Inače ne pišem u ovo doba, ali sad mi je baš došao gušt. Subota je, ručali smo i mene je uhvatila neka fjaka. Prilično sam umoran, jutros sam odradio dosta dobar trening. Najprije sam morao svratiti kod Vasketa po kotač, jer mi je na zadnjem treningu pukla guma. Zanimljivo, kaže da je pukla uz sam ventil, i kako sam je napumpao, nekako je držala svih ovih pet dana. Stavio je novu, i po običaju, naplatio mi samo gumu, bez montaže. Morat ću ga staviti među sponzore. Na Žurkovu nije bilo skoro nikoga, samo neka dva talijana, nalik na pedere, u kamperu. Bilo mi je pomalo neugodno skinuti se pred njima u biciklističke gaće. No, umjesto njih, moja guza je privukla jednu gospođu, inače dugogodišnju poznanicu, koja nije odoljela da me dolazeći autom pošlata po istoj. Čudno kako muške guze u biciklističkim gaćama djeluju na žene.
Odvozio sam četiri kruga, prvi lagano, dva malo jače i zadnji opet lagano. Vrijeme za prva tri kruga ispalo je tek nešto malo preko četrdeset minuta, što znači, da sam vozio i prvi krug jako, sigurno ispod četrdeset. Nakon toga sam otrčao jedan krug do dimnjaka, i natrag uz more, dakle, oko sedam, sedam i pol km. Bilo je prilično sparno, ali trčao sam dosta dobro. U dva navrata sam potegnuo do daske po 400-500 m uzbrdo. Inače jako teško podnosim vrućinu i sparno vrijeme, zato sam ove godine odlučio forsirati treninge upravo po takvom vremenu, možda mi to pomogne na utrkama. Nakon svega, nabrao sam i dobar mac šparoga. Moram pod hitno skinuti dvije do tri kile, svečano obećajem, sebi i vama, da će se to i dogoditi u slijedećih mjesec dana. Inače, morat ću opet, skrivati trbušinu do pred sami start triatlonske utrke noseći majicu preko dresa. Da mi je samo znati ko je izmislio te dvodjelne dresove, stisne gore, stisne dolje, a između ...
I da, skoro da zaboravim, puno sreće i dobre zabave svim našim trkačima sutra u Trstu , a posebno mojima sa lige ...
|