29.05.2006., ponedjeljak
Utrka u Bribiru ...
Zamislite samo, kakva bi to bila čast za jednog rekreativca poput mene, stajati na pobjedničkom postolju uz legende Dragu Paripovića i Ivana Stanića ? E, pa vjerovali vi ili ne, ja sam tu čast zaslužio, ali ne i doživio. A zašto ? Pa, saznat ćete ako pročitate dalje !
U subotu sam, ipak, u zadnji čas odlučio otići na utrku u Bribir unatoč glasnom (škljocanje) i argumentiranom (bolovi) prosvjedu mog desnog koljena. Vrijeme je izgledalo dobro, oblačno i ne prevruće. Ovo je inače 14. izdanje utrke, koja je bila zamrla par godina, pa ju je moj dobar znanac, nekadašnji plivač, a sada vrijedni rukometni i sportski radnik i uspješni poduzetnik Zoran Spoja odlučio obnoviti. Za svaku pohvalu. Osim inicijative, za svaku pohvalu je i organizacija brojnih dječjih utrka, veliki broj volontera i vatrogasaca na stazi, i potpuno zatvorena cesta za vrijeme utrke. Na žalost, bilo je i propusta, od sitnijih, poput papirnatih brojeva koji su trajali do prve okrepne stanice, pa do vrlo loše organiziranog prometa za vrijeme dječjih utrka. No, ono najgore, događalo se na proglašenju. Uopće ne znam, kako bi to drugačije opisao, nego totalna konfuzija. Iako se, na samo proglašenje, čekalo dosta dugo, navodno zbog tehničkih problema, niko se nije bunio, jer smo se lijepo družili uz odličnu klopu i cugu. I kad je konačno počelo, čovjek s mikrofonom pozvao je ukupnog pobjednika, Sašu Belčića, i uručio mu njegovu zasluženu nagradu u omotnici. I čovjek, normalno, čeka, očekujući još nešto (pehar, medalju). Nakon par trenutaka zbunjoze, organizator poseže za stolom prepunim pehara i medalja, i bira doslovce najmanji pehar, velik jedva desetak cm skupa s postoljem. U publici urnebes, svi se smiju, i pitaju se za koga su onda oni veliki (a bilo ih je dosta ). Na to zbunjeni organizator reagira tako da uzima natrag onaj mali pehar, i daje Saši zlatnu medalju. Ajde, dobro, da vidimo dalje. Nakon toga poziva Dragu Paripovića, kao drugoplasiranog, i uručuje i njemu omotnicu i pazi sad, i njemu zlatnu medalju ???. Kao za prvo mjesto u kategoriji. Nakon njega, Zoran Žilić, omotnica i opet zlatna medalja, pa Ivan Stanić omotnica i srebrna medalja (opet za kategoriju) itd … Za cijelo to vrijeme, niko nije ostajao na zamišljenom postolju (radi slikanja ili tako nešto), nego bi mu tutnuli u ruke (ne oko glave) medalju i omotnicu i briši. Onda su nešto proglašavali za one dječje trke, ali djeca su se uglavnom (normalno) već bila razbježala doma. Kreće proglašenje po kategorijama. Muški 40-49, treće mjesto JA (iznenađenje), opet isto, medalja u ruke i magla. Pa muški 50-59, a ja se pitam, ko su prvi i drugi u mojoj kategoriji, i onda skužim, pa Dragec i Stanić, samo njih su otpravili prije. Nakon najstarije muške kategorije 60+, organizator je počeo nešto petljati u stilu hvala i dođite nam opet, a u publici opet smijeh. Što je sa ženama ? Pozvali su najprije drugoplasiranu u utrci i dali joj zlatnu medalju (za kategoriju), pa dalje po kategorijama, i nakon najstarije opet hvala, vidimo se dogodine, a ukupna pobjednica ništa. U publici već svi ludi, urlaju, (nije bilo puno učesnika, i svi su manje-više napamet znali poredak). Tek nakon toga pozivaju Dajanu, i uručuju joj, pazi sad ovo, uvjerljivo najveći pehar (i neka, samo, zašto ne i Saši …). Nakon svega, na stolu je ostalo više pehara i medalja nego što je podjeljeno, tako da sam ja uvjeren da je Spoja kupio svega koliko treba, samo oni što su dijelili nisu znali kome i što. Šteta, jer su medalje izuzetno lijepe, a diplome odlično dizajnirane. Ovakva podjela „plijena“ nadmašila je čak i one legendarne kastavske utrke, gdje npr, trećeplasirana u kategoriji žena 50+ dobije pehar, tri medalje i novčanu nagradu, a ukupno drugoplasirani u utrci ništa …
|
- 12:31 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
22.05.2006., ponedjeljak
Počinje sezona ...
