26.04.2006., srijeda
Europsko prvenstvo u triatlonu
Većina vas vjerojatno zna da je Hrvatska, odnosno Rijeka, ove godine domaćin europskog prvenstva u triatlonu za U23 i mlađe. U organizaciju su uključeni i grad Rijeka, riječki sportski savez, Hrvatski triatlon savez i naravno, naš klub, TK Rival.
Jučer smo bili na sastanku u prostorijama gradskog poglavarstva, i koliko vidim, ništa nije prepušteno slučaju. Prvenstvo ima i svoju službenu stranicu, ako kliknete na logo, tu desno ispod najava utrka, doći ćete do nje. Ta dva, odnosno tri dana, Rijeka će živjeti u duhu triatlona, doduše, malo u sjeni završnice svjetskog nogometnog prvenstva. Sveukupno će se održati čak osam utrka, U23, juniori, kadeti i štafete, posebno u muškoj i ženskoj konkurenciji. Generalna proba bit će 10.06.2006. utrka za kup Hrvatske. Lokacija na Preluku je izvrsna, atraktivna i vrlo zahtjevna. Biciklistički dio sastoji se od sedam krugova po legendarnoj motociklističkoj stazi, na kojoj se nekada vozilo za veliku nagradu bivše države. Dakle sve tadašnje svjetske zvijezde moto utrka su vozile ovdje. Zahtjevna staza garantira uzbudljive utrke, jer je gotovo sigurno da natjecatelji neće moći ostati u jednoj grupi. Sve u svemu, velika fešta od triatlona, i pozivam sve koji mogu doći da svakako dođu, jer triatlon se ne da opisati, to se mora doživjeti. Ja osobno, kada sam počeo trčkarati i plivati radi rekreacije, nisam vjerovao da ću ikada sjesti na ono čudo od cestovne bicikle i odraditi triatlon. Sve dok nisam otišao na prvu utrku kao gledatelj. Odmah me je puklo … Važno je naglasiti, da je triatlon izvrstan sport za rekreaciju, i da se njime može baviti doslovno svako, bez obzira na godine, u skladu sa svojim mogućnostima. Ako ne vjerujete, pogledajte malo ovdje.
Osim toga, triatlon je jedan od rijetkih sportova, gdje na većini utrka (EP je iznimka) obični rekreativci startaju skupa sa profesionalcima. Zamislite samo, da na turniru u malom nogometu, možete zaigrati s, na primjer, Ronaldinhom, Bechamom ili barem s Nikom Kranjčarom …
|
- 08:26 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
21.04.2006., petak
Miris ljeta ...
Jučer je dobro zagrijalo, a i danas je prekrasan dan, pravi proljetni. Ipak, meni je nekako već zamirisalo ljeto. Jutros u šest sati, kroz prozor sam vidio onu narančastu izmaglicu, koja obično ljeti najavljuje izuzetno sparan dan.
To me je podsjetilo na one najdraže ljetne treninge. Ustanem se obično oko šest, ili čak i prije, tako da sam prije sedam već na Žurkovu. Bez obzira koliko će kasnije zagrijati, u to je doba još sasvim ugodno. Najprije odvozim tri do pet krugova, zatim potrčim najviše jedan, jer već počinje biti vruće. Na kraju se spustim do mora i otplivam nekih 600 do 800 m. Nikako mi se ne da više. I to lagano. Usput gledam ribe. Kako još nema kupača, zna se vidjeti svašta. Orade, onako u paru, pa ogromna jata salpa, i cipala, a najdraže mi je kad nalete iglice. Onako gusto zbijene, neposredno ispod površine, znaju me prestrašiti, u prvi trenutak. A onda ja njih potjeram, pa iskaču u lukovima, kao mali dupini. Nakon svega, malo se odmorim i osunčam, a prvi kupači, i to mahom stariji ljudi, tek stižu. Stvarno, ljudi uopće ne znaju što propuštaju samo zato što im se ne da ustati rano. Kostrenske plaže, rano ujutro, mir, tišina i miris mora i borova , a popodne gužva, milijun auta, valovita, mutna voda i neugodni mirisi losiona za sunčanje. I gomila vrištave mladeži koja do besvijesti igra picigin ili kartaju i puše. Dva svijeta. Moj i njihov. Samo što ja njihov znam, a znaju li oni ovaj moj … možda i bolje ovako …
Eto, nadam se sutra zaviriti na Žurkovo, da vidim osjeća li se već ta ljetna čarolija. Ako i ne, šparoga će biti sigurno. U nedjelju je duatlon u Labinu, ali sumnjam da ću ići. Radije bi još jedan „ljetni“ trening …
|
- 12:57 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
18.04.2006., utorak
Zadnje kolo duatlon lige ...
