Paralele stvarnosti i vizija
|
bite off more that you can chew of anyone Pojela sam si Sve iluzije. Sad razmišljam da li da Progutam Ili da ispljunem. Nesto kao hrvatska vlada vlada u mene. I čini mi se da (ako ima mjesta za razmišljanje) Da je najbolje Obaviti to danas. Bolje od hrvatske vlade. Pojela me politika. Pojela me romantika. Ako uspijem biti kao hrvatska Vlada, Možda dobra sam. Bolja nego Nedođija, Zemlja u koju sam krenula. |
ne znaš se svađati, stara
|
jednostavno ne razumijem, stvarno ne znam, ne vidim smisao da se deremo jedno na drugo, meni to sve besmisleno lets agree to disagree sve sam više takva, zamjera mi što to ne razumijem, a ja jednostavno razumijem, ali ne u praksi, u praksi ne razumijem kako ubiti drugo stvorenje zvukom i onda ga tražiti živo, praviti se da je sve normalno, praviti se da je tako trebalo. nije. ne znam se svađati, stara. ne želim se svađati. jesam. stara. |
od pamtivijeka pa do danas
|
važno mi je održati taj zamišljeni prostor oko sebe. napuhala sam ga posljednji puta, kao balon, ne onaj koji si mi nudio nego neki posve slučajan, i posve moj. pomalo kao da živim u jastuku, među perjem u mirišljavom pamuku, mekano štirkanom, kako se to samo još mojoj mami da, mislim kako se štitim i kako si najbolje činim. već sam to prije pokušavala: sad pomalo kao da uspijevam. ustvari se nema tu što reći. vatri se ne smiješ približiti, ako se ne želiš opeći. bilo prvog puta kada je mama viknula 'nemoj', kao i posljednjeg kad si ljubila. od pamtivijeka pa do danas, vatra je vruća i konstantna. važno mi je održati taj zamišljeni prostor oko sebe, u kojem vjerujem da mogu opstati od iskušenja, čvrsta usred jastuka. |
the day
|
raspala sam se na yogi danas, kroz ramena i lopatice do suza, kao da neki vulkan puca i osjećam ga kako ključa, znam što dolazi i što se događa. ipak, iznenađuju me numeričke koincidencije, i pomalo je smiješno kako se sve odigrava, kao dobar Hollywood sa primjesama Balkana, još uvijek postoji faktor iznenađenja, ali nekako s ironijom, kao: 'još nisi to savladala?' 'ehm, nisam.' raspadam se na ivaninom krevetu. odjednom sam morala sjesti i plakati. to mi pomaže. erupcija. straši me jako pomisao da te ne bude, a straši me i pomisao da se ovo nastavi. pomalo sam se smjestila na nogama u neki balon i doživljavam. samo doživljavam i ništa ne (pred)osjećam, ili si barem tako govorim da trebam. pomalo strahujem. pomalo mislim da mi možda treba šok-terapija. da nam treba šok-terapija. ići ću i sutra na yogu. prije ili poslije ću se početi sastavljati. |
crveno poput višanja
 moj ofucani lak na noktima, kao samo malo pohabana 2015, završena, a nedovršena, manikura, ni tri dana stara tamno crvena, gušća od krvi, krhka poput vremena, truni se od trajanja: na koju stranu krenuti, što reći, na koje oko suzu pustiti? kao dijete na rubu svijeta promatram kako ne mogu vidjeti cijelu kuglu odjednom, crvena poput višanja, svaka je granica neopipljiva |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.