ponedjeljak, 28.11.2005.

Tony Hawk'a underground 2

Ovakve igre je relativno teško opisivati; prvi problem je što nemaju apsolutno nikakvu konkurenciju pa čak i da imaju koju gadnu manu, tron je opet njihov. Drugi problemčić kod najnovijeg Tonya Hawka je to što je serijal dogurao do šestog nastavka, a kako se tematika uopće ne mijenja Na početku Tony Hawk's Undergrounda 2 vi ste nekakav bezimeni papak, klinjo koji krade Bogu dane na rampi i mašta da skejta s najvećima.Free Image Hosting at www.ImageShack.us Ali svakom mamlazu će jednom krenuti, što nam je Avril krasno opjevala u megaturbohitu "Sk8er Boi", a ovdje igrom slučaja na rampu upadaju Tony Hawk i (Viva la) Bam Margera te traže mlade i nadobudne vandale da im se pridruže na World Destruction turneji. Vi ste među pozvanima, i od tog trenutka kreće vaša nova avantura u kojoj će te porazbijati tucet svjetskih metropola. No, prije same hardcore zabave na redu je tutorial u kojemu bi početnici i oni koji su mrvicu zahrđali trebali pohvatati kako je to voziti se na šperploči s kotačima, te neke osnovne poteze. Ono što će te odmah zatim, već na prvoj mapi u Bostonu uočiti su nevjerojatna detaljnost mapa, krcate su sitnicama, sjajno dizajnirane te kombinacija za razne combo poteze ima otprilike kao i različitih mogućih partija u šahu.Free Image Hosting at www.ImageShack.us Dobro, ne baš toliko ali brojka nije jako daleko. Mape nisu zamišljene strogo dvodimenzionalno, nego se išlo logikom "pa kad već igra neće biti realna, ajmo ubaciti goleme skokove i učiniti je što zabavnijom" - i perfektno je pogođeno. Mape imaju hrpetine žica, rubova, skakaonica i inih pomagala da dosegnete visine od dvadeset, trideset, a možda i pedeset metara, te se zatim strmoglavo spustite grindajući uz povremene combo poteze. Skoro pa spektakularno. Sve to u pokretu izgleda jako brzo, šareno ali opet dovoljno pregledno da se igra ne pretvori u ljetnu mješanu salatu nasred monitora. Po gradovima je rasuto i nekoliko skrivenih likova, poput Jesse Jamesa koji vozi monstruozni Segway i njime se mora utrkivati s klincem u kolicima. Igra općenito ne propagira pretjerani moral, valjda je i njih Severina naučila kako to nije uvijek pametno, nego služi više za ispucavanje.Image Hosted by ImageShack.us Kako i sam naslov turneje govori, jedna od glavnih stvari koje možete raditi je razbijanje. Čega? Pa svega što vam izgleda uništivo, od banalnih stvari poput stakala do vratolomija u kojima skidate glave kamenim kipovima. Ako vam to nije dovoljno, po mapama možete pokupiti jabuke ili kakvo drugo "streljivo" te njime gađati prolaznike. Vrijedi spomenuti kako uz odlične nove mape dolaze i neke iz starijih igara, tako da ih ukupno ima dovoljno da vas duže vrijeme zadrži pred ekranom, što neutralizira činjenicu da sam story mode (odnosno ta turneja) nije nešto naročito dugačak. Inače, i ciljevi se na turneji ne zadaju kao u četvrtom nastavku, tj. nema lovljenja ljudi koji će vam reći što da radite po mapama nego vam na početku odvrte što su vam zadaci, a ako nemate jače pamćenje u svakom trenutku možete baciti pogled na popis ciljeva. THUG 2 u serijal donosi i izbor težine, a ako vam neki ciljevi nisu jasni slobodno bacite pogled na hintove.Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Od drugih modova igranja tu su klasični, u kojemu se vraćate u vremena prve tri Tony Hawk igre te dobivate dvije minute za divljanje po mapi, te free skate koji služi kao turistički mod. Postoji i multiplayer za do maksimalno osam igrača koji također nudi neke novitete, ali poučeni iskustvom iz prethodnog nastavka ovom modu ne predviđamo dugotrajniju popularnost. No, postojanje toga već i je plus. Igra je solidno proširena i što se tiče samih gameplay elemenata: iako se THUG vrti oko skejtanja, sada možete staviti dasku pod ruku i prošetati se mapama. Yup, na nogama - nije naročito zabavno, ali čovjeka veseli. Ima i novih poteza od kojih je možda najupečatljiviji sticker slap, u kojemu se vaš lik zaleti prema zidu, skoči i odbije se od njega (ostavivši THUG 2 sticker na zidu, vandal jedan) te nastavi u suprotnom smjeru bez veće promjene brzine. A kada se pošteno razbijete pojaviti će se freak-out meter, te će te uz manijakalno nabijanje po kontroleru natjerati skatera da svoj bijes zbog pada ispuca na dasci. Nešto kao fatality u Mortal Kombatu, ali bez krvi i živih žrtava.Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Grafika je i okej i nije; u odnosu na prethodnike iz serijala promjene su očite, sve djeluje jedno dva puta bogatije nego u THPS-u 4, s više detalja i više poligona, uz tek neznatno veće hardverske zahtjeve, dok s druge strane igra izgleda vrlo dobro samo kad se usporedi sa svojim prethodnicima. PC standard je ruku na srce, već dosta ispred ovoga što nam nudi THUG 2. Nije da igra izgleda loše, ali za ekipu koja je pokupovala najnoviji hardveraj za igre kalibra Doom 3 i Half-Life 2, ovo će ostaviti gorak okus. Ali ajde, lako za grafiku kad je novi Tony skroz igriv. Inače, kao minimum se navodi 800 MHz, no već na računalima koja kucaju na preko 1 GHz ovo bi trebalo ići vrlo dobro. Tu i tamo se nađe koji grafički bug, najčešće s prikazom sjena ali kad smo već odlučili da nas grafika neće dirati jako ni ovo nije nepremostiv problem. Free Image Hosting at www.ImageShack.usOno zaista divno što se tiče audiovizualne strane je audio strana; baš kao i prošli nastavak tako i ova igra ima izvrstan soundtrack. Sastavljen je od otprilike 50 pjesama podjeljenih u tri kategorije: rap, rock i punk, a ako vam koja od njih ne leži zaista je jednostavno isključiti je. Pjesme su pametno odabrane, uz predvidljive stvari tipa Rancid nalaze se legende Frank Sinatra i IMHO još bolji Johnny Cash. Ima i Metallice, odnosno najbolje pjesme s njihovog debitantskog albuma, ima i Distrubeda, ima i izvrsnih Faith No More (naj pjesma sa soundtracka, opet IMHO), ima i Ministrya, i Violent Femmesa, i Ramonesa, i Rapper's Delight (pjesma koja označava nekakav službeni početak hip-hopa), i Ultramagnetic MC's, i još puno divota. Milina jedna je samo sjediti i gledati u popis pjesama, već vam sline poteku (ne zaboraviti zatvoriti usta dok ne pričate!) kad pomislite da možete igrati ovako zabavnu igru i slušati ovako dobru mjuzu.Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Tony Hawk's Underground 2 nije revolucionaran, nije savršen, nije ispoliran da vas zabljesne čim bacite pogled ali ima ono bitno - jako je zabavan i ostavlja dojam dobro zaokruženog proizvoda. Sam koncept skejtanja se ne može proširivati u beskonačnost i to je već ranije postalo jasno, ali dodavanje vandalske dimenzije je očito upalilo i igra predstavlja sasvim finu porciju svježe krvi za pomalo ustajali serijal. Naravno, da ne bi bilo "nismo znali", daleko je preporučljivije ovo igrati s gamepadom nego na ovom uređaju pred vama s 104 tipke. Uglavnom za fanove serijala i skejtanja, ali to ste već naučili iz druženja s ranijim nastavcima, pa ako vam se neki od prethodnika imalo svidio i želite totalno arkadnu zabavu - pucajte. U suprotnom tko zna, možda onaj drugi Underground 2 bude bolji izbor.
21:11 | Komentari (7) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>