Došao sam u 10 i 15 i još nije bilo nikoga. Taman kad sam htio krenuti na jedan probni krug, pojavio se Neno. Malo smo popričali, i kako u 10 i pol još uvijek nije bilo nikog krenuo sam na zagrijavanje. Skoro sam već završio prvi krug, kad je prošao Neno, i, onako u prolazu, objavio da nema ni pasa. Počeli su se pojavljivati tek nekoliko minuta prije 11, i onda je krenula degustacija malvazije i žlahtine, Nedi je dijelio uskršnja jaja za klince, sve divno i krasno, samo meni se žurilo, a sve se više činilo da od utrke neće biti ništa. No, ipak, oko 11 i pol su krenuli da će postaviti konstrukciju zone izmjene. Jedva sam ih nagovorio da trčimo bez toga. Jednostavno, bicikle smo naslonili na aute, ili rub pločnika. Ionako, cijeli taj cirkus izvodimo radi mladih članova kluba, da vježbaju okretanje brojeva, skidanje i stavljanje kacige, i sve ostale elemente koji čine triatlon utrku. Ali njih nema. Osim malog Matea, koji je odradio sve četiri, mi ostali smo svi veterani. Osim toga, Šegi je najavio da će odraditi dupli duatlon, tako da ni on, zapravo, ne sudjeluje danas. Zato smo nagovorili Željka da trči, iako je on trebao biti sudac. Današnja utrka bila je, dakle, bez sudaca i štopera, tako da su konačni rezultati točni, a prolazi su malo improvizirani, pa ako neko ima primjedbe, neka se javi. Nedi je najavio da će me danas dobiti, i obzirom da nisam bio baš od volje, nisam nimalo sumnjao u to.
Krenuli smo svi zajedno, u grupi, lagano za 4:15 prvi km. Bilo mi je dosta teško, ali sam nastojao pratiti grupu jer sam pomislio kako možda namjeravaju odraditi grupni trening, što bi bila dobra ideja. Ipak, nakon drugog kilometra Zdenko je povukao, a ja sam nastojao držati na oku Nedija i Matea, kako bi pokušao odvoziti s njima. Do kraja trčanja sam ih dostigao, tako da smo u zonu izmjene ušli skupa, ali smo izašli samo Mateo i ja, ne znam što je Nedi spetljao, ali je prilično zakasnio. Vožnja je bila čudna. Ja sam vukao veće dionice, a kad bi se malo odmaknuo da se odmorim, Mateo bi mi pobjegao, pa sam ga morao loviti. Nedi nam je bio blizu, ali nikako da nas ulovi. Ipak, na kraju sam imao najbolje vrijeme bicikle do sad. Unatoč lošem trčanju, uspio sam poboljšati osobni rekord za 5 sec. Neno i Zdenko su vozili skupa, tek je na kraju Zdenko pobjegao stotinjak metara nadajući se da će to održati na trčanju, no nije uspio. Zanimljivo je da je s njima vozio i jedan rekreativac, na dobroj bicikli, kojeg sam prvi put vidio. Da je bila ozbiljna trka, njih dvojica bi bili diskvalificirani, zbog vožnje u zavjetrini s biciklistom koji ne sudjeluje u utrci, a ja bi pobijedio, he…he…
|
- 11:22 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
14.04.2006., petak
Sretan uskrs ...
