|
neodlučnima okolnosti su sklone poljubi me u srcu kad mi nedostaješ više od ljubavi same ti znaš o čemu govorim kad srljam u nepoznato očima srca što ne vide dalje od koraka poljubi me tako naivno voli me kao da nikad nisam rasla, kao da nikada nisam bila razumna, napući usne da me prepoznaš i raširi ruke u osmijeh... draga, mislim da imam nebo u zagrljaju budimo sloboda! |