Ne možeš me samo izrezati Kao djelić kolaža koj ne pripada ludilu, Ne možeš me samo pronaći na rubu prozora Kao strasilo obješeno u prijetnji pticama, Ne mogu ti samo biti sidro u oluji I neka lucica koje ima samo kad svjetionika nema. Necu Necu ti biti utopija Biti utočište tvojoj ljenosti da me se sjetiš kad je sranje, Neću, Biti hrpa govana koju pomirises samo kad se predaleko zauzdam, Nismo, Jednostavno se nismo Cijenili dovoljno Ikad. Nekad ti mama, tata i sestra Ostanu zauvijek. |
Najdraži moj sine, Danas, na dan tvoje prve trke pred ushićenom svjetinom koja svojoj djeci želi sve najbolje, Oprosti, ali nisam ti poželjela samo najbolje: Nisam ti poželjela da budeš najuspješniji, Da se istakneš nad drugima, Da zasjajiš tako da te svi primjete. Nisam, sine, Jer prečesto sam i sama svakog augusta zurila u zvijezde, Čekajući da neka od njih kolosalno padne Da bih ja sebično poželila svoje želje, Ne obraćajući stvarno pažnju na njihov let. Ne, sine. Ne trebaš biti zvijezda. A možda i trebaš, Jer one padaju kao da lete i kada nije august, I kada ne ležimo u vrtovima na svojim dekicama Gledajući u njih da nam se ispune želje. Ustvari, možda je baš u tome stvar, sine, U tom trenu tvog prvog stvarnog natjecanja za pažnju Poželjela sam ti ništa više nego da budeš sretan Pucajući tu loptu, Baš kao zvijezda Koja se s neba spektakularno obruši Ne znajući da je itko gleda. Jer postoji mnoga neka ljepota u tome što se događa kad se ne zna da netko gleda. Želim ti da naučiš perspektivu, sine, Zvijezda padalica piše vatromet na površini neba, Samo igra, Samo uživa, Samo predivna, Ne zna da tako mali ležimo pod njom puni želja. Loše mi ljudi mislimo o zvijezdama padalicama, Kao da su ništa osim svršetka, A propuštamo svu ljepotu leta. Sine, Želim ti da živiš u trenutku I nigdje drugo. I da gledaš i da uživaš Dok pucaš loptu gdje god Da budeš sretan. I da ne razmišljaš o natjecanju kao o prilici za pobjedu nad drugima, Koliko o šansi da podijelite trenutak tog padanja. Jer bezbroj je puteva gdje pozitivne misli vode. Što ti hoću reći, Sine, takmiči se, Ali nikad ne budi ohol pod zvijezdama! Ne budi prema sebi prekritičan, Ali ne budi ni prema drugima: Svi imamo taj jedan moment U kojem opucamo nogom Koja nam je tad najbliža... Ne mora biti najspretnija. Nekad pogodiš, nekad promašiš, nekad pokušaš ali uvijek samo trči ako se zabavljaš.. I ako još nešto mogu poželiti: Želim doživjeti moment kad ćeš znati točno o čemu govorim. A Do tada, molim te misli da je mama simpatično luda, svakako podnošljiva I znaj da cijelim svojim srcem za tebe navijam, Padao ti, letio, lebdio ili što god bio Za što ja još ne mogu ni znat. |