Znam da je već vrijeme da nešto napišem, ali cijeli ovaj tjedan sam imao dosta posla, i kad god bi pomislio, evo, sad ću, a ono nešto iskrsne.
Kasnije mi nestane inspiracije i tako vrijeme začas prođe. Ni sad baš nemam neke pametne ideje, doma sam i veza sa internetom mi je užasno spora. Malo sam prosurfao ovaj tjedan, i našao puno zanimljivih stranica o plivanju. Posebno me se dojmilo što se skoro svugdje održavaju razna natjecanja u plivanju za veterane. U plivanju se veteranima smatraju već od 25 god. I plivaju se sve discipline, čak i za kategoriju 90+ imate 200 delfina. Malo sam pogledao svjetske veteranske rekorde. Da se posvetim plivanju malo ozbiljnije, možda bi se mogao nositi s onima od 65 do 70. Oni od 60 do 65 su mi prejaki. Bez šale, u mojoj kategoriji svjetski rekord na 200 delfin iznosi nešto oko 2:07. Posebno me se dojmilo, što za većinu tih veteranskih svjetskih rekordera nikad nisam čuo. Nisu to veliki plivači svjetske klase koji u veteranskim godinama nastupaju i dalje. To su ili "slabiji" plivači koji su afirmaciju dočekali "pod stare dane" ili fanatici koji su kasno počeli sa ozbiljnim treninzima. U svakom slučaju, šteta da kod nas ne postoji, bar jednom godišnje, veteransko prvenstvo na državnoj razini. Za početak npr. 50 i 100 m. u svim disciplinama i još, recimo, 200 i 400 slobodno, plus 200 mješovito. Nadam se da će neko to pokrenuti, a ne da opet moram sam, kao i zimsku ligu u trčanju. Htio sam je trčati, pa sam je morao izmisliti. (he... he...bar sam imao dobar uzor u ZL Lagvić).
Našao sam još dosta zanimljivih stranica o trčanju i triatlonu, koje ću što prije objaviti među linkovima, ako ne danas (doma mi je to zeznuto zbog sporog kompa) onda drugi tjedan s posla. Između ostalog, svjetske atletske rekorde za skoro sve zemlje. Naravno, nas nema, ali zato ima BiH i Slovenija, čak i Balkan ??? Pod Balkanom su rekordi, valjda, SiCG, jer naših nema. Htio sam se malo sprdati sa rekordima Andore, ali kad sam vidio da im je rekord u maratonu 2:14, prošla me je volja. Za utjehu, tu je uvijek dežurna Albanija, gdje bi mnogi naši rekreativci napravili pravu sječu rekorda. Još mi ostaje da najavim sutrašnje zadnje kolo duatlon lige, kao i maraton u Splitu, koji ove godine ima pristojan nagradni fond. Baš me zanima koji "lovac" će se odazvati jer 1.500 eurića bi moglo namamiti i nekog jačeg od Kejžara ili Kodže. I naravno, sretan uskrs svima, i nemojte pretjerati s šunkom i jajima, jer trčati se mora i nakon uskrsa ...
|
- 23:48 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
10.04.2006., ponedjeljak
Tour de grobnik ...
U subotu je bio prekrasan dan, pravi proljetni, sunčano i toplo, malo vjetra, idealno za šetnju. Došao sam na Žurkovo oko devet, i nikako mi se nije dalo voziti, jedva sam čekao da odradim trening, pa da zavirim ima li koja šparoga.
