Došao sam u 10 i 15 i još nije bilo nikoga. Taman kad sam htio krenuti na jedan probni krug, pojavio se Neno. Malo smo popričali, i kako u 10 i pol još uvijek nije bilo nikog krenuo sam na zagrijavanje. Skoro sam već završio prvi krug, kad je prošao Neno, i, onako u prolazu, objavio da nema ni pasa. Počeli su se pojavljivati tek nekoliko minuta prije 11, i onda je krenula degustacija malvazije i žlahtine, Nedi je dijelio uskršnja jaja za klince, sve divno i krasno, samo meni se žurilo, a sve se više činilo da od utrke neće biti ništa. No, ipak, oko 11 i pol su krenuli da će postaviti konstrukciju zone izmjene. Jedva sam ih nagovorio da trčimo bez toga. Jednostavno, bicikle smo naslonili na aute, ili rub pločnika. Ionako, cijeli taj cirkus izvodimo radi mladih članova kluba, da vježbaju okretanje brojeva, skidanje i stavljanje kacige, i sve ostale elemente koji čine triatlon utrku. Ali njih nema. Osim malog Matea, koji je odradio sve četiri, mi ostali smo svi veterani. Osim toga, Šegi je najavio da će odraditi dupli duatlon, tako da ni on, zapravo, ne sudjeluje danas. Zato smo nagovorili Željka da trči, iako je on trebao biti sudac. Današnja utrka bila je, dakle, bez sudaca i štopera, tako da su konačni rezultati točni, a prolazi su malo improvizirani, pa ako neko ima primjedbe, neka se javi. Nedi je najavio da će me danas dobiti, i obzirom da nisam bio baš od volje, nisam nimalo sumnjao u to.
Krenuli smo svi zajedno, u grupi, lagano za 4:15 prvi km. Bilo mi je dosta teško, ali sam nastojao pratiti grupu jer sam pomislio kako možda namjeravaju odraditi grupni trening, što bi bila dobra ideja. Ipak, nakon drugog kilometra Zdenko je povukao, a ja sam nastojao držati na oku Nedija i Matea, kako bi pokušao odvoziti s njima. Do kraja trčanja sam ih dostigao, tako da smo u zonu izmjene ušli skupa, ali smo izašli samo Mateo i ja, ne znam što je Nedi spetljao, ali je prilično zakasnio. Vožnja je bila čudna. Ja sam vukao veće dionice, a kad bi se malo odmaknuo da se odmorim, Mateo bi mi pobjegao, pa sam ga morao loviti. Nedi nam je bio blizu, ali nikako da nas ulovi. Ipak, na kraju sam imao najbolje vrijeme bicikle do sad. Unatoč lošem trčanju, uspio sam poboljšati osobni rekord za 5 sec. Neno i Zdenko su vozili skupa, tek je na kraju Zdenko pobjegao stotinjak metara nadajući se da će to održati na trčanju, no nije uspio. Zanimljivo je da je s njima vozio i jedan rekreativac, na dobroj bicikli, kojeg sam prvi put vidio. Da je bila ozbiljna trka, njih dvojica bi bili diskvalificirani, zbog vožnje u zavjetrini s biciklistom koji ne sudjeluje u utrci, a ja bi pobijedio, he…he…
Post je objavljen 18.04.2006. u 11:22 sati.