. Brbljavac Groucho daje citateljima mjesecnu dozu humora. Zatim, tu je komesar Bloch, stara glava Scotland Yarda pred mirovinom, Dylanov bivsi sef iz njegovih policijskih dana. Dylan je vrlo drag Blochu te ga je zbog toga vise puta spasio od nevolja i zatvora.

Tko su njegovi neprijatelji ? Dylan nema puno karakteristicnih neprijatelja koji se pojavljuju kroz niz epizoda. No zato, svugdje oko njega je nadnaravan svijet kojem se treba suprotstaviti. No ipak, trebamo spomenuti jedno lice koje se pojavljuje u vise epizoda, Smrt te doktora Xabarasa, ludog naucnika koji zeli pobijediti smrt, oca Dylana Doga.

myspace graphics

Zašto baš Jimi Hendrix? Zato što priča o električnoj gitari može biti podijeljena na dva dijela – prije i poslije Hendrixa. Prije njega su postojali majstori koji su se gitarom služili kao moćnim glasom unutar prihvaćenih granica. Ti su nam glazbenici podarili divan zvuk, proširili nam horizonte i štatijaznamšta, da bi se tek dolaskom Hendrixa pokazalo koliko su u biti konzervativni.

Kada se on pojavio na sceni i eksplodirao sa stvarima poput 'Purple Haze', 'Manic Depresion' i 'Third Stone From The Sun', neke su stvari postale jasne – ta je glazba bila različita od svega što se tada moglo čuti, i to stvorena na električnoj gitari. Po prvi je put u modernoj glazbi instrument bio neodvojiv dio pjesme.



Zbilja, Hendrix je oslobodio električnu gitaru robovanja starim shemama i sviranja običnih nota i ritma. U njegovim je rukama gitara (Fender Stratocaster, da budemo precizni) postala trodimenzionalni stroj za proizvodnju zvuka, sposoban za izražavanje svih vrsta osjećaja. Glazbeni svijet je bio zabezeknut.

I zbilja, što se to dešavalo u njegovoj glavi? Zašto se nitko prije njega nije toga sjetio, zašto nije bilo ni malog nagovještaja toga što je sve moguće s jednim instrumentom, kakva se navala novog zvuka skriva u tih šest žica. Kako li se tek on osjećao držeći tu viziju u svojoj glavi, sam i nepoznat.

Njegov je život obilježilo nekoliko tajni, no najveća je sigurno ona – što mu se dogodilo u ljeto 1966? Njegove snimke do tog vremena otkrivaju prosječnog R&B gitarista, a samo nekoliko mjeseci kasnije Hendrix je s 'Purple Haze' šokirao svoje suvremenike.



Zbilja je zadivljujuće to da se tako kompleksna glazba pojavila odjednom, i to potpuno formirana. Prvi album 'Are You Experienced' nimalo ne zvuči kao pokus, nije postojalo nekoliko albuma na kojima bi Hendrix postepeno otkrivao svoj izraz da bi nam pokazao što može. Ne, odjednom je izbacio nešto moćno i potpuno novo.

Mnogi poturaju teoriju kako je eksperimentiranje s LSD-jem dovelo do nagle eksplozije Hendrixove kreativnosti i bilo glavna inspiracija za njegovu glazbu.Na kraju krajeva, uopće nije važno je li Jimi bio biće s drugog planeta (što je nekoliko puta spominjao u intervjuima, ili je samo uspio širom otvoriti vrata kreativnosti koju većina od nas drži čvrsto pod ključem. On je bio poput teške grmljavine, ispunjavajući svoju misiju da protrese glazbeni svijet i trgne ga iz samodopadnosti.



Teško je, međutim, iz današnje perspektive shvatiti koliko je radikalan bio Hendrix 1967. Oblačio se drugačije, svirao je drugačije, govorio je drugačije, živio je drugačije. Svojatali su ga ljubitelji bluesa, svojatali su ga rokeri, svojatali su ga svi koji su na bilo koji način bili povezani s električnom gitarom. Kada se danas čuje njegova glazba, i dalje svježa i snažna, takve nas stvari ne iznenađuju.
a ljude i danas zanima kako bi zvučao da je još živ. Mišljenja se razilaze, no nama je teško zamisliti da bi itko živ, pa bio on i Jimi Hendrix, izdržao onakav intenzitet, magiju i snagu toliko dugo. Ono što nam je dao u te tri, četiri godine dok je njegov bljesak bio najjači mora biti dovoljno. 'It's better to burn out, than to fade away', rekao je Neil Young. U ovom slučaju nije promašio.

