Piši poeziju, ženo, Znajući da ničemu ne služi: Od nje nećeš zaraditi, Nećeš odspavati noći, Nećeš se sutra probuditi mlađa. Ipak, Piši poeziju, Ženo, Jer te lakša, Jer te mekša Jer ti prazni dušu Od nametnika svakodnevnice, Od fobija, terora, Od umisljenosti, umora, Imaginarnih situacija i neprijatelja. Piši poeziju jer te ljepša, Jer te ostavlja u tragu, Kao miris, Kao rukopis, Kao da je vječnost tvoja. Piši poeziju, ženo, Piši bilo šta bilo koji čovječe, Jer duša koja pljuje svoj katran na papir Podatnija je životu Od one koja pljuje na pločnik Ili drugome u lice. Piši, čovječe, Zapiši život I pročitaj svoje misli Papir sve trpi, Ljudi ne. Piši čovječe, Budi bolji čovjek. |