Metallica and many more

subota, 05.11.2005.

Metallica history

.Metallicu su 1981. godine u Los Angelesu, Californiji osnovali bivši tenisač Lars Ulrich iz Gentoftea, Danske, i gitarist i vokalist James Hetfield iz Downeya, Californije, koji su se sreli nakon što su nezavisno objavili oglase u Američkom časopisu "The Recycler". Bassist Ron McGovney također iz Downeya, Californije, je bio uz njih originalni član, dok je sastav koristio par prolaznih gitarista, kao Brada Parkera i Jeffa Warnera, tijekom sastavljanja četveročlane postave. Naziv sastava je smišljen kad je bubnjar Lars Ulrich pomagao prijatelju Ronu Quintani izabrati ime za svoj novi časopis sa svrhom promocije metala. Quintana je smislio naziv Metallica, ali je Lars brzo smislio novi i zadržao taj za sastav kojeg je nedavno započeo sa Jamesom Hetfieldom.

Početkom 1982. Metallica je snimila "Hit the Lights" za prvu kompilaciju pod nazivom "Metal Massacre". Gitarist Lloyd Grant je doveden zbog solaža na pjesmi, ali nikad nije bio puni član sastava. U potrazi za stalnim glavnim gitaristim, Ulrich je objavio oglas u lokalnim novinama. Dave Mustaine, iz Huntington Beacha, Californije, gitarist iz sastava Panic, se javio i pri dolasku započeo testiranje. Ulrich i Hetfield su bili toliko zadivljeni njegovim instrumentima da su ga odmah pitali da uđe u sastav, prije početka probe. Tijekom idućih mjeseci sastav je snimio demo No Life 'Til Leather, koji je ubrzo privukao pozornost diljem obližnjih poklonika metala. Tada je već u sastavu svirao basist Cliff Burton, iz Castro Valleya, Californije, namamljen iz svog sastava Trauma, u zamjenu za preseljenje ostatka članova sastava u San Francisco.

Nakon dolaska u El Cerrito, Grofovije Contra Costa, California (preko puta zalijeva od San Francisca), sastav je ubrzo stekao znatnu pratnju na Bay Area Thrash sceni, putem širenja vijesti te nastupa uživo. U 1983. Metallica je otputovala u New York na nagovor tamošnjih promotera Jona i Marshe Zazule, a nakon prvih par nastupa sastav je potpisao ugovor sa Zazulinom novom diskografskom kućom, Megaforce Records, koja je izdala njihova prva dva albuma. Ubrzo nakon dolaska u New York, Mustaine je otpušten zbog sukoba s ostalim članovima (nadmetanja sa Jamesom na području popularnosti, fizičkih sukoba s ostalim članovima i sl.) i teškog alkoholizma te drugih ovisnosti. Kirk Hammett je pozvan iz Exodusa da ga zamijeni. Mustaine je kasnije nastavio svoju karijeru osnovavši Thrash Metal sastav Megadeth.

Metallicin prvi album, Kill 'Em All, je postavio primjer koji su pratili tijekom 1980ih, predstavljajući Jamesov "heavy" glas te njegovu agresivnu ritam gitaru. Godinu dana kasnije, njihov slijedeći album, Ride the Lightning, proširio je i usavršio njihov stil sa dužim pjesmama koje su predstavljale i instrumentalne i liričke kompozicije koje su se izdizale iznad mladenačkijih pjesama na Kill 'Em All-u. Možda najznačajnija odrednica Ride the Lightning-a je bio dodatak pjesme "Fade to Black", sporije, unutarnje pjesme koja se bazirala na mislima čovjeka koji pomišlja na samoubojstvo. "Fade to Black" je bila prva takva pjesma u slijedu koji će kasnije sadržavati "Welcome Home (Sanitarium)" i "One". Dodatak ovih sporijih, introspektivnih pjesama je razlikovao Metallicu od drugih Thrash Metal sastava, od kojih su najznačajniji bili Anthrax, Slayer i Megadeth.