Vozio sam tri kruga, i malo se penjao onim uzbrdicama prema školi. Primjetio sam da ima malo vjetra, sa zapada, kao da malo gura prema dimnjaku i koči natrag. To je inače prava rijetkost, ovdje obično puše na refule, u prsa ili u bok, pa kako god da voziš. Odlučio sam iskoristiti priliku, i probati jedan polukrug, do daske. Krenuo sam sa pola parkirališta, onako, „mrtvi start“ s mjesta . Htio sam vidjeti, mogu li do dimnjaka za manje od 5 min. (suludo). Nagazio sam koliko god sam mogao, i pazite sad 5:15 sec do onog znaka na ulazu u parking, odnosno 5:28 do kraja parkinga … he… he… prosječna brzina 34,5 km/h. Kad bi tako mogao 3 kruga i bez vjetra, to bi bilo nešto … ipak, treba i ovo odvoziti, probajte … Jučer pak, odradio sam mali tour de Grobnik … Planirao sam voziti od spomenika prema G. Jelenju, pa dok ide … Nije išlo baš daleko, štufalo me već nakon 2 km. Vratio sam se natrag i krenuo još jednom. Na otprilike istom mjestu sam ustanovio da brdo nije za mene. Odlučio sam upotpuniti dojam vožnjom prema Dražicama, pa sam produžio prema Jelenju, i sve tako dalje i dalje do Zoretića i Kukuljani, dalje mi se nije dalo jer je cesta postajala sve uža i sve rupatija (koji izraz!). Ljudi su išli u crkvu noseći grančice masline i čudili se koji je ovo, a nije Ljubas. U povratku, u Dražicama, jedan manijak u crvenom audiu, projurio je na 5 cm od mene, i podsjetio me još jednom, koliko sam u pravu što izbjegavam cestu, i uglavnom treniram na Žurkovu. Inače u subotu se vozio Duatlon u Puli, i moji dečki su bili dobri, pogotovo mali Mateo, koji je opet pobijedio. O tome čak piše u današnjem Glasu Istre. Jučerašnji pak Polumaraton u Osijeku okupio je čak 190 trkača, a trčalo se bogami i u Parizu ...
|
- 11:56 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
05.04.2006., srijeda
Trening s Ildom ...
Kako smo mi, rivalovci, prilično slabi biciklisti, jedan pravi biciklist, Ildo Gržić, ponudio se da organizira zajedničke biciklističke treninge sa naglaskom na vožnju u grupi. To je prilika koja se ne propušta, pogotovo za mene, koji sam na bicikli totalna truba.
Našli smo se kod spomenika na grobniku, nas šestero, tri cure, Ildo Željko i ja. Dogovorili smo se da nakon početnih nekoliko km za zagrijavanje, krenemo u grupnu vožnju, na način da svako od nas vuče cca 15-20 sekundi, a onda se odmakne ulijevo, propusti slijedećeg, a sam ode na kraj kolone. Zvuči jednostavno, ali kad smo počeli, bilo nas je svagdje. Grupa je stalno pucala, nismo znali točno kojim ćemo putem, smetao nam je promet, rupe na cesti itd … zato me je i začudilo kad je Ildo, nakon prvog kruga rekao da nismo ni tako loši za prvi put. Zapravo se najbolje držala Elena, vidjelo se da ima dosta iskustva u grupnoj vožnji. Martina i Željko su teško pratili naš tempo, a meni je bio najveći problem odrediti tempo kad sam na čelu. Kad sam prvi put povukao, i okrenuo se nakon desetak sekundi, grupa je bila 50m iza mene. S druge pak strane, kad sam vozio u zavjetrini, nisam se usudio voziti preblizu, jer sam osjećao da mi grupa nikako ne može pobjeći. Sve se to promijenilo u drugom krugu, kad su Martina i Željko definitivno otpali, a Ildo počeo davati smjene. U dva navrata, kad bi on preuzeo, grupa mi je skoro pobjegla. Eto, upravo to mi se redovito događa na utrci, trenutak nepažnje, zavoj, rupa na cesti ili nešto drugo … i odeee … Sad sam se uvjerio da mi i grupa u kojoj ima objektivno slabijih vozača od mene, može pobjeći ako je povuče neko jači. Vrlo korisno i poučno. Zadnjih nekoliko km išli smo prilično dobro, blizu 40 km/h, i kad smo stigli do spomenika Ildo je označio kraj treninga. Šteta, baš bi mi bio sjeo još jedan krug, sad kad smo se nekako uštimali. Nakon dogovora za slijedeći termin, i neobaveznog razgovora, presvukao sam se i bacio pogled na biciklistički satić. Prešli smo 28 km …. hmmm, nemoguće, valjda sam ga zaboravio resetirati prije treninga. Znači, uz onih 19-20 km na Jarunu, današnji trening je bio cca 8 km … nije baš nešto. A onda sam se sjetio da sam ga sigurno resetirao, znam, jer sam dugo petljao, pa sam zapamtio. Provjerio sam sa curama, stvarno, 28 km … nevjerojatno, a meni se učinilo da smo vozili 20-tak minuta …
|
- 09:58 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
03.04.2006., ponedjeljak
Naporan vikend ...