Ljeto se polako približava, a s njim i triatlon sezona. Jučer je održana utrka u San Remu, a bili su i svi naši reprezentativci. Nemam još nikakvih saznanja kako je bilo, ali tu su rezultati, pa prosudite sami. Posebno me čude loši nastupi slovenca Cebina, a i našeg Ljubasa. Kad Matija ulovi inspiraciju sigurno će napisati nešto na svom blogu, pa ćemo vidjeti. Ne znam zašto je Gordan prestao pisati, ipak je on reprezentativac, i vrlo dobar natjecatelj, i svima koji vole triatlon bio bi puno zanimljivije čitati o njegovim treninzima i utrkama, nego o mojim. Kad već spominjem svoje treninge, u petak sam otrčao cca 8-9 km, dok je mali bio na rukometu, i osjećao sam se kao da trčim zadnjih 8 km maratona. Nakon toga me koljeno toliko rastura, da sam u subotu i nedjelju samo vozio, nisam ni pomislio na trčanje. Veselio sam se utrci u Bribiru, ali sad i ona postaje upitna. Proteklog vikenda, čini se, nije bilo baš nekih trkačkih događanje, osim noćne utrke u Samoboru, gdje je nastupilo navodno samo 16 natjecatelja. Održan je zato duatlon u Žrnovnici, i kako se čini, bilo je dobro, iako su nastupili takoreći samo Splićani. I naš Mateo, koji ove sezone još ne zna za poraz … Sve čestitke !
|
- 11:44 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
15.05.2006., ponedjeljak
Maratonci trče ...
Jučer sam, nakon dugo vremena, odlučio pogledati malo što je još ostalo od analognih satelitskih programa, osim eurosporta, kojeg tu i tamo pogledam. Vrteći tako, među brojnim kanalima pokrivenim televizijskim snijegom, naletio sam na neki koji je u kutu imao oznaku BW (čini mi se) a prenosio je uživo Gutenberg maraton Mainz.
Da prenosio ! To je bila prava trkačka fešta. Da se razumijemo, to nije nikakav veliki europski maraton u rezultatskom smislu. Svega trojica prvoplasiranih ispod 2:20, a svega 50-tak ispod 3 h. Ali zato preko 5.000 ljudi trčalo je što maraton, što polumaraton pa čak i 2/3 maratona. I to najveći broj (oko 45%) između 4:00 i 4:30 h, dakle rekreativci i stariji trkači. To je ono što bih ja volio da se desi kod nas, makar za 10 godina. Da ljudi trče masovno, i to ne samo za sebe i ne samo na rezultat. A osim ovoga, jučer se trčalo još 5 maratona u europi, koliko ja znam, i svugdje je vjerojatno bilo slično. No, za utjehu, prošli vikend nije ni ovdje bilo tako loše. U Umagu je trčalo preko 300 ljudi na svim trkama, a na Sljeme je jučer jurnulo 144 trkača. Za zagorsku trku nigdje ne mogu naći rezultate, kao ni za famoznu Viroviticu. Ali ponavljam, malo je rekreativaca, sve su to neki ambiciozni trkači, koji se ganjaju, i ako nisu osvojili makar medalju u kategoriji ili popravili osobni rekord, nisu zadovoljni. A oni pravi rekreativci ne idu na trke, čak ni lokalne, evo najbolji primjer je naša zimska liga …
|
- 12:22 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
12.05.2006., petak
Koliko utrka ...
Opet se potvrđuje ona moja teorija kako u hrvata ima sve više utrka, a sve manje trkača. Evo u vikendu pred nama ima ih čak četiri.
