možeš li se sjetiti kako mi je ono bilo ime?
spavam s prirodom u krevetu kotrljaju se
ježevi, blavori i suho lišće,
šumi neodlučno vrijeme
i dvije strane ogledala,
kako ne znamo što želimo
onda kada nešto imamo;
koji smijeh, čovječe,
ništa kao ono smijanje,
možeš li se sjetiti tko smo ono mi izvan ovog prostora i vremena,
ili to stvarno nije toliko bitno?
kad bi barem sjećanja bila pouzdana.
Post je objavljen 12.07.2009. u 02:37 sati.