Konačno sam ugrabio malo vremena, baš mi je nahrupio posao, uvijek je tako kad želim nešto napisati. Naporan vikend je iza nas, i kao posljedica toga, mogu vam reći, da sam poprilično razbijen. Noge, a i cijelo tijelo, me bole, kao što već davno nisu. Izgleda da ja ipak nisam u stanju pošteno odraditi dvije trke u dva dana. Nismo svi Nenad Lovrec.
No krenimo redom. U subotu, kao što sam i najavio, otišli smo s tri ekipe na državno ekipno prvenstvo u sprint duatlonu. Kako smo prošli ? Ne znam, vjerovali vi ili ne. Zvaničnih rezultata još nigdje nema, a proglašenje ekipnog dijela najavljeno je za drugu subotu u Puli. Seniori su otprilike četvrti ili peti, mi veterani smo vjerojatno drugi, iako su bile i neke priče po kuloarima da smo prvi. I naša ženska ekipa je možda nešto osvojila, ali ponavljam, ništa ne znamo zvanično. U kadetskoj utrci uvjerljivo je pobijedio naš mali Mateo. Što se same trke tiče, ništa novo, skoro svaki put na Jarunu ista priča. Bilo je nešto vjetra, i to mi je naravno smetalo. Solidno sam odradio prvo trčanje za 21:15, ostavivši iza sebe lijepi broj duatlonaca, i puno potencijalnih prilika za „šlepanje“. No, na bicikli ista stara priča. Najprije sam malo vozio iza jednog „broja 83“, a kad nas je sustigla dobro organizirana grupa od 6-7 duatlonaca (to su se organizirali oni koje sam ostavio na prvom trčanju) „broj 83“ se priključio, a ja sam nekako ležerno propuštao jednog po jednog, i kad je prošao zadnji, malo mi je pobjegao, puhnulo je malo vjetra, i jednostavno sam ostao sam. Da sam se zadržao s tom grupom, vjerojatno bi odradio trku za cca 1:06, i bio bi jako zadovoljan, a ovako … opet 1:10 po treći put isti rezultat. Na povratku je bilo vrlo živopisno, čak sam nasjeo na sočnu prvoaprilsku šalu, koja vjerojatno nije ni bila namijenjena meni . U nedjelju … Dan velikog trčanja, kako Šoljaga naziva svoju trku. Mali mi je bio na „mićem maratonu“ i ovaj put je došao negdje u sredini (lani je bio među zadnjima) i jako je razočaran, jer se nadao pobjedi (ne znam na osnovu čega). Mi, veliki, prilično smo se nagužvali i nadrndali u busu za Lovran. Trebala su biti bar dva. I kasno smo stigli, svega dvadesetak minuta prije starta, mnogima to nije dovoljno za pošteno zagrijavanje. Čim smo krenuli, znao sam da neće biti lako, noge su mi bile teške, još od jučer. Prvi kilometar za 5:00, i to me prevarilo, ili nije bila dobro postavljena oznaka, ili sam zakasnio sa štopanjem, uglavnom, malo sam pojačao, da bi drugi km. Ispao za 4:10. To je pak prejako, ali išlo je. Nakon 6-7 najtežih kilometara, ipak sam shvatio da od rezultata neće biti ništa, noge su bile preteške, a i malo je bilo pretoplo za mene, oko 18 C. Nastavio sam laganije, i u cilju, obzirom na sve, prihvatljivih 1:41. Ni za ovu trku još uvijek nigdje nema rezultata. Čim se pojave, objavit ću ih i ja …
|
- 10:44 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|