U subotu polumaraton u Umagu i utrka u čast zagorskih velikana u Velikom Trgovišću, a u nedjelju brdska utrka Sljeme i doživjeti stotu u Virovitici. I sve, osim Umaga, imaju bogati nagradni fond. Naročito ona u Virovitici, gdje je nagrada za prvoplasiranog muškog natjecatelja čak 4.000 Kn, za malo više od 5 km. Dakle, 250 kn po minuti, odnodno 15.000 na sat. Nije loše! Baš će se Mađari veseliti. Ako ne, uvijek im ostaju ruksaci i otvoreni automobili ostalih trkača. Nisam mogao vjerovati kad sam čuo što se desilo u Splitu. U Umagu sam bio lani, na prvom obnovljenom izdanju, i utrka zaslužuje sve preporuke. Prava fešta, puno utrka, puno djece, prekrasan ambijent, jedino nije baš lagana kako se na prvi pogled čini. Ima dosta gore dolje. Na slovenskom trkačkom forumu vidim da se sprema grupa od preko 40 trkača. Jako dobro, pogotovo kad se uzme u obzir da oni imaju još puno više utrka nego mi, i da ih je teško (rekreativce) dobiti na naše trke. Sljeme je ove godine prva utrka u Salomon Croatia kupa, koji ove godine ima jako bogat nagradni fond. Druga utrka bi trebala biti Učka, odnosno Lovran Učka 1400, kako mi je rekao Šoljaga da je njen puni naziv. I to je skoro sve što znam o toj utrci, raspisa i propozicija još nigdje nema. Svejedno namjeravam pokušati, iako 1400 m visinske razlike na 12 km … hmmm… gadno …
|
- 12:10 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
11.05.2006., četvrtak
Kruha i foruma ...
Nakon što su triatlonci (i triatlonke) u nedjelju odradili testiranje, i pokušali ispuniti norme za ulazak u reprezentaciju, opet je zakuhalo na raznim forumima.
Tema je već sto puta prožvakana, a počela je još negdje početkom godine, čini mi se nakon zagrebačke novogodišnje utrke i to sasvim drugačije. Jedan od sudionika se požalio da su došli Mađari, i pokupili sve novce, valjda mu je neki triatlonac odgovorio i tako je počelo … Bilo je tu svakakvih uvreda, sjećam se da je neko napisao da triatlonci trče kao pavijani, i to mi je bilo najsmješnije. Istina je, ali idu … ne znam čemu sve to, i zašto se ljudi toliko pale, kad je stvar jednostavna. Trkači bolje trče, a triatlonci bolje odrađuju triatlon. U globalu. E, sad, jasno je da će najbolji triatlonci trčati bolje od manje dobrih trkača, i da bi najbolji trkači, da sastave triatlon, bili bolji od lošijih triatlonaca, ali toliko vremena i komentara i žučnih rasprava tipa „da je tajitaj tadaitada bio tuitu mogao je trčati tolikoitoliko“, ali nije i to je to. No ja bi rekao ipak nešto u obranu triatlonaca, što izgleda ne znaju svi trkači. Trčanje nakon plivanja i bicikle nije isto kao i suho trčanje. Ako ne vjerujete, probajte. Meni su najmanje dvojica poznatih cestovnih trkača rekli da su triatlon probali jednom u životu, i da više ne bi nikad. Nisu sami sebe mogli prepoznati na njihovoj disciplini. Isto mi je rekao i jedan poznati slovenski plivački maratonac. Da ga je bicikla doslovce ubila … A oko ženske trkačke norme na 10 km od 39:30 započela je još jedna zanimljiva debata. Koliko cura uopće u Hrvatskoj to može istrčati, jer da je norma prejaka. Ja pak mislim da nije prejaka, nego naše cure nažalost slabo trče. Da se razumijemo, nisu ni muški puno bolji, najslabiji hrvatski atletski rekord (prema bodovima) je onaj u maratonu … I zato, ostavimo se praznih priča i neka svako od nas učini nešto za napredak trčanja i triatlona. U prvom redu u popularizaciji. Jer, što nas više bude na raznim trkama, i rezultati će biti bolji …
|
- 14:01 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
06.05.2006., subota
Subotnji trening ...
