Opet je to vrijeme
Da sjedimo skriveni iza zatvorenih prozora
I slušamo kišu, gromove
I vjetar kako divlja,
Misleći kako nismo dovoljno snažni za ulice
Njegujemo prirodu betona i armature
I u razdrndanim stijenama
Kao nekoć pustinjaci
Čuvamo svoja skrovišta gdje nas ništa ne dotiče.
Opet je to vrijeme da se sakrijemo od sunca,
Izgrebemo kore citrusa pod nokte
I onda držimo dlanove pod bradom,
Pretvarajući se da mislimo o nečem hvalevrijednom,
Samo njušimo esenciju vremena oko nas.
Opet je došlo to vrijeme
Da obučemo čarape,
Izvučemo šalove,
I utihnemo salve ljetne životnosti,
Opet je to vrijeme za sebe,
Spašavanje od juga i plime,
Od previše svega i od vrućine,
Opet je to vrijeme preživljavanja,
Vrijeme tankoćutnosti,
Koje nitko ne želi,
A svima treba,
Jer ne možeš bit razbacan,
A složen.
Post je objavljen 27.09.2020. u 21:21 sati.