Nakon što su triatlonci (i triatlonke) u nedjelju odradili testiranje, i pokušali ispuniti norme za ulazak u reprezentaciju, opet je zakuhalo na raznim forumima.
Tema je već sto puta prožvakana, a počela je još negdje početkom godine, čini mi se nakon zagrebačke novogodišnje utrke i to sasvim drugačije. Jedan od sudionika se požalio da su došli Mađari, i pokupili sve novce, valjda mu je neki triatlonac odgovorio i tako je počelo … Bilo je tu svakakvih uvreda, sjećam se da je neko napisao da triatlonci trče kao pavijani, i to mi je bilo najsmješnije. Istina je, ali idu … ne znam čemu sve to, i zašto se ljudi toliko pale, kad je stvar jednostavna. Trkači bolje trče, a triatlonci bolje odrađuju triatlon. U globalu. E, sad, jasno je da će najbolji triatlonci trčati bolje od manje dobrih trkača, i da bi najbolji trkači, da sastave triatlon, bili bolji od lošijih triatlonaca, ali toliko vremena i komentara i žučnih rasprava tipa „da je tajitaj tadaitada bio tuitu mogao je trčati tolikoitoliko“, ali nije i to je to. No ja bi rekao ipak nešto u obranu triatlonaca, što izgleda ne znaju svi trkači. Trčanje nakon plivanja i bicikle nije isto kao i suho trčanje. Ako ne vjerujete, probajte. Meni su najmanje dvojica poznatih cestovnih trkača rekli da su triatlon probali jednom u životu, i da više ne bi nikad. Nisu sami sebe mogli prepoznati na njihovoj disciplini. Isto mi je rekao i jedan poznati slovenski plivački maratonac. Da ga je bicikla doslovce ubila … A oko ženske trkačke norme na 10 km od 39:30 započela je još jedna zanimljiva debata. Koliko cura uopće u Hrvatskoj to može istrčati, jer da je norma prejaka. Ja pak mislim da nije prejaka, nego naše cure nažalost slabo trče. Da se razumijemo, nisu ni muški puno bolji, najslabiji hrvatski atletski rekord (prema bodovima) je onaj u maratonu … I zato, ostavimo se praznih priča i neka svako od nas učini nešto za napredak trčanja i triatlona. U prvom redu u popularizaciji. Jer, što nas više bude na raznim trkama, i rezultati će biti bolji …
|