Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/melez

Marketing

Trening s Ildom ...

Kako smo mi, rivalovci, prilično slabi biciklisti, jedan pravi biciklist, Ildo Gržić, ponudio se da organizira zajedničke biciklističke treninge sa naglaskom na vožnju u grupi. To je prilika koja se ne propušta, pogotovo za mene, koji sam na bicikli totalna truba.
Našli smo se kod spomenika na grobniku, nas šestero, tri cure, Ildo Željko i ja. Dogovorili smo se da nakon početnih nekoliko km za zagrijavanje, krenemo u grupnu vožnju, na način da svako od nas vuče cca 15-20 sekundi, a onda se odmakne ulijevo, propusti slijedećeg, a sam ode na kraj kolone. Zvuči jednostavno, ali kad smo počeli, bilo nas je svagdje. Grupa je stalno pucala, nismo znali točno kojim ćemo putem, smetao nam je promet, rupe na cesti itd … zato me je i začudilo kad je Ildo, nakon prvog kruga rekao da nismo ni tako loši za prvi put. Zapravo se najbolje držala Elena, vidjelo se da ima dosta iskustva u grupnoj vožnji. Martina i Željko su teško pratili naš tempo, a meni je bio najveći problem odrediti tempo kad sam na čelu. Kad sam prvi put povukao, i okrenuo se nakon desetak sekundi, grupa je bila 50m iza mene. S druge pak strane, kad sam vozio u zavjetrini, nisam se usudio voziti preblizu, jer sam osjećao da mi grupa nikako ne može pobjeći. Sve se to promijenilo u drugom krugu, kad su Martina i Željko definitivno otpali, a Ildo počeo davati smjene. U dva navrata, kad bi on preuzeo, grupa mi je skoro pobjegla. Eto, upravo to mi se redovito događa na utrci, trenutak nepažnje, zavoj, rupa na cesti ili nešto drugo … i odeee … Sad sam se uvjerio da mi i grupa u kojoj ima objektivno slabijih vozača od mene, može pobjeći ako je povuče neko jači. Vrlo korisno i poučno. Zadnjih nekoliko km išli smo prilično dobro, blizu 40 km/h, i kad smo stigli do spomenika Ildo je označio kraj treninga. Šteta, baš bi mi bio sjeo još jedan krug, sad kad smo se nekako uštimali. Nakon dogovora za slijedeći termin, i neobaveznog razgovora, presvukao sam se i bacio pogled na biciklistički satić. Prešli smo 28 km …. hmmm, nemoguće, valjda sam ga zaboravio resetirati prije treninga. Znači, uz onih 19-20 km na Jarunu, današnji trening je bio cca 8 km … nije baš nešto. A onda sam se sjetio da sam ga sigurno resetirao, znam, jer sam dugo petljao, pa sam zapamtio. Provjerio sam sa curama, stvarno, 28 km … nevjerojatno, a meni se učinilo da smo vozili 20-tak minuta …

Post je objavljen 05.04.2006. u 09:58 sati.