od pamtivijeka pa do danas

važno mi je održati taj zamišljeni prostor oko sebe.
napuhala sam ga posljednji puta, kao balon,
ne onaj koji si mi nudio nego neki posve slučajan, i posve moj.
pomalo kao da živim u jastuku,
među perjem u mirišljavom pamuku, mekano štirkanom,
kako se to samo još mojoj mami da,
mislim kako se štitim i kako si najbolje činim.
već sam to prije pokušavala: sad pomalo kao da uspijevam.
ustvari se nema tu što reći.
vatri se ne smiješ približiti, ako se ne želiš opeći.
bilo prvog puta kada je mama viknula 'nemoj',
kao i posljednjeg kad si ljubila.
od pamtivijeka pa do danas, vatra je vruća i konstantna.

važno mi je održati taj zamišljeni prostor oko sebe,
u kojem vjerujem da mogu opstati od iskušenja,
čvrsta usred jastuka.

12.01.2016. utorak

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke

sve nijanse koje ne primjetimo
ipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.