Inače ne pišem u ovo doba, ali sad mi je baš došao gušt. Subota je, ručali smo i mene je uhvatila neka fjaka. Prilično sam umoran, jutros sam odradio dosta dobar trening. Najprije sam morao svratiti kod Vasketa po kotač, jer mi je na zadnjem treningu pukla guma. Zanimljivo, kaže da je pukla uz sam ventil, i kako sam je napumpao, nekako je držala svih ovih pet dana. Stavio je novu, i po običaju, naplatio mi samo gumu, bez montaže. Morat ću ga staviti među sponzore. Na Žurkovu nije bilo skoro nikoga, samo neka dva talijana, nalik na pedere, u kamperu. Bilo mi je pomalo neugodno skinuti se pred njima u biciklističke gaće. No, umjesto njih, moja guza je privukla jednu gospođu, inače dugogodišnju poznanicu, koja nije odoljela da me dolazeći autom pošlata po istoj. Čudno kako muške guze u biciklističkim gaćama djeluju na žene.
Odvozio sam četiri kruga, prvi lagano, dva malo jače i zadnji opet lagano. Vrijeme za prva tri kruga ispalo je tek nešto malo preko četrdeset minuta, što znači, da sam vozio i prvi krug jako, sigurno ispod četrdeset. Nakon toga sam otrčao jedan krug do dimnjaka, i natrag uz more, dakle, oko sedam, sedam i pol km. Bilo je prilično sparno, ali trčao sam dosta dobro. U dva navrata sam potegnuo do daske po 400-500 m uzbrdo. Inače jako teško podnosim vrućinu i sparno vrijeme, zato sam ove godine odlučio forsirati treninge upravo po takvom vremenu, možda mi to pomogne na utrkama. Nakon svega, nabrao sam i dobar mac šparoga. Moram pod hitno skinuti dvije do tri kile, svečano obećajem, sebi i vama, da će se to i dogoditi u slijedećih mjesec dana. Inače, morat ću opet, skrivati trbušinu do pred sami start triatlonske utrke noseći majicu preko dresa. Da mi je samo znati ko je izmislio te dvodjelne dresove, stisne gore, stisne dolje, a između ...
I da, skoro da zaboravim, puno sreće i dobre zabave svim našim trkačima sutra u Trstu , a posebno mojima sa lige ...
|
- 16:43 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
03.05.2006., srijeda
Kišni vikend ...
Evo, prošao je i taj produženi prvomajski vikend, i to u znaku kiše. Ništa od planiranih treninga ni izleta. Jedino je klopa bila u stilu. Baš krasno, sve manje trčim, a sve više jedem. Samo sam u ponedjeljak uspio malo otići do Kostrene i odvoziti četiri i pol kruga. Zašto četiri i pol ? Ispuhala mi se guma. Znači, da sam išao u Stubicu, to bi mi se desilo u utrci. Obzirom da su bila samo dva natjecatelja u mojoj kategoriji, ispušio bi sigurnu medalju. Inače, bilo je dosta ljudi u Kostreni, išao sam malo kasnije nego obično. Svi su me gledali kao da sam poludio, jer sam kilometar i pol trčao gurajući biciklu. A da sam hodao, to bi valjda bilo normalno, nikome ništa ne bi bilo čudno. Osim duatlona u Stubici, trčalo se i u Slavonskom Brodu. O tome piše Murinjo. A u Trstu je održan i prvi triatlon sezone. Bilo je i naših, a utrku je lijepo opisao Matija Miloš. Slijedeći vikend ponovo vrvi utrkama. Polumaraton Sveti Duje, utrka dolinom kardinala i naravno maraton u Trstu. Evo, dakle, već je prošlo dvije godine od mog prvog (i zasad jedinog) maratona, a ja sam sve dalje od mogućnosti da tako nešto ponovim. Kako čujem, puno se naših sprema u Trst, što na maraton, što na polumaraton. Dobar izbor, prava europska utrka, a tako blizu. Kad se samo sjetim, skoro dvije tisuće ljudi na startu, glazba uživo na tri mjesta, pet-šest tisuća ljudi i djece u utrci građana. Nadam se, da ću dogodine imati više sreće, i uspjeti ponoviti tu utrku …
|
- 08:38 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