Neki su smatrali osnivanje Metallice direktnom reakcijom na dominantnu Rock'n'Roll glazbu ranih 1980ih. Inspirirani sastavima kao što su Motörhead, Diamond Head (Metallica je zapravo sebe i svoj stil uspoređivala sa kombinacijom legendarnosti Diamond Heada i stila Motörheada, humoristički tvrdeći da su dvije glave (head) bolje od jedne.) i Saxon, takozvanim Novim Valom Britanskog Heavy Metala kao i hardcore punk sastavima kao što su Misfits i Discharge, Metallica je težila razbijanju utjecaja Soft Metala na obožavatelje Heavy Metala

14:09 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

	studeni, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Dobrodošli u moj blog.Nadam se da ćete naći sve što vas zanima.
Pozdrav od Špaxa.

Free Site Counter

Metallica kakva je trebala ostati

Cliff Burton(1962-1986)

James Hetfield

Lars Urlich

Kirk Hammett

Metallica

» Creeping Death

Slaves
Hebrews born to serve, to the pharaoh
Heed
To his every word, live in fear
Faith
Of the unknown one, the deliverer
Wait
Something must be done, four hundred years
So let it be written, so let it be done
I'm sent here by the chosen one
So let it be written, so let it be done
To kill the first born pharaoh son
I'm creeping death
Now
Let my people go, land of Goshen
Go
I will be with thee, bush of fire
Blood
Running red and strong down the Nile
Plague
Darkness three days long, hail to fire
So let it be written, so let it be done
I'm sent here by the chosen one
So let it be written, so let it be done
To kill the first-born pharaoh son
I'm creeping death
Die by my hand
I creep across the land
Killing first-born man
Die by my hand
I creep across the land
Killing first-born man
I
Rule the midnight air, the destroyer
Born
I shall soon be there, deadly mass
I
Creep the steps and floor, final darkness
Blood
Lamb's blood, painted doors, I shall pass
So let it be written, so let it be done
I'm sent here by the chosen one
So let it be written, so let it be done
To kill the first-born pharaoh son
I'm creeping death

Iron Maiden
» The Clansman

Wake alone in the hills with the wind in your face
It feels good to be proud and be free and a race
That is part of a clan and to live on highlands
And the air that you breathe so pure and so clean
When alone on the hills
With the wind in your hair
With a longing to feel...
Just to be free
Is it right to believe in the need to be free
It's a time when you die and without asking why
Can't you see what they do they are grinding us down
They are taking our land that belongs to the clans
Not alone with a dream
Just want to be free
With a need to belong
I am a clansman... Freedom
It's a time wrought with fear
it's a land wrought with change
Ancestors could hear
What is happening now
They would turn in their graves
they would all be ashamed
That the land of the free
has been written in chains
And I know what I want
When the timing is right
Then I'll take what is mine
I am the clansman
And I swear to defend
And we'll fight to the end
And I swear that I'll never be taken alive
And I know that we'll stand
and we'll fight for our land
And I swear that my bairns
Will be born free
And I know what I want
When the timing is right
Then I'll take what I want
I am the clansman... freedom
And I know what I want
When the timing is right
Then I'll take what is mine
I am the clansman
No, no we can't let them take anymore
No we can't let them take anymore
We've the land of the free
Freedom
Is it right to believe in the need to be free
It's a time when you die and without asking why
Can't you see what they do they are grinding us down
They are taking our land that belongs to the clans
Not alone with a dream
Just want to be free
With a need to belong
I am a clansman

Metallica
» The Unforgiven

New blood joins this earth
and quickly he's subdued
through constant pain disgrace
the young boy learns their rules
with time the child draws in
this whipping boy done wrong
deprived of all his thoughts
the young man struggles on and on he's known
a vow unto his own
that never from this day
his will they'll take away
what I've felt
what I've known
never shined through in what I've shown
never be
never see
won't see what might have been
what I've felt
what I've known
never shined through in what I've shown
never free
never me
so I dub thee unforgiven
they dedicate their lives
to running all of his
he tries to please them all
this bitter man he is
throughout his life the same
he's battled constantly
this fight he cannot win
a tired man they see no longer cares
the old man then prepares
to die regretfully
that old man here is me
what I've felt
what I've known
never shined through in what I've shown
never be
never see
won't see what might have been
what I've felt
what I've known
never shined through in what I've shown
never free
never me
so I dub thee unforgiven
you labeled me
I'll label you
so I dub thee unforgiven

Gavran
E.A.Poe

Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše" ,
Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno, u decembru beše kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše. Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više.

Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše. Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."

Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.

Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.

Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
Vjetar to je, ništa više.

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
Sleti, sjede, ništa više.

Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".

Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše
S tim imenom "Nikad više".

Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo, Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše".
Tad će Gavran "Nikad više".

Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
"Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više
Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
Od "nikada-nikad više".

Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one, Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".

Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
O n a ne će nikad više.

Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
"Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Rače Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".

I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!

Ples smrti

Koliki,koliki grobovi stoje na brijegu koliki što su mrtvi spavaju u njemu I kako je dobro sada sad kad već je kraj vratiti se mislima u taj čudan kraj I kako je čudno sada opet misliti na nadu iz nekog drugog dana u tom ludom slavlju I kako je slatko sada znati da sve je prohujalo sav užas onih dana,i da vrijeme je odjurilo I kako je ludost ovdje ono što bila je drama jednog dana završenog jednog sata straha A sad se ne strašite ako vjetar kroz pruća donese glasove naše do vas,ljudi od sutra Svatko ovdje ima priču što htio bi je reći svima koji mogu,znaju slušati kroz riječi Onima što če zastati da bi čuli kroz granje kakav slabi tihi jecaj što s vjetrom ode dalje
Dođite u suton kad okolica postane tamna dođite među duhove jednog svijeta straha
Stanite i poslušajte nas a ako je strah previše jak znat ćete da ipak ima kraj makar smrt bila to
I da ćete na brijegu doći među nas,jer će Tješiteljica povesti i vas
Treba imati dušu punu teške tuge da bi se čuli glasovi vjetra ispod duge
Glasovi bez tijela u mraku,u tebi,gdje se možda sanja i nikada ne spava
A vjetar opet puše sad je ovdje,sad je tamo, i mjesec je onaj isti koji je tako davno sjao
Koji je sjao iznad radosti i jednako povrh bola,koji osvjetlava one što žive i svijetli onima što umiruZnat ćeš tu na brijegu,koliko traje jedna cesta koliko je sunce visoko i jutro rose široko
Koliko nam teži vrijeme koliko je noć prostrana,koliko mjeri jedan sat i kako je svaka granica vlat
A ovdje na brijegu koliko vremena imamo još koje je sad doba noći kada će nam zora doći
Pitanje bez smisla odgovora nema baš ali ti ga ponavljaš jedino je koje znaš
Brežuljak je ovo mrtvih bez boga duša koje nemaju zaborava svoga
Brežuljak je ovo gdje čekaju nekog tko bi ih se sjetio a tko zaboravio
Brežuljak je ovo heroja i kukavica sudbina ih slučajno bira i griješi kao i mi
Kao mi kad zovemo golemom kakvog čovjeka malog,a tko zna u kolikim sakriven je pravi div
Evo za tebe posljednjeg cvijeta na brežuljak dođi
I imaš li za slušanje mara čut ćeš da nije mrtva za novim želja stara
koja u životu vara sve pa će i tebe darovati laži koja čini svijet okruglim a da je nema,kažu
Smrt!Smrt je ovdje kao i na brijezima svim velika Tješiteljica duša žalosnih
Što ispod zemlje su i čekaju ne cvijet ko na oca dok onaj što živi čeka Velikog Žeteoca
Ostavi brežuljak sviće zora,sjajna,lijepa,a ne pristaje mrtvima svjetlost tvoga svijeta
Zbogom,do viđenja,čovječe,hvala što si došao poželiš li da se vratiš bit ćeš dobrodošao
Jer ostale su mnoge,mnoge priče neispričane ovdje na brežuljku sred tišine ne naravne
Neke ste već čuli i bile su istinite il' možda tek prozirni sni,kao mi,mi ništice
Druge te čekaju a ako je strah previše jak znat ćeš da ipak ima kraj makar smrt bila ta
I da ćeš na brijegu među nas doći jer će Tješiteljica i po tebe doći
Koliki,koliki grobovi stoje na brijegu koliki što su mrtvi spavaju u njemu
I kako je dobro sada sad kad već je kraj vratiti se mislima u taj čudan kraj

B.Y.OB

-Bring Your Own Bomb-

WHY DO THEY ALWAYS SEND THE POOR?!

