važno mi je održati taj zamišljeni prostor oko sebe.
napuhala sam ga posljednji puta, kao balon,
ne onaj koji si mi nudio nego neki posve slučajan, i posve moj.
pomalo kao da živim u jastuku,
među perjem u mirišljavom pamuku, mekano štirkanom,
kako se to samo još mojoj mami da,
mislim kako se štitim i kako si najbolje činim.
već sam to prije pokušavala: sad pomalo kao da uspijevam.
ustvari se nema tu što reći.
vatri se ne smiješ približiti, ako se ne želiš opeći.
bilo prvog puta kada je mama viknula 'nemoj',
kao i posljednjeg kad si ljubila.
od pamtivijeka pa do danas, vatra je vruća i konstantna.
važno mi je održati taj zamišljeni prostor oko sebe,
u kojem vjerujem da mogu opstati od iskušenja,
čvrsta usred jastuka.