Edgar Allan Poe rođen je 19. siječnja 1809. u Bostonu, Massachusetts. Njegov otac i majka, David Poe ml. i Elizabeth Hopkins Poe (oboje zanimanjem glumci) preminuli su u roku od dvije godine (otac 1810., majka 1811.) nakon njegova rođenja - nakon toga, Poe je odveden u Richmond, gdje je živio kod Johna Allana, te onda poslan u Englesku gdje je od 1815. do 1820. pohađao Manor School u Swindon Newingtonu. Nikad legalno posvojen, prezime Allan uzeo je kao srednje ime.

Godine 1836., Poe ženi trinestogodišnju rođakinju Virginiju Clemm, koja će kasnije od posljedica tuberkuloze postati invalidom, te naposlijetku i preminuti, što se smatra uzrokom Poeovog neobuzdanog alkoholizma. Slavna pjesma Annabel Lee (1849.) posvećena je Virginiji.

Njegova prva zbirka, Priče iz Groteske i Arabeske, pojavila se 1840. godine, a sadrži jedno od njegovih najpoznatijih djela, Pad kuće Usherovih. U ranim 1840ima, izlazi i Školjkareva prva knjiga, njegovo najprodavanije djelo.

Mračna poema o izgubljenoj ljubavi, Gavran donijela je Poeu svjetsku slavu kad je izdana 1845., a Umorstva u Rue Morgue te Ukradeno pismo, također iz tog perioda, smatraju se Poeovim najpoznatijim kriminalstičkim romanima. Također, bio je aktivan književni novinar.

Godine 1848., depresivan i u očaju, Poe pokušava samoubojstvo. Nakon toga je nakon zabave na putu novoj zaručnici nestao na tri dana. Pojavi se u vrlo čudnom stanju u Baltimoreu, gdje je i na koncu prminuo 7. listopada 1849.

Kraj je sedamdesetih. Velika Britanija. Vec i prije slovila kao jedna od kolijevki rocka, dok bi jednako mogli reci za metal. Osim sto je bila dom Black Sabbatha i Deep Purplea, bila je epicentar pokreta poznatim pod imenom New Wave of British Heavy Metal (NWoBHM). Sve je pocelo kada je mladi i malo poznati band Iron Maiden izdao svoj prvi demo 1978, a pratile su ga mnoge britanske grupe. Nezaustavljivi val neobuzdane energije i kreativnosti pokrenut je prvim izdanjima Iron Maidena pocetkom osamdesetih ("Iron Maiden" i "Killers" sa legendarnim Di'Annom na vokalima) i jednako velikim klasicima grupa koje vecinom nisu uzivale popularnost metalnih djevica, Saxon ("Strong arm of the law", "Wheels of steel"), Raven ("Rock until you drop"), Demon ("The unexpected guest"), Venom ("Black metal"), Angel Witch ("Angel witch"), Tygers of Pan Tang ("Spellbound"), Samson ("Shock tactics"), Diamond Head ("Lightning to the nations") itd.



Glazba postaje nedvojbeno brza, zahtjevnija i glasnija. Britanska, ali i svjetska javnost slavila je svoje junake koji su prodavali mnostvo ploca i nastupali pred rasprodanim halama. Nedvojbeno, za vrijeme NWoBHMa (koje je trajalo od kraja sedamdesetih do otprilike '83. ili 84'.i koji je uz Black Sabbath glavni kamen temeljac metala) metal je dozivljavao jedan od svojih vrhunaca i mnostvo vjecnih klasika. Pozitivna atmosfera koja je tada vladala oko metala rijetko je kada ponovno dosegnuta. Posebno interesantan je fenomen zvan Iron Maiden.



Grupa je uvijek, a posebno u svojim prvim danima, uvijek bila par koraka ispred 'konkurencije' i bili su kao proroci buduceg zvuka. Ono sto je ostalo kao njihova glavna karakteristika do dana danasnjih je nezamjenjiva melodija, dok su pjesme kao sto su "Prowler", "Iron Maiden", "Wrathchild", "Murders in the rue morgue" ostale rado slusane do danas, dok bi pjesma kao sto je "Purgatory" koja je stara punih 20 godina, komotno mogla stajati na bilo kojem kvalitetnom power metal albumu danasnjice. Mnogo toga se mijenja u bandu odlaskom Di'Anna, a dolaskom pjevaca spomenute grupe Samson, Brucea Dickinsona.

