let u boji naopačke

mala srca koja ne znaju bolje


ako si oprostimo zaborav
možda ćemo se sjetiti
tko smo bili prije stvarnosti:
toliko nas je u ovoj priči
da imena više nisu vrijedna pamćenja,
u stomaku
samo otisci osjećanja
preostaju
od jedne noći, nekoliko naklonosti i svih nepovezanih kilometara
u sazvježđima
ljubav na kraju uvijek pobjeđuje,
ili je barem dovoljno dobra utjeha
za mala srca koja ne znaju bolje:
kako u slabosti samo sitničavi možemo biti,
da li je do čovječnosti
ili do izostanka iste?

(treba mi svijet otvoren za poglede)

20.07.2009. ponedjeljak

- Gukni golube (3) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>