nemoj da nas boli
|
neodlučnima okolnosti su sklone poljubi me u srcu kad mi nedostaješ više od ljubavi same ti znaš o čemu govorim kad srljam u nepoznato očima srca što ne vide dalje od koraka poljubi me tako naivno voli me kao da nikad nisam rasla, kao da nikada nisam bila razumna, napući usne da me prepoznaš i raširi ruke u osmijeh... draga, mislim da imam nebo u zagrljaju budimo sloboda! |
mala srca koja ne znaju bolje
|
ako si oprostimo zaborav možda ćemo se sjetiti tko smo bili prije stvarnosti: toliko nas je u ovoj priči da imena više nisu vrijedna pamćenja, u stomaku samo otisci osjećanja preostaju od jedne noći, nekoliko naklonosti i svih nepovezanih kilometara u sazvježđima ljubav na kraju uvijek pobjeđuje, ili je barem dovoljno dobra utjeha za mala srca koja ne znaju bolje: kako u slabosti samo sitničavi možemo biti, da li je do čovječnosti ili do izostanka iste? (treba mi svijet otvoren za poglede) |
bezimeni na usnama
|
kako su mudre oči pune šutnje, tisuću i jedna neizgovorena laž ne čini istinu: one vide. kako su stare bezglasne riječi, sve neizrečeno ne postoji u slovima. svijamo krivulje i gubimo svitke dodira u zavojima. koliko daleko se možemo dodirnuti, nemoj mi reći. |
schitzofrenia
|
možeš li se sjetiti kako mi je ono bilo ime? spavam s prirodom u krevetu kotrljaju se ježevi, blavori i suho lišće, šumi neodlučno vrijeme i dvije strane ogledala, kako ne znamo što želimo onda kada nešto imamo; koji smijeh, čovječe, ništa kao ono smijanje, možeš li se sjetiti tko smo ono mi izvan ovog prostora i vremena, ili to stvarno nije toliko bitno? kad bi barem sjećanja bila pouzdana. |
bosonoga
|
more rastavljeno na vodu i sol, suze razbijene na obali plaču: osjeti žale u zalazak sunca klizavo i bez riječi svitanje je ove noći |
the ease of living (on a good day)
|
i tako sam odlučila jednostavno biti sretna. ma ne zajebavam se, ni sebe, ni tebe, smiri se, chill, reklo bi se. dosta mi je onih koji te pozdravljaju da se požale, koje te poznaju da te spuste, ma dosta mi je negative i te neke sile koja pluseve vuče na minuse, i možda sam trebala pasti iz matematike, a možda bih trebala otkrivati nove teoreme, svakako, skinite mi se, vi koji ste zaboravili da osmijeh liječi bore oko usana bolje nego posljednjih par reklama, zaboravite me, vi koji se ne sjećate hihotanja pizdarijama: jer barem je njih sasvim dovoljno oko nas da u životu ne ponestane smijeha. |
kad više ne budem znala ponovo ću voljeti ovaj svijet
|
što je moje obećanje pred nadom revolucije? tvoja krv nikad neće bit dovoljna za bolju budućnost, koga točno lažeš kad kažeš da je sve dobro i da je kako treba? lažima ne možemo kupiti mir ma koliko da ga želimo, ni nasiljem, ljubavi moja, ne možemo dobiti ništa sem nasilja. i ne, meni nije sve toliko jasno koliko me boli strah da nakon borbe više nijedan život neće biti od istog življenja. doviđenja ili zbogom?, dobro su rekli danas u našim suludim iznenađenjima, danas, tako providno da boli poslije veselja. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.