Barbarisms by Barbaras
With pointed heels
Victorious victories kneel
For brand new spankin' deals
Marching forward hypocrite and
Hypnotic computers
you depend on our protection
Yet you feed us lies from the tablecloth

lalalalalalala lala

Everybody's going to the party have a real good time
Dancing in the desert blowing up the sunshine

Kneeling roses disappearing into
Moses' dry mouth
Breaking into Fort Knox stealing
Our intentions
Hangers sitting dripped in oil
Crying freedom
Handed to absolution
Still you feed us lies from the tablecloth

Everybody's going to the party have a real good time
Dancing in the desert blowing up the sunshine
{x2}

Blast off
It's party time
And we don't live in a fascist nation
Blast off
It's part time
And where the fuck are you?

Where the fuck are you?
Where the fuck are you?
Why don't presidents fight the war?
Why do they always send the poor?
Why don't presidents fight the war?
Why do they always send the poor? x4

Kneeling roses disappearing into
Moses' dry mouth
Breaking into Fort Knox stealing
Our Intentions
Hangers sitting dripped in oil
Crying freedom
Handed to absolution
Still you feed us lies from the tablecloth

Everybody's going to the party

3 Doors Down: Kryptonite

I took a walk around the world to ease my troubled mind
I left my body laying somewhere in the sands of time
I watched the world float to the dark side of the moon
I feel there is nothing I can do, yeah

I watched the world float to the dark side of the moon
After all I knew it had to be something to do with you
I really don't mind what happens now and then
As long as you'll my friend at the end

You call me strong, you call me weak,
But still your secrets I will keep
You took for granted all the times I never let you down
You stumbled in and bumped your head
If not for me then you would be dead
I picked you up and put you back on solid ground

If I go crazy then will you still
Call me Superman
If I'm alive and well, will you be
There holding my hand
I'll keep you by my side with
My superhuman might
Kryptonite

Yeah!

Hammerfall
» At The End Of The Rainbow

As long as I remember
We've marched across this land
Oh, oh...
Reached for a new horizon
Pulled by the killing hand
Oh, oh...
All fed up with lies
The Time has come
To Break these chains and fly
Here we stand, bound forever more
We're out of this world, until the end
Here we are, mighty, glorious
At The End Of The Rainbow
With gold in our hands
We know the treasure lies
Beyond the pouring rain
Oh, oh...
Our quest will last forever
For It's all the same
Oh, oh...
No one can deny
Our future's set
To Reach above the sky
Here we stand, bound forever more
We're out of this world, until the end
Here we are, mighty, glorious
At The End Of The Rainbow
With gold in our hands
Let's fly away through the rain
Fly high, to ease the burning pain
Oh, the colours fading out
The light is shining in the night
It's up to you, it's worth the fight
Search before the colours fade
Here we stand, bound forever more
We're out of this world, until the end
Here we are, mighty, glorious
At The End Of The Rainbow
With gold in our hands

Ride the ligtning

Guilty as charged
But damn it, it ain't right
There is someone else controlling me

Death in the air
Strapped in the electric chair
This can't be happening to me

Who made you God to say
"I'll take your life from you!"

Flash before my eyes
Now it's time to die
Burning in my brain
I can feel the flames

Wait for the sign
To flick the switch of death
It's the beginning of the end

Sweat, chilling cold
As I watch death unfold
Consciousness my only friend

My fingers grip with fear
What I am doing here?

Flash before my eyes
Now it's time to die
Burning in my brain
I can feel the flames

Someone help me
Oh please God help me
They are trying to take it all away
I don't want to die

Time moving slowly
The minutes seem like hours
The final curtain call I see

How true is this?
Just get it over with
If this is true, just let it be

Wakened by the horrid cream
Freed from the frightening dream

Flash before my eyes
Now it's time to die
Burning in my brain
I can feel the flames
Related: