Opet je to vrijeme Da sjedimo skriveni iza zatvorenih prozora I slušamo kišu, gromove I vjetar kako divlja, Misleći kako nismo dovoljno snažni za ulice Njegujemo prirodu betona i armature I u razdrndanim stijenama Kao nekoć pustinjaci Čuvamo svoja skrovišta gdje nas ništa ne dotiče. Opet je to vrijeme da se sakrijemo od sunca, Izgrebemo kore citrusa pod nokte I onda držimo dlanove pod bradom, Pretvarajući se da mislimo o nečem hvalevrijednom, Samo njušimo esenciju vremena oko nas. Opet je došlo to vrijeme Da obučemo čarape, Izvučemo šalove, I utihnemo salve ljetne životnosti, Opet je to vrijeme za sebe, Spašavanje od juga i plime, Od previše svega i od vrućine, Opet je to vrijeme preživljavanja, Vrijeme tankoćutnosti, Koje nitko ne želi, A svima treba, Jer ne možeš bit razbacan, A složen. |
I tako si zaklopio oči I otišao bez komentara, Tako neobično za čovjeka koji je imao mišljenje, imao jezik i glas, Kao da si otišao pretiho, Usnio, bez pozdrava, Ali valjda i najelokventnijima među nama Jednostavno dopizdi Ponavljati isto na tisuću načina, Pa samo zaspu i odu, Konačno valjda u mir, Ili barem tišinu: Putuj davni druže, Šumama i gorama, Ne sluša jeku koja se samo ponavlja, Čekaj svoj glas. |
Svi radije čitaju Tamo gdje im se diktira mišljenje, I sve je kako kažu, Nitko više rado ne razmišlja: Mi smo instant-populacija Najcool rotirajućeg tijela u galaksiji, Mi držimo tijela, planine i vode u kretnji Zalijepljene za Sebe, Zaboraviš li ponekad da te jedino Gravitacija drži Za sve, Zaboraviš li nekad koja je to Jaka. Sila. ? |
Piši poeziju, ženo, Znajući da ničemu ne služi: Od nje nećeš zaraditi, Nećeš odspavati noći, Nećeš se sutra probuditi mlađa. Ipak, Piši poeziju, Ženo, Jer te lakša, Jer te mekša Jer ti prazni dušu Od nametnika svakodnevnice, Od fobija, terora, Od umisljenosti, umora, Imaginarnih situacija i neprijatelja. Piši poeziju jer te ljepša, Jer te ostavlja u tragu, Kao miris, Kao rukopis, Kao da je vječnost tvoja. Piši poeziju, ženo, Piši bilo šta bilo koji čovječe, Jer duša koja pljuje svoj katran na papir Podatnija je životu Od one koja pljuje na pločnik Ili drugome u lice. Piši, čovječe, Zapiši život I pročitaj svoje misli Papir sve trpi, Ljudi ne. Piši čovječe, Budi bolji čovjek. |