.Metallicu su 1981. godine u Los Angelesu, Californiji osnovali bivši tenisač Lars Ulrich iz Gentoftea, Danske, i gitarist i vokalist James Hetfield iz Downeya, Californije, koji su se sreli nakon što su nezavisno objavili oglase u Američkom časopisu "The Recycler". Bassist Ron McGovney također iz Downeya, Californije, je bio uz njih originalni član, dok je sastav koristio par prolaznih gitarista, kao Brada Parkera i Jeffa Warnera, tijekom sastavljanja četveročlane postave. Naziv sastava je smišljen kad je bubnjar Lars Ulrich pomagao prijatelju Ronu Quintani izabrati ime za svoj novi časopis sa svrhom promocije metala. Quintana je smislio naziv Metallica, ali je Lars brzo smislio novi i zadržao taj za sastav kojeg je nedavno započeo sa Jamesom Hetfieldom.



Početkom 1982. Metallica je snimila "Hit the Lights" za prvu kompilaciju pod nazivom "Metal Massacre". Gitarist Lloyd Grant je doveden zbog solaža na pjesmi, ali nikad nije bio puni član sastava. U potrazi za stalnim glavnim gitaristim, Ulrich je objavio oglas u lokalnim novinama. Dave Mustaine, iz Huntington Beacha, Californije, gitarist iz sastava Panic, se javio i pri dolasku započeo testiranje. Ulrich i Hetfield su bili toliko zadivljeni njegovim instrumentima da su ga odmah pitali da uđe u sastav, prije početka probe. Tijekom idućih mjeseci sastav je snimio demo No Life 'Til Leather, koji je ubrzo privukao pozornost diljem obližnjih poklonika metala. Tada je već u sastavu svirao basist Cliff Burton, iz Castro Valleya, Californije, namamljen iz svog sastava Trauma, u zamjenu za preseljenje ostatka članova sastava u San Francisco.




Nakon dolaska u El Cerrito, Grofovije Contra Costa, California (preko puta zalijeva od San Francisca), sastav je ubrzo stekao znatnu pratnju na Bay Area Thrash sceni, putem širenja vijesti te nastupa uživo. U 1983. Metallica je otputovala u New York na nagovor tamošnjih promotera Jona i Marshe Zazule, a nakon prvih par nastupa sastav je potpisao ugovor sa Zazulinom novom diskografskom kućom, Megaforce Records, koja je izdala njihova prva dva albuma. Ubrzo nakon dolaska u New York, Mustaine je otpušten zbog sukoba s ostalim članovima (nadmetanja sa Jamesom na području popularnosti, fizičkih sukoba s ostalim članovima i sl.) i teškog alkoholizma te drugih ovisnosti. Kirk Hammett je pozvan iz Exodusa da ga zamijeni. Mustaine je kasnije nastavio svoju karijeru osnovavši Thrash Metal sastav Megadeth.

Metallicin prvi album, Kill 'Em All, je postavio primjer koji su pratili tijekom 1980ih, predstavljajući Jamesov "heavy" glas te njegovu agresivnu ritam gitaru. Godinu dana kasnije, njihov slijedeći album, Ride the Lightning, proširio je i usavršio njihov stil sa dužim pjesmama koje su predstavljale i instrumentalne i liričke kompozicije koje su se izdizale iznad mladenačkijih pjesama na Kill 'Em All-u. Možda najznačajnija odrednica Ride the Lightning-a je bio dodatak pjesme "Fade to Black", sporije, unutarnje pjesme koja se bazirala na mislima čovjeka koji pomišlja na samoubojstvo. "Fade to Black" je bila prva takva pjesma u slijedu koji će kasnije sadržavati "Welcome Home (Sanitarium)" i "One". Dodatak ovih sporijih, introspektivnih pjesama je razlikovao Metallicu od drugih Thrash Metal sastava, od kojih su najznačajniji bili Anthrax, Slayer i Megadeth.



Neki su smatrali osnivanje Metallice direktnom reakcijom na dominantnu Rock'n'Roll glazbu ranih 1980ih. Inspirirani sastavima kao što su Motörhead, Diamond Head (Metallica je zapravo sebe i svoj stil uspoređivala sa kombinacijom legendarnosti Diamond Heada i stila Motörheada, humoristički tvrdeći da su dvije glave (head) bolje od jedne.) i Saxon, takozvanim Novim Valom Britanskog Heavy Metala kao i hardcore punk sastavima kao što su Misfits i Discharge, Metallica je težila razbijanju utjecaja Soft Metala na obožavatelje